Fali mi neko s kim bih otišao na gluposti poput Kill Bill-a u Cinestar ili Jure Stublića u San Antonio na koje inače nikad ne bih sam išao. Ili slušao Bajagu u live interpretaciji u Londoner Pub-u. Ko bi me odvukao u McDonalds, u koji inače ne ulazim osim kad mi treba wc, na piticu ili me uvjerio da je Romansa ili Blair Witch project dobar film pa se onda zabavljao mojim reakcijama sljedećih sat i po, a unatoč čemu mi ne bi palo na pamet da odem.
Fali mi neko kog bih poželio odvesti na ovogodišnji Balaševićev novogodišnji koncert, ako ga odluči održati i s kim ću se voziti krug oko Ljubljanice dok rulja puni stanice u suprotnom smjeru cereći im se sa stolice. Fali mi neko s kim mogu otići u Kaptol centar na kavu s mlijekom i čokoladicom posluženu na tacni ili u Oliver Twist na Irish Coffe i Hot Chocolate (Hot Chocolate je moja :-). Ko bi išao sa mnom usred zime do Jaruna samo da otkrijemo da je jezero zaleđeno i unatoč tome smrzavao se šetajući uz veslačku stazu.
Fali mi neko ko bi se ubijao zajedno sa mnom palačinkama na zemumnskom keju ili u Skadarliji i s kim bih krenuo u nemoguću misiju dovršavanja porcije u Tragu nakon čorbe. Ko bi me šetkao cijelo posljepodne po Adi izluđujući me svaki od sto puta kad se privije uz mene a nakon toga tu večer simpatično primjetio da Performa, koja je uletjela zbog poteškoća s nabavljanjem uobičajenog "okusa" u to doba noći, uopće ne opravdava svoju reklamu. Neko ko bi propustio noćni s trga samo zato što ja hoću pogledati arsenal na koji naletimo izlazeći iz Kalemegdana ili zato što me mrzi tog trenutka dizati se iz stolice ispred Greenet-a, unatoč tome što obadvoje već solidno zijevamo i koga ne mrzi dodati još jedan krug oko trga našoj šetnji po kiši samo zato da nađemo eurokrem i mlevenu plazmu za palčinke unatoč tome što smo obadvoje već odavno mokri do kože.
Fali mi neko ko će me probuditi pet puta u toku noći samo zato što me mora zagrliti, ma koliko sutradan neispavan i mrzovoljan ja bio zbog toga. I uz koga ću se pripiti poput preuske maice i ostati tako dok obadvoje ne budemo kuhani poput uskršnje šunke.
Fali mi neko kome ne bih dao da sam kuha gulaš i s kim bih se mogao hraniti zdravo kod Tome ili u "Do Jaja" ili u Subway-u u Gajevoj i kod cibone, ko bi gledao sa mnom ušće s Kalemegdanske zvjezdarnice i s kim bih nakon toga otišao u mekić utrošiti kupon za free sladoled kojeg dijele s ulaznicama i ko bi mi u Dindonu uvaljivao komad svoje pizze, dok ja muku mučim s mojom preoptimistično dimenzioniranom porcijom. Fali mi neko ko bi mi sjedio u krilu na putu doma noćnim tramvajem. I sad kako god ja to da zbrojim teško da dobra ševa može sve to pokriti! Tim više što ju nije nikakav problem ugurati iza bilo koje od tih stvari!
|