| listopad, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Prošli tjedan je bilo burno. Nakon što sam dao otkaz i odradio veći dio otkaznog roka (mjesec i pol od dva) gazda u staroj firmi je poželio da ja ipak ostanem. Ponuda je bila predobra, ostao sam. Tu je bilo par dilemi, zapravo samo jedna: zeznuti prijatelja (zapravo kolegu s faksa) ili napraviti nešto što će unazaditi tvoju karijeru. Naime, gazda u staroj firmi je ponudio i zanimljivo školovanje. Šta je još bilo? Ah, da. Preko vikenda sam sa njom odigrao partiju badmintona. Svidjelo joj se, pa mi je to bilo O.K.. Nismo se nešto previše izigrali, tj. ona je, ja nisam. Zapravo je bilo odlično, želio sam samo njenu pozitivnu reakciju, jer toliko volim igrati badminton. Sebično je to, zar ne? Kada želite da vaša voljena osoba zavoli nešto što vi volite? No, dobio sam što sam želio: u jednom trenutku je rekla da mogu ići na badminton koliko god želim. Jučer mi je majka imala rođendan. Pedeset i neki. Maaaaaaaajkooooo, sretaaaaaan rođenadaaaaaaaaan! Zanimljivo je kako ti neke sitnice naprave flashback. Majka, je naime ispekla pravu domaću pizzu kakvu je pekla dok sam bio školarac. Čim sam je omirisao na trenutak sam se osjećao kao tinejdžer. I njoj se svidjela. Ah. |
|
Čovječeeee, od kad nisam bio u kinu! Predugo. Uvalili smo dijete baki (uf, što je bila sretna) i uputili se u drugi hrvatski multiplex. Prvi je u Zadru. Gledali smo film iz naslova bloga. Nadao sam se lakogledljivoj, zabavnoj, pustimozaknapašu i uživaj komedijici i to sam i dobio. Di ćeš bolje. Neću se izvlačiti sa pričama da sam išao u kino zbog nje, jer se njoj sviđaju takvi filmovi. Ne. Baš sam osjetio da bi mi takva filmotvorina godila. I je. Super! Još je usput pao i jedan bezazlen test. Naime, ona ne prati baš što se zbiva na kino sceni, pa sam joj, kad je pitala kakav je to film, rekao da je horor. Iako mrzi horor filmove pristala je poći. Di ćeš bolje! Preporučam film svima koji žele lakonotnu zabavu. |
|
Koja je definicija šminkera? Da li je šmiker onaj koji se tako oblači ili onaj koji se tako ponaša? Najvjerojatnije oboje, ali kada bi se morali odlučiti za samo jednu definiciju, koja bi to bila? O tome sam jučer razgovarao sa njom (suprugom). Ona se odlučila za tezu koja kaže: kako se oblačiš takav jesi, a ja za onu drugu. Na kraju smo se posvađali, naravno usput smo skrenuli na druge teme, već kako to ide. Pomirili smo se naravno. Zašto sam ja ovo pisao? Paaaa, vjerojatno jer mi je dosadno i zato jer ne želim zaboraviti da sam nakon pomirenja sam sebi obećao da ću biti tolerantniji prema svojoj ljubavi.... I inače.... |
|
Život mi u zadnje vrijeme nije pretjerano zanimljiv. Samo radi i slušam hip-hop. Bosanski, naravno. U trenucima dokolice upalim čarobnu kutiju i razočaram se. Osim pokojeg dobrog (starog) filma, na televiziji ništa pametno ili zanimljivo. Šta su nam vrli urednici HTV-a servirali jučer navečer, i tako već podosta večeri, prvo subotom, a sad četvrtkom. Joška Lokasa. Brate, trebao bi mu netko reći da se vrati Upitnicima i Izazovima. On je jedan hiperaktivac kojem puno bolje stoji napeta i dinamična emisija, od emisija koje pokušava napraviti zabavnima. Ne stoji mu stil komičara i gotovo. Prenategnut humor nije smiješan, ajde, tu i tamo prikažu zabavan prilog, ali sve rjeđe. Zaista je tužno kad čovjek nije svjestan svojih granica. |
|
