03.11.2004., srijeda

NASLOV:))) Jučer sam počela pisati nekakav post i prekinuli me usred naleta inspiracije. Bio je to jedan od onih momenata kad točno znaš što želiš reći i ukoliko to biva prekinuto više nema načina da ponovno pohvataš misli već dapače, uopće ti nije jasno o čemu se tu radilo. Bezuspješno sam pokušavala smisleno dovršiti započeti tekst da bih ga konačno u potpunosti izbrisala i krenula sa nekim drugim stvarima. Izgleda da će Bush terorizirati svijet svojom blesavom facom i postupcima još 4 godine. Jako mi je krivo zbog toga, ali to smo svi već nekako očekivali. Ono što mi je fora u čitavoj priči je da je Moore pratio izbore sa 1200 kamera. Sigurna sam da će iz toga proizaći još jedan vrlo zanimljiv dokumentarni prikaz suvremene povijesti. Nikada nisam voljela učiti povijest, ali voljela bih sve znati o prošlim vremenima. To je jedan od apsurdnih paradoksa moje malenkosti. Kad sam bila mala tata mi je na vrlo živopisan način pričao o svemu što se događalo kod nas i u svijetu davnih dana. Kada sam krenula u školu