VRIJEDNOST. TRUD. RAZUMIJEVANJE.

(slika preuzeta sa pinterest.com)

Puno takvih ima među nama, onih koji ne vide vlastitu vrijednost. Misle da su nedovoljni takvi kakvi jesu, misle da će ih drugi više voljeti ako probaju biti sličniji njima. Nije to lako. Traže se, trude se biti netko tko nikada zapravo neće moći biti jer bi nam stvarno bilo dosadno da smo svi isti. Mislim da svatko treba biti svoj, naći sebe, ali samo uz pomoć drugih, a ne tako da pokušava biti oni.

Ako je osoba svoja, a pri tom nesebična, neiskvarena, draga i iskrena onda joj nitko ne može ništa zamjeriti. Uvijek može doći do neslaganja, ali to nije ništa strašno, dozvoljeno nam je biti drugačiji. Najbitnije je odnositi se prema ljudima onako kako bi voljeli da se oni odnose prema vama . Nije uvijek lako, pogotovo onima koji nemaju tu moć da objektivno sagledaju sami sebe, priznaju si svoje mane i prihvate ih ako nisu strašne, ne srame ih se... Ako se radi o manama većeg razmjera onda ih naravno i promijene. Mislim da je to znak zrelosti, sposobnost da priznaš nešto sam sebi i drugima, da je to tako kako je i to je to, a onda se izgrađuješ dalje.

Najlakše je stati negdje u razvoju, ne slušati nikoga kad ti nešto kažu, iako ti žele samo dobro, i biti takav kakav jesi u tom trenu, razumijem, teško je raditi na sebi, teško je razmišljati o sebi, kritizirati samog sebe, lakše je pričati o drugima kako su ovakvi i onakvi nego malo kritički sagledati svoju ulogu u tome i eventualno priznati neku krivnju ako je potrebno. Uostalom, sam sebi si uvijek najpametniji, tko su drugi da ti kažu nešto ili te nauče nečemu, jel da? To je skroz krivi stav, jer nismo jednom od djedova i baka čuli kako se uči cijeli život.

Od koga drugoga ćeš učiti ako ne od ljudi oko sebe, a kako ćeš se drugačije razvijati nego da analiziraš sam sebe i trudiš se, jednostavno se trudiš, jer ništa ne pada sa drveta- niti dobar prijatelj, niti cura/dečko, niti nešto treće. Pod trud se naravno ne ubraja pametovanje drugima ili blaćenje istih nekom trećem, niti prilagođavanje njih sebi, nego postizanje zajedničkog jezika, beskrajno strpljenje, razgovor i razumijevanje da sve zato što bi vi nešto napravili ovako ili mislili na ovaj način, ne znači da je odmah mišljenje onog drugog loše, i ta osoba sigurno može dati jednako razumno objašnjenje za svoje ponašanje, i tu se treba naći kompromis.

Svi oni koji vole raditi na sebi, znaju kritiku prihvatiti kao nešto pozitivno i uče svaki dan će biti sretniji, više će ih okolina poštovati i imat će zdravije odnose sa svima oko sebe. Jer se oko takvih ne mora hodati na prstima i bojati se reći nešto kako se to sluuuuuučajno ne bi krivo interpretiralo ili naljutilo drugu stranu, tu su odnosi ravnopravni, iskreni i nema potrebe za takvim glupostima koje nas bezveze izjedaju iznutra.

Probajte jednom, priznajte krivnju, iznenadite time nekoga, vidjet ćete kako će vam biti zahvalni što ih se trudite razumjeti, vidjet ćete kako ćete im porasti u očima i kako će i oni idući put kad nešto zgriješe rado vama uzvratiti istom mjerom



(slika preuzeta sa pinterest.com)


Matea Salopek- Koncul