Demiurg Mu Se Smije U Lice

četvrtak, 16.11.2006.

Fragmentoid

Divno je kad osoba za koju misliš da je pametna i lijepa ispadne još pametnija.

Teško je nadići svoj viid instinkt, ali i to se nadišlo,derz samting baut det....

I ovaj dan je sunčan.


Selim se.

Metropolo, hir aj kam.


Tvrdoglav sam i agresivan.... zamisli.... 50-ak pitanja.



Iman osjećaj da nikad nisan ima ovakav emotivni deficit sa ostatkom svijeta,
da se sutra ne probudim nikoga ne bi bilo briga,
možda tjedan dana nekakvih isforsiranih suza, a ni to jer više nije originalno.
Možda se to i dogodi, ne mojom krivnjom, za sve postoji vjerojatnost, za sve.


Možda se zato i osjećam tako slobodnim i usamljenim.
Ponekad mi se ta cijena slobode čini prevelikom.



Čini mi se da je studeni mjesec kada sam najusamljeniji,
ponavlja se već godinama.
Nema nade. Ne nadam se očaju. Nisam očajan. Niisam ništa. Jesam išta.Ništa jesam.
Samo spontan.

Možda se nešto dogodi u mom sensles životu, ali ne nadam se.
Što ne znači da sam očajan.
Postojanje je bit mog postojanja.
Postojanje per se.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv