14.11.2004., nedjelja

SALSA, POZERI I JEFTINO PIVO Na nagovor jednog strasnog plesača društvo se u petak odlučilo uputiti na salsu. Većina nas se nikada nije okušala u tom nimalo jednostavnom bacakanju nogu, a čvrsto vjerujemo da u životu sve treba probati pa je red došao i na to. Nakon treninga, onako znojni i ljepljivi sjeli smo na piće dok su oni malo savjesniji odletili doma na brzinsko tuširanje. Oko 11 sati došli smo na mjesto događaja - Dublin pub. Kako nitko od nas ne izlazi na neka mondena mjesta poput ovog ostali smo šokirani na samom ulazu. Vratar, koji ima vrlo zahtjevnu zadaću pozdravljanja svih pridošlica i izgled tipičnog opasnog frajera sa 30 kila mišića i bez imalo kose odmjerio nas je od glave, preko ruksaka do pete. Muškom dijelu društva to nije bilo nimalo svejedno jer, poučeni iskustvom uvjereno tvrde da je s takvima najbolje izbjegavati bilo kakav kontakt očima, a kamoli upuštati se u bilo kakvu komunikaciju. Uspješno smo svladali tu prepreku i krenuli unutra. Spustimo se stepenicama i ugledamo more ljudi koje pokušava plesati, ali uglavnom bezuspješno zbog nevjerojatne gužve. Ugledamo našeg plesača i još nekolicinu naših ljudi i zaplivamo u toj masi prema njima. Naravno, prvi dojam je bio takav da smo se željeli okrenuti na peti i pobjeći od tamo glavom bez obzira. No, našem plesaču bi to jako teško palo pa smo našli kompromis i odlučili ostati na jednom piću. No, kud ćemo sa stvarima. U već prenapučenom mjestu trebalo je naći prostora za 10-tak jakni i još toliko ruksaka. Nimalo jednostavan pothvat, ali i to smo nekako riješili. Ono što se činilo kao potencijalna večer katastrofalnog provoda spasio je zajednički pogled prema šanku. Bavaria 10 kn - pisalo je. Odlično, ako skupimo svu lovu koju imamo biti će taman da se svi dobro napoje. Prvo piće smo proveli snimajući situaciju. Uglavnom pozeri koji su se došli pokazati, a o salsi znaju otprilike isto koliko i ja. Drugi su bili pravi plesači kojima skidam kapu. Uspješno su se izborili za svoj dio podija i čagali kao da to rade od rođenja. Konobari su odvratni! Nervozni licemjeri koji te odmjere, smjeste u određenu kategoriju i mrze te ako ima se slučajno obratiš. Fuj! Zbog silnih ruksaka i neprimjerene odjeće mi smo okarakterizirani kao razred koji se slučajno našao ovdje. Nismo se dali smetati. Našli smo dovoljno prostora da svi stanemo i počeli učiti salsu. Iz separea smo dobivali poglede nerazumijevanja od onih prekrasnih parova kojima je ispod časti i međusobna komunikacija. Oni su sjedili, šutili i bili lijepi dok se nas 10 poredalo jedni pored drugih i hvatalo osnovni korak salse. Nismo baš svladali korake, ali smo zato više uspjeha imali u nekim drugim plesovima koje su isto svirali, ali što je najbitnije super smo se zabavili. Ono jedno planirano piće produžilo se na još njih nekoliko pa sve do zatvaranja. Raspoloženje u društvu je taman dostiglo vrhunac pa nismo bili spremni na odlazak doma. Potrpali smo se u auto i otišli do Sidra. Tamo ubili još po piće, otplesali par plesova, otišli do pekare i na spavanac. Došla sam doma u 5!!!! Nisam mogla vjerovati. Onesvijestila se i nisam se budila do 3 popodne drugi dan. Uglavnom, bilo je super!!!

- 14:23 - Komentari (9) - Isprintaj - #