srijeda, 29.12.2010.
Ogledalce, ogledalce tko je najljepši na svijetu?
Ljepota je pojam koji se od pamtivijeka veže uz žensku populaciju. Tijekom povijesti, žene su se vješto koristile svojom ljepotom kako bi postigle svoje ciljeve, kako bi ugodile muškarcima, ali i kako bi ugodile sebi samima. Razvojem civilizacije, razvijali su se i načini uljepšavanja. Danas, možda više nego ikada vrijedi ona „za ljepotu se trpi.“ Doista, postoje tretmani od kojih trpi koža, kosa, nokti, ali i novčanik od puberteta do starosti. Ipak , nije sve u cijeni. Vjerujem da je većini žena od ljepote važnija higijena, zdravlje pa zbog toga ne žale dati koju kunu više za kvalitetan proizvod, ali pitanje je da li masovno prihvaćeni, brendirani preparati doista nude kvalitetu!? Nerijetko na takvim proizvodima piše kako su bazirani na prirodnim sastojcima, bez kemikalija koje štete našem zdravlju, ali doista, zar itko može povjerovati da nešto što je proizvedeno u laboratoriju može biti 100% prirodno.
Photos by Martina Andrijević
Mnogo žena, što zbog nedostatka vremena, što zbog lijenosti kupuju takve proizvode unatoč tome što znaju da im na neki način štete. Istina, mnogi od tih proizvoda rješavaju problem, ali govoreći iz vlastitog iskustva, stvaraju drugi problem što vodi do toga da smo gotovo prisiljeni kupiti dodatan proizvod koji će riješiti novonastali problem. Alternativa postoji, samo se treba potruditi i pronaći je. Jedna od tih alternativa je poslušati savjete naših baka, koje bez obzira na što nam pričama o svojim vremenima idu na živce, u mnogočemu imaju pravo. One nisu imale kozmetičke preparate kao danas, a bile su jednako lijepe i njegovane kao i mi, možda čak i više. Ključ njihove njege bio je u prirodi jer su gotovo sve svoje preparate spravljale u svojoj kuhinji od sastojaka koje su kupile na tržnici. Malo maslinovog ulja, par komadića banane i kosa moje bake bila je sjajnija nego nakon 10 kupljenih maski, kura za kosu, a ružmarinovo ulje pomoglo joj je riješiti se svake bubuljice.
Photos by Martina Andrijević
Činjenica je da su ljudi tada drugačije živjeli jer danas nemamo ili ne želimo potrošiti vrijeme na spravljanje preparata kada su nam dostupni u svakom supermarketu. Ipak, vjerujem da svatko može odvojiti vremena i otići u jedan od onih malih specijaliziranih dućana koji prodaju preparate do prirodnih sastojaka koji ne koštaju puno više od brendiranih, ali definitivno manje štete.
Razgovarala sam s frizerkom iz jednog zagrebačkog salona za uljepšavanje od tome što su sve žene spremne za ljepotu učiniti – odgovor je glasio gotovo sve.
„ Postoje žene koje su toliki robovi lijepog izgleda, ili barem onoga što one smatraju da je lijepo da mnogo puta ne razmišljaju o tome koliko im to šteti. Primjerice mnoge djevojke izbjeljuju svoju kosu toliko da je nakon nekog vremena počinju gubiti, ali savjete da odmore svoju kosu ne prihvaćaju.“- kaže Marija.
Sa sigurnošću mogu reći da njegovanje lijepog izgleda zauzima važno mjesto u životu mnogih žena. Nekima njegovanost znači ugoditi sebi, nekima ugoditi drugima, a neki idu toliko daleko da im ljepota znači sve ponekad pod cijenu zdravlja i dobrog ukusa. Možda nam društvo i nameće neke ideale ljepote, ali na svakoj je ženi odluka o tome što i kako činiti sa svojim izgledom jer ne moramo svi biti klonovi Angeline Jolie.
- 13:46 -
petak, 24.12.2010.
Kako je komercijalizacija "ukrala" Božić
Zacijelo najvažnija preokupacija ovih dana jest kako na najbolji način proslaviti Božić. Ukrasi na kućama, lampice na ulicama, izlozi trgovina ukrašeni snjegovićima, Djedom Božićnjakom, božićne pjesme s radija stalni su podsjetnik da se bliži dan koji mnogima, a posebno onim najmlađima donosi neopisivu radost, neki poseban mir u srcu. Ipak, čini se da posljednjih godina ta radost koja je prema kršćanskim načelima sama bit Božića jer se vjernici raduju rođenju Spasitelja, onoga koji će otkupiti njihove grijehe,stavlja u drugi plan.
