Nabacivanje krivnjom je postalo vrlo popularan sport. Nogomet je za njega čista nula. Političari krive nasljeđe prethodne garniture i utjecaj eksternih faktora, o unutrašnjim izdajnicima da ne govorimo, što ne mogu obistiniti svoje laži. Raja krivi političare koji su se na neki misteriozan način domogli vlasti, za stanje u kojem se nalazi. Posrnuli vjernici krive boga, što dopušta zlo u ovom svijetu, jer on valjda njima upravlja kao lutkar pa uživa praveći s njima nepodopštine. Ateisti krive svijet što je sam od sebe valjda postao takav kakav je. Studenti krive profesore koji ih sruše samo zato što ne znaju odgovore na pitanja. Lokalna plemena bi uglavnom krivila sve ostale, da nisu previše glupa, pa stalno mješaju to što im neko trenutačno ide niz dlaku, s altruističkim porivima. Nakon toga se kao točka na i dodaje jedno, "to nema nikakve veze samnom, pa ja tu ništa ne mogu" i još jedna utakmica je trijumfalno završena. Jedini problem je što ljepljenje etikete nekom na čelo ništa ne mijenja na stvari. Ali ko će se još zamarati sitnicama poput te.
U "civiliziranom" svijetu to je profesionalan sport. U kojem se krivnja nameće da bi se na osnovu nje izvlačile dividende. Poput one ženske na Oprah show-u koju je muž prevario, pa sad nakon što mu je "oprostila", u očajanju diže ruke k nebu kad joj on ne pokaže svoj email ili ne vodi stenogram svojih razmišljanja u toku dana, da se vidi jel' mu se omaknula koja nedopuštena mis'o. Jer "kako mu inače može vjerovati" ako nema uvid u svaku njegovu poru. Baš me zanima što će biti kad se on malo otrjezni od olakšanja što mu je "oprošteno" i shvati da osim razloga zbog kojih ju je varao na prvom mjestu sada ima i gomilu novih? Veliki dečki naravno koriste nešto složenija sretstva, poput tribunala u Nurnberg-u ili Den Haag-u npr. I još paralelno ubiru bodove kod neupućenih promatrača, kojima očigledno nije najjasnija cjela problematike oko stalnog UN-ovog tribunala za ratne zločine, za popunjavanje cipela šampiona pravde i pravičnosti. Ideja vodilja je ista.
Lokalna ekipa, amaterska kakva već jest, se radije drži one " sport zbog sporta" ili čak i prije "sportom protiv znanja". Tako su prije neki dan u poznatim nam blogovskim vodama s jedne strane Freya i njezina ekipa, a s druge Scorpy, dr. Kuronja i njihovi minioni odlučili isplivati utakmicu, na temu "Ko je kriv za rat na mojem otoku". Ne znam ko je od cijele te priče postao pametniji, ali u svakom slučaju svi mi trebamo dati svoj doprinos, ma kako mali on bio, da i generacija koja dolazi vidi rat na ovim prostorima u svom životnom vijeku. Bila bi prava sramota da ta svijetla tradicija, koja valjda živi barem "od stoljeća sedmog" bude prekinuta. Sada kada je njezin teret svakog dana sve čvršće položen na naša nejaka pleća. A glodanje starih kostiju se dosad uvjek pokazalo, ne samo kao obećavajući početak, već i kao savršena nit vodilja do točke kad stvorimo nešto svježih, pa se možemo prebaciti na njih!
|