|
Pa što ako samo odem
svi to ponekad čine
i što onda ako sam recidivist
po tom pitanju, svatko u nečemu
Jest
Ako postoji zgražanje
to se stanje mora odviti
bespogovorno i
nad mojim očima, jer
nema u njima ničega sablasno
privlačnog, tek potopljena
jutarnja oseka.
Ljudi (to je velika riječ, molim)
rekli su da je oko ogledalo
I ako postoji sljepoća
ja moram oslijepiti! Te oči naokolo...
U času bijesa
kažu što nikad ne bi, i kako dalje
nastaviti trpjeti? Do bijesa, do...
Pa što ako to zaista
jedino
krivo rješenje,
izmišljeno u mojoj glavi,
mogu i sablasnije!
Patiti i ne biti zadovoljan, to
je granica u dogovoru s ludilom.
Misliš li da ne znam kako je
živjeti s tom kaznom, udaljena
stotinama blizina:
tvoje Volim te smrtna mi osuda, pa
što ako je jedino što preostaje
balzamirati alofone tih hijeroglifa ?
|