1. fotografija- adventski vijenac na Manduševcu, 2. fotografija- ukras u jednom zagrebačkom trgovačkom centru (photos by Martina Andrijević)
Potrošačko društvo u kojem živimo postavlja nam neke imperative oko načina na koji proslavljamo Božić jer je on, čini se odavno prestao biti samo kršćanski blagdan. Društvo je Božiću dalo novi smisao koji se razlikuje od izvornog smisla. Slavljenje Božića se po mom mišljenju previše komercijaliziralo. „Ludilo“ oko uređivanja kuće, kupnje poklona, pravljenja (u posljednje vrijeme sve češće kupnje) kolača kod usuđujem se reći, većine ljudi izaziva veliku količinu stresa posebno sada u jeku gospodarske krize. Prema službenim podacima HZZ-a u studenom 2010. godine 312 350 osoba u RH bilo je bez posla , procjene Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) su da prosječna potrošačka košarica četveročlane obitelji iznosi 6. 652,03 kn , pridodam li tome procjene Državnog zavoda za statistiku da prosječna neto plaća iznosi 5 321 kn, jasno je zašto je stres sveprisutan.
popusti u nekim zagrebačkim trgovinama (photos by Martina Andrijević)
Ipak službene statistike su jedno, a realnost drugo jer sudeći po onomu što svakodnevno vidim na ulicama, u medijima, ali što jednim dijelom i sama činim, malo tko se brine o minusu na kreditnoj kartici . Božićni popusti, akcije u trgovinama dokaz su da je sve podređeno potrošnji. Izlozi, reklame, događaji u gradu „zovu“ nas da proslavimo Božić, ali zapravo nas zovu da potrošimo koju kunu više.
Ne mogu se oteti dojmu da je stvoren neki novi Božić koji baš i nije povezan s kršćanstvom.
Čestitanje X-masta, koje kod nas nije tako često, pokazuje da „novom“ Božiću Krist postaje nepoznanica (X), a ne razlog zbog kojeg se slavi. Djed Božićnjak koji dolazi u božićnoj noći, zamijenio je maloga Isusa. Darovima nije važna simbolika, već funkcionalnost.
štandovi u Bogovićevoj ulici (photos by Martina Andrijević)
Ipak, u vrijeme Božića ljudima s lica ne silazi osmijeh, barem na par dana zaboravljaju na predbožićni stres, troškove već se posvećuju zajednici. Bez obzira na komercijalizaciju, toplina koja okružuje Božić ne može se mjeriti nikakvim poklonima, ne može se umanjiti vrijednost brojnih humanitarnih akcija, niti odbaciti činjenica da je Božić možda jedino vrijeme u godini kada istinski mislimo jedni na druge. Pokloni možda jesu odraz potrošačkog društva, ali oni su i znak da nam je stalo do drugih jer nemamo puno prigoda kada darivamo jedni druge, kada je obiteljsko druženje najbitnije. Sada slavimo Božić na drugačiji način nego prije desetak, dvadesetak godina, nekima se čini lošijim, meni jednostavno drugačijim načinom jer Božić, usprkos svemu nije izgubio svoju čaroliju.
Nice - Ice klizalište koje pokazuje da je sve podređeno Božiću
Martina Andrijević
- 13:53 -
nedjelja, 19.12.2010.
"Najživlji bor" zaživio u centru Zagreba
U organizaciji Turističke zajednice grada Zagreba , u subotu 18. prosinca, poznati hrvatski fotograf Šime Strikoman snimio je 222. milenijsku fotografiju „Najživlji bor“ u sklopu manifestacije „Advent u Zagrebu“.
photos by Martina Andrijević
Nekoliko stotina građana i turista okupilo se na Kaptolu, u neposrednoj blizini Zagrebačke katedrale, kako bi svojim tijelima formirali oblik božićnog drvca. Svaki sudionik milenijske fotografije od djelatnika Turističke zajednice i Zagrebačkih mažoretkinja dobio je licitarsko srce , prskalicu i tekst pjesme „Padaj s neba roso sveta.“ Snimanje je počelo oko 16:45 i trajalo je svega 15-tak minuta.
photos by Martina Andrijević
S desne strane glavnog ulaza katedrale bila su smještena vatrogasna kola s dizalicom s koje je Strikoman fotografirao „ljudski“ bor koji se prožimao od ulaznih vrata katedrale pa sve do Muzeja blaženog Alojzija Stepinca. Sudionici fotografije su oko vrata nosili simbol grada – licitarska srca koja su ujedno i predstavljala ukras na boru , a u ruci su držali prskalicu koju su zapalili neposredno prije fotografiranja. Na samom kraju okupljenima su se pridružili članovi Katedralnog zbora te su svi skupa otpjevali tradicionalnu pjesmu „Padaj s neba roso sveta.“
Nakon fotografiranja, djelatnici TZ-a upalili su lampice čime su se priključili izboru najljepše ukrašene zagrebačke ulice. Unatoč vrlo niskim temeraturama, dobar dio građana odazvalo se pozivu te su nakon fotografiranja ostali pogledati Žive Jaslice koje već 11 godina ispred Katedrale izvode članovi zajednice Cenacolo.
