10.11.2004., srijeda

OPET ŽIVIM! Sreća me ispunila prije nekoliko dana i ne pušta. Ničim izazvana, ali dugo priželjkivana obasjala mi je dušu i tijelo. Nakon dugo traženja i iščekivanja smisao se vratio u moju svakodnevicu. Bio se zagubio zbog drastičnih i dramatičnih prevrata u svim aspektima mog života te sam godinu i pol dana provela tražeći ga u najskrivenijim dijelovima moje nove rutine. Nisam bila zadovoljna. Pokušala sam na razne načine pronaći sreću i veselje, ali nije išlo. Nakon mukotrpnog traženja koje nije rezultiralo nikakvim pomakom okrenula sam se opet sebi. Sagledala sam svoje želje i ciljeve, vrijednosti i mane. Ostavila sam teret prošlosti tamo gdje i pripada - u svoje sjećanje koje više ne predstavlja moju sadašnjost. I osmjeh je opet obasjao moje lice. Mudri ljudi kažu da čovjek može biti istinski sretan jedino ako živi u svojoj sadašnjosti bez obzira na to što se nalazi u prošlosti ili što nam budućnost tek donosi. Živi sam primjer da je to lako reći, ali tako živjeti...to je druga priča. Ali dogodilo se! Shvatila sam! I sretna sam! Opet imam hrpu poslovnih planova i volje da ih realiziram. Trebat će utrošiti puno energije i volje, ali to više nije problem. Mislim da sam opet spremna na ljubav, a to je vrlo bitno u mom životu. Onaj netko, koga svi imamo u svojim životima prestao je biti otvorena rana koja krvari na svaki spomen njegova imena. Vrijeme liječi sve rane, a moja zacjeljuje sasvim solidno:)) Našla sam novo mjesto za njega i pohranila ga među uspomene koje će polako preći u zaborav ostavljajući mjesta za nekog koga ću voljeti više i jače. Tko će to biti moram i sama još saznati, ali sada barem znam da je to opet moguće.

- 13:36 - Komentari (14) - Isprintaj - #