26.08.2004., četvrtak
(d) ili (r) pitanje je sad
Opet je došlo ono vrijeme u četiri godine, tokom kojeg se preko velike bare, navodno odlučuje, o navodno presudno važnom pitanju, koga ćemo pljuvati tokom sljedeće četiri godine, zbog američke vanjske politike. I dok istina demokratski i republikanski kandidati obično imaju ponešto drugačiju viziju unutrašnje politike, zadnji put kad sam provjerio većina svijeta još nije živjela unutar USA, tako da se to teško može okarakterizirati, kao nešto od značaja za šire narodne mase. Kad bi se ravnalo prema mišljenju koje je danas popularno imati, George W. Bush Jr. tu ne bi imao što tražiti, ali realnost je da on kakav je takav je, teško da se može smatrati krivcem za politiku, koja se provodi poprilično konzistentno još od drugog svjetskog rata. Nadalje čak i da pretpostavimo da se on i John Forbes Kerry, zbilja nalaze na različitim platnim spiskovima, vrlo je upitno postoji li neka bitna razlika u interesima najmodavaca.
Usporedba koja se voli potezati je ona sa svetim Clintonom kao radikalno boljom alternativom, kojeg i Kerry uzima u usta kao velikog uzora, ali ona stoji na klimavijim nogama od Clintonove definicije seksualnog odnosa. Naime čovjek koji je i formalno pretstavio NATO za 21 stoljeće, kao instrument represije i pokazao da UN nema nikakva značaja, osim da eventualno potvđuje njegove odluke, nije Bush, nego upravo Sv. Clinton koji je pretstavio takav model u BiH i posebno u SRJ. I dok su se u to vrijeme i po fakultetima gdje navodna Intelektualna elita obrazuje buduću navodno intelektualnu elitu mogli naći wallpaper-i s NIKE logom i natpisom "NATO AIR, JUST DO IT", vrlo duhovitim su se smatrale doskočice poput "gore avioni, dole bombe" ili "što se danas najviše sluša po Srbiji? B-52! i s općom euforijom se pristupalo praćenju spiska dnevnih meta, danas svako i njegov brat (© copyright by Bug) nalazi za shodno priključiti se protestu protiv onog što se događa u Iraku!
Istina kao izgovor je poslužio drugi diktator, smješten još nešto istočnije i osim političkog, dodan je i širim masama razumljiviji ekonomski interes, nego što je to bio u slučaju Jugoslavije, pa danas i bakice s ponosom mogu izvikivati "Oni to zbog nafte delaju!", misleći da su sjebale Columbus-a za barem pet do sedam stoljeća. Ali realno najveća razlika je u tome što Bush nije sjedio u ovalnom uredu s kitom u ustima svoje stažistice i čekao mjesecima da se nagomila dovoljno "neizbježne" kolateralne štete, da njegovim okupacijskim snagama domorotci dopuste neometan ulazak na željenu teritoriju, nego je odmah poslao kopnene snage, da bi minimizirao vrijeme klasičnog okršaja. Što se tiče Afganistana tu nije primjenjeno ništa drugo nego Bosanski recept, s tim što Bush za razliku od Clintona nije pustijo domorotcima par godina fore da se međusobno dodatno iskasape i olakšaju mu stvar, nego je vrlo brzo počeo s zračnom kampanjom kao podrškom slabijoj strani, da bi zatim uveo vlastite snage, da pometu ono što je ostalo. I Bosna je nakon toga dobila guvernera s apsolutnim ovlastima i demokratski izabranu vlast, u kojoj mogu sjediti oni kojima on to dopušta i slobodni su provoditi njegove odluke. Jedino što ga je europa zadržala malo dulje nego amerikanci svog civilnog upravitelja u Iraku.
Iz nekog razloga oportunistički princip Sv. Clintona kod kojeg se bombardira do kapitulacije, tek nakon toga se uvode vlastite trupe, a sve to eventualno može započeti u trenutku kad zaključi da na tome može zaraditi političke bodove, a do tad ga baš briga, mu je donio titulu velikog humanista. Dok su Busha zbog njegovog ipak dosta manje ciničnog pristupa istoj problematici proglasili antikristom. Zanimljive su razlike u gledanju na stvari, kad se ne smatra da je vlastito dupe u pitanju. Koliki je humanist, Clinton je neupitno dokazao još ranije tokom sto dana Ruande, kad mu zbog lošeg publiciteta koje je slanje trupa u afriku zaradilo, kad je godinu dana ranije poginulo osamnaest vojnika, a dva Black Hawk-a bila srušena, prilikom otmice plemenskih vođa u Sudanu, nije palo napamet prstom mrdnuti. Doduše o tome nije snimljen glupi film mutno vođen realnim događajem. Uostalom ko bi još riskirao svoj imidž zbog osamsto plus tisuća ubijenih nigg... pardon african non-american-a, kad se poslje tako i tako može pozvati na zakazivanje obavještajnih službi, još jedna stvar zbog koje danas sotoniziraju Bush-a a u međuvremenu zabavljati aseksualnim odnosima sa svojim suradnicama. Biće da su obavještajne službe bile prebukirane industrijskom špijunažom, na koju su ih preorjentirali, pa se nisu mogle zamarati trivijalnim pitanjima poput, ko to tamo kolje milione.
Osim toga pokazao je kako treba ucjenjivati UN prilikom izbora generalnog sekretara. Vratio je u modu marionetske tribunale za regionalne ratne zločine, u čak dva paralelna primjerka. Onom za Ruandu i za Jugoslaviju. Stav o stalnom tribunalu ovdje ne treba posebno spominjati. Pokazao je da je krivokletstvo ok ako si američki predsjednik i da su kongresna saslušanja čista farsa. Danas zahvaljujući njemu i američka dječica od 12-13 godina znaju da oralni seks nije seks nego se samo tako zove, pa se njime mogu mirne duše baviti, bez kršenja ikakvih tabua. Višestruko je demonstrirao svoju vjeru u tradicionalne vrijednosti poput obitelji. Sve u svemu zbilja vođa kakvog svijet samo može opet poželjeti. Iz nekog razloga nisam bio previše impresioniran kad se Al Gore svojevremeno hvalio da je njegov idejni nasljednik, niti sam bio posebno razočaran kad mu je sud rekao, da neće beskonačan broj puta prebrojavati glasove na Floridi, dok eventualno jednom ne ispadne rezultat koji on želi vidjeti. Niti su me posebno zagrijale Kerry-eve retorike o tome kako namjerava nastaviti njegovu politiku. Jer Bush kakav je, da je, Clintona teško da će stići, sve da dobije još dva mandata, bez obzira koliko to zbilja ima veze s njim samim. A što se Kerry-a tiče, on teško da će povući trupe iz Iraka, išta više nego što ih je Kennedy povukao iz Vietnama, to je morao obaviti još jedan demonizirani republikanac Richard Nixon. A hoće li eventualno drugačije izbalansirati porezna davanja ili promijeniti zdravstveni sistem, me se pretjerano i ne tiče. A vas?
|
- 15:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|