Budući da Zagreb (na žalost svih Zagrepčana) slovi kao jedan od najdosadnijih gradova u Europi, pozitivno je da se ovakvim manifestacijama želi poraditi na atraktivnosti grada. Sudeći po zadovoljstvu i pozitivnim komentarima građana nakon fotografiranja, ali i ozarenim licima šačice turista čini se da su manifestacije ovakvog tipa u Zagrebu itekako dobrodošle. Ipak, uzimajući u obzir da su sudionici većinom bili slučajni prolaznici očito je da informiranost o događajima u Zagrebu nije na zavidnom nivou.
Martina Andrijević
- 10:24 -
subota, 11.12.2010.
Željko Joksimović - "domaćin" u Areni
Nakon nešto više od šest godina, sinoć je u Zagrebu nastupio jedan od najpopularnijih srpskih pjevača Željko Joksimović. Pred pristojno, uglavnom ženskom populacijom, ispunjenom Arenom pjevao je puna 2 i pol sata.
"Večeras ja nisam gost u vašem gradu! Večeras sam ja vaš domaćin u Areni, vi ste moji gosti!" - riječi su kojima se Joksimović obratio publici nakon što je otpjevao baladu Stihija.
U prvom dijelu koncerta Joksimović je uglavnom izvodio brže, pop-rock pjesme sa posljednja dva albuma „IV“ i „Ljubavi“ te je publiku počastio premijernom izvedbom pjesme „Dođi sutra“. Prije odlaska na pauzu otpjevao je duet s Jelenom Tomašević „Ne treba ti netko kao ja“ . Ova, hrvatskoj publici nepoznata pjevačica, ugodno je iznenađenje za sve koji srpsku glazbenu scenu uglavnom promatraju kroz turbo-folk jer se ni po čemu ne uklapa u stereotip koji Hrvati imaju o srpskim pjevačicama. Jelena je, u usporedbi sa svojim daleko popularnijim kolegicama, školovana pjevačica, prirodnog izgleda i još važnije iznimnih vokalnih sposobnosti. Nastupala je s pjesmom "Oro" na Eurosongu 2008. godine i osvojila 6. mjesto.
Za razliku od prvog dijela koji je u potpunosti bio u pop-rock izdanju, u drugom dijelu Joksimović je pokazao svoje raznoliko glazbeno umijeće. Najprije je od Arene napravio noćni klub izvodeći svoje starije pjesme, a zatim je otpjevavši medley svojih mnogobrojnih balada stvorio je intimnu atmosferu nalik onoj u jazz klubovima.
U sklopu zagrebačkog koncerta Lane, kako su mediji nakon osvajanja 2. mjesta na Eurosongu 2004. godine prozvali Joksimovića, predstavio je mali dio svog „Balkan Projecta“ u kojem su članovi benda gitare, klavijature, bubnjeve zamijenili tradicionalnim instrumentima kao što su đembe, saz, kaval , a Željko je mikrofon zamijenio harmonikom."Balkan Project" je "world music" projekt (nešto slično onomu što Bregović radi) u pripremi koji je Joksimović kako je napomenuo na koncertu namijenio prvenstveno stranom tržištu.
Na samom kraju zahvalio se je publici uz pjesmu „Lane moje“ koja mu je donijela popularnost diljem Europe te je napomenuo kako mu je zagrebački koncert jedan od važnijih koncerata u karijeri.
„Bilo je odlično!“ , gotovo jednoglasno su odgovarali svi koje sam upitala za dojmove. Ipak, nekima je koncert trajao prekratko budući da se nije vraćao na bis, drugi su žalili za nekim pjesmama koje nije izveo, logično, bilo je i onih koji su negodovali zbog kašnjenja.
Željko Joksimović jučerašnjim koncertom dokazao je da nije uzaludno osvojio mnogobrojne nagrade, jer je uistinu sjajan izvođač koji uživo zvuči bolje nego na CD-u. Glazbenik koji do svoje publike iznad svega dopire glazbom jer unatoč slaboj medijskoj popračenosti uspio je napuniti Arenu, dokazati da glazba prelazi mnoge granice. Ako volite istinski pop-rock ili pop s elementima tradicionalne balkanske muzike s kojima ovaj multi-talentirani glazbenik često koketira, onda je Željkov koncert bio pun pogodak.
Ipak, ono što i najvjerniji obožavatelji moraju priznati je neprofesionalnost zbog kašnjenja koncerta jer 15-ak minuta pa i pola sata može se progledati kroz prste, ali sat vremena je znak nepoštivanja prema publici koja je u dvoranu počela pristizati već oko 19 sati.
početak koncerta Željka Joksimovića u Areni Zagreb
Martina Andrijević
- 16:13 -