Svima nama na početku nije bitna. Bitnije je spasiti svijet od onečišćenja, pomoći siromašnima, ispraviti sve nepravde na ovome svijetu. Dok se stvari ne zakompliciraju. Može li biti kompliciranije od situacije kada ti prijatelj ponudi dobar posao, garantira za tebe, hvali te pred pretpostavljenima i ti naravno pristaneš. Plaća nije puno viša, posao je zanimljiv, malo čak i zanimljiviji od prethodnog. I tako sve se dogovorite, ti daš otkaz, no pred kraj, ne tako kratkog otkaznog roka, gazda u "skoro" bivšoj firmi ti ponudi puno bolju plaću da ostaneš! Šta sad? Puno je pitanja. Da li zeznuti prijatelja. Ako ga ne zezneš, zeznut ćeš ženu i djecu, jer si pristao na manju plaću. Da, novi posao otvara mogućnosti napredovanja, školovanja, itd... No, od svega toga može biti ništa, a ti sada imaš bolju ponudu. Financijski gledano. Postoji li negdje vodič kroz karijeru? Ma, postoji li negdje vodič kroz život? |
|
Odličan je to sport. Bavim se njime otprilike godinu dana po jedan puta tjedno, a rjeđe i češće. Na nesreću uvijek igram sa boljim igračima pa redovno gubim, ali napredujem. Osvajam sve više bodova. Jučer sam skoro poludio, jer sam igrao kao da sam prvi put uzeo reket u ruke. Odlična stvar je što se održavaju i turniri na koje se svatko može prijaviti pa možeš provjeriti svoje igračko umijeće. Svima Vama koji ne znate sa kojim sportom bi se bavili, preporučujem badminton. Da, i ja sam mislio da je to prilično nenaporan sport, ali nije. Zaista nije! Prosječno fit osoba se prilično umori nakon sat vremena igranja. |
|
Ljudska osobina koja mi strašno ide na živce. Nije da ja nisam povodljiv, ali mislim da sam manje nego prosječni Hrvat. Povodljivost ima duboke korijene u našoj kulturi. Sve tamo od onog čovjeka koji je šetao svijetom i činio čuda, pa do današnjih dana kada jedan Ilija uvjetuje dobivanje nekih novaca od HT-a pravoremenih pristupanjem u njegovu udrugu Potrošač, tj. potpisivanjem peticije. Nevjerojatno! I ljudi uporno puše takve stvari. Raspizim se začas kad vidim takvo što. Raspizdim se čak i kad vidim da takve gluposti stavljaju u novine. Dobro, novinare muče druge brige, nisu oni krivi, oni su samo medij za stvaranje kritične mase koja je ključna u teoriji podvođenja. Uf! |
|
Kako zavoljeti samoborsku krem(p)(šn)itu? Sjećam se našeg prvog susreta. Bila je subota, tmurno poslijepodne, jesen. Stari nas je sve iznenadio: "Ajmo negdje!". "Gdje?" povikasmo oboje (majka i ja). "U Samobor!?", propiskutao je on i već požalio što je ugodno subotnje poslijepodne u svom omiljenom naslonjaču zamijenio sa izletom u nekakav Samobor. Baš nekako u to vrijeme majka je pokušavala napraviti krempite. Pokušavale su ona i susjeda naizmjenično, i manje više neuspješno. Krema je bila ukusna, ali bez žlice nije se mogla pojesti. Dok, jedan dan majka ponosno nije donijela svakom jednu krempitu i vilicu?! Krempite su bile savršene, krema tamankolikotreba gusta, tijesto dobro izabrano (Ledo). Za pet! "Gdje si ih kupila" prereže idiličnu atmosferu, a tko bi drugi nego moj stari. Majka zaplače, kako li je nježna, i odleprša u drugu sobu. Stigli smo u Samobor. Ja prvi put. Malo šetnje, i još malo šetnje, pa je počela kiša. Zaklon smo potražili u prvoj gostionici. Odmah na ulazu zapazio sam veliki hladnjak sa kolačima. "Tata, hoću kremšnitu!" zavapio sam. Mama je popila kavu, zaklela se da nikad više neće peći ili jesti kremšnite. Nestrpljivo sam čekao da konobar donese kolač, čim je tanjur dotakao stol, spretno sam uhvatio vilicu i probao. "Bljak, mama tvoje su puno bolje", majčinoj sreći nije bilo kraja. Razvukla je osmijeh od uva-do-uva i nije ga skidala mjesecima. Tako sam ja izvadio starog iz govana u koje se sam uvalio, majka još i danas pravi najbolje kremšnite, a ja i danas kad netko spomene "kak su samoborske kremšnite super" zavrtim glavom u nevjerici i ispričam skraćenu verziju ove priče. Žao mi je Samoborci, ali i dalje ću Vaš grad korisiti samo za trošenje kalorija unesenih kod moje majke i odnedavno kod supruge. Živjeli Samoborci, Samoborke i njihove kleti! (kleti su na brdu, pa trošimo kalorije dok se penjemo) |
|
Zvuči otrcano, ali mrzim ponedjeljak, pogotovo nakon "dugog" vikenda. Nema tome dugo kada nije bilo tako. Tek sam se zaposlio nakon napornog studija i odguljene vojske. Tada sam sa nevjericom vrtio glavom slušajući povike sa stojedinice: zakej, ja ne voooliiim ponedelek! Istu priču slušao sam od starijih kolega, a sada se to dešava i meni. Starim li? Baš me briga, idem popit kavu i zapalit pljugu. |
Dobro je da je pao u petak, pa smo dobili produženi vikend. Bilo bi još bolje kada danas ne bi morao raditi. A zašto moram, zato jer sam presavjestan, pa želim završiti posao na vrijeme, a baš mi nedostaje jedan radni dan za to.No, dosta o meni. Po čemu je ovaj dan sretan za mene. Pa evo ovih dana (mislim da je to bilo jučer), Hrvatska pomorska policija je konačno odlučila zaštiti savudrijske ribare od terora slovenskih policajaca. Osim što su otjerali dvije slovenske ribarice iz HRVATSKOG, ponavljam HRVATSKOG mora, spriječili su slovence u pokušaju maltretiranja dva hrvatska ribarska broda koji su ribarili u, gle čuda, HRVATSKOM moru. Trebalo je to i prije učiniti, ali nikad nije kasno. Policiji svaka čast, Saboru veliki minus. Prije par dana desio se veliki dernek (u srijedu ujutro) u sabornici. Neki su htjeli pauzu, neki je nisu dali, pa su neki rekli da neki provode politički teror i samovolju nad nekima i sjednica je prekinuta. Što to znači? Zakon, koji će možda biti nekome koristan će se donijeti sa odgodom od barem jednog dana. Odluke koje moraju biti u interesu hrvatskog naroda će također kasniti. Da li se ti glumci u Saboru ikada zapitaju da li bi mogli malo savjesnije obavljati svoju dužnost. Vjerojatno im je najveći problem staviti svoj ego u podređeni položaj u odnosu na interese građana koje zastupaju. Na drugim krajevima svijeta odjekuju bombe, ginu nevina djeca i majke, djeca ostaju bez očeva. To je jedan drugačiji stil političke borbe i ostarivanja svojih interesa. Kako su te ljude odgajali njihovi roditelji kada im je ljudski život tako bezvrijedan. Opravdanje koje kaže, pa njihov narod stoljećima ugnjetava moj, oni su pobili moju rodbinu i prijatelje jednostavno ne drži vodu. Kada bi se svi toga držali ne bi nas više bilo. Stalno bi se ubijali. Na trećim krajevima svijeta narod se zabavlja i snima najveći svjetski gang-bang porno film. A jesu ti poljaci ludi. Događaj su nazvali "Svjetsko prvenstvo u seksu", a odvija se u sklopu varšavskog sajma seksa Eroticona. Cilj prvenstva je da se žena poseksa sa što većim brojem muškaraca. Dosadašnji rekord drži poljakinja koja se poševila sa 759 muškaraca u nizu. |
|
Pozdrav, Zašto sam ja ovdje? Zanima me zašto je blog zajednica tako popularna. Što tjera blogere na redovitu objavu svojih razmišljanja, osvrta, pa čak i osobnih osjećaja. Nadam se da ću to saznati, možda sam već i saznao a da nisam toga svjestan. Priznajem da sam dosta razmišljao da li otvoriti blog ili ne, ali eto... :-) Glavni razlog protiv je bio strah od "praznog monitora". Naime, šta napisati, o čemu govoriti. Lako je pričati u četiri oka, pa čak i na četu, ali koji je ovo oblik komunikacije i da li je uopće. Vidjet ćemo, rekli bi slijepci. Toliko za sada. |