Zapravo, nije osobita erotika.
Možda ni blizu.
Ako se tko imalo zgrozio nad ovim,
zaista ne znam
kako bi reagirao kada
bi pročitao u kakvim
se okolnostima
pjesma okotila.
Nikamo, a zatim nikamo, i opet nikamo, pa ponovno nikamo, uvijek i zauvijek nikamo, s laktovima zabijenim u zemlju na putu u nikamo, u nikamo kojemu nema kraja.
Iskrena je bol onoga, koji krišom plače.
(Marcial)
