petak, 24.12.2010.
Kako je komercijalizacija "ukrala" Božić
Zacijelo najvažnija preokupacija ovih dana jest kako na najbolji način proslaviti Božić. Ukrasi na kućama, lampice na ulicama, izlozi trgovina ukrašeni snjegovićima, Djedom Božićnjakom, božićne pjesme s radija stalni su podsjetnik da se bliži dan koji mnogima, a posebno onim najmlađima donosi neopisivu radost, neki poseban mir u srcu. Ipak, čini se da posljednjih godina ta radost koja je prema kršćanskim načelima sama bit Božića jer se vjernici raduju rođenju Spasitelja, onoga koji će otkupiti njihove grijehe,stavlja u drugi plan.
1. fotografija- adventski vijenac na Manduševcu, 2. fotografija- ukras u jednom zagrebačkom trgovačkom centru (photos by Martina Andrijević)
Potrošačko društvo u kojem živimo postavlja nam neke imperative oko načina na koji proslavljamo Božić jer je on, čini se odavno prestao biti samo kršćanski blagdan. Društvo je Božiću dalo novi smisao koji se razlikuje od izvornog smisla. Slavljenje Božića se po mom mišljenju previše komercijaliziralo. „Ludilo“ oko uređivanja kuće, kupnje poklona, pravljenja (u posljednje vrijeme sve češće kupnje) kolača kod usuđujem se reći, većine ljudi izaziva veliku količinu stresa posebno sada u jeku gospodarske krize. Prema službenim podacima HZZ-a u studenom 2010. godine 312 350 osoba u RH bilo je bez posla , procjene Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) su da prosječna potrošačka košarica četveročlane obitelji iznosi 6. 652,03 kn , pridodam li tome procjene Državnog zavoda za statistiku da prosječna neto plaća iznosi 5 321 kn, jasno je zašto je stres sveprisutan.
popusti u nekim zagrebačkim trgovinama (photos by Martina Andrijević)
Ipak službene statistike su jedno, a realnost drugo jer sudeći po onomu što svakodnevno vidim na ulicama, u medijima, ali što jednim dijelom i sama činim, malo tko se brine o minusu na kreditnoj kartici . Božićni popusti, akcije u trgovinama dokaz su da je sve podređeno potrošnji. Izlozi, reklame, događaji u gradu „zovu“ nas da proslavimo Božić, ali zapravo nas zovu da potrošimo koju kunu više.
Ne mogu se oteti dojmu da je stvoren neki novi Božić koji baš i nije povezan s kršćanstvom.
Čestitanje X-masta, koje kod nas nije tako često, pokazuje da „novom“ Božiću Krist postaje nepoznanica (X), a ne razlog zbog kojeg se slavi. Djed Božićnjak koji dolazi u božićnoj noći, zamijenio je maloga Isusa. Darovima nije važna simbolika, već funkcionalnost.
štandovi u Bogovićevoj ulici (photos by Martina Andrijević)
Ipak, u vrijeme Božića ljudima s lica ne silazi osmijeh, barem na par dana zaboravljaju na predbožićni stres, troškove već se posvećuju zajednici. Bez obzira na komercijalizaciju, toplina koja okružuje Božić ne može se mjeriti nikakvim poklonima, ne može se umanjiti vrijednost brojnih humanitarnih akcija, niti odbaciti činjenica da je Božić možda jedino vrijeme u godini kada istinski mislimo jedni na druge. Pokloni možda jesu odraz potrošačkog društva, ali oni su i znak da nam je stalo do drugih jer nemamo puno prigoda kada darivamo jedni druge, kada je obiteljsko druženje najbitnije. Sada slavimo Božić na drugačiji način nego prije desetak, dvadesetak godina, nekima se čini lošijim, meni jednostavno drugačijim načinom jer Božić, usprkos svemu nije izgubio svoju čaroliju.
Nice - Ice klizalište koje pokazuje da je sve podređeno Božiću
Martina Andrijević
- 13:53 -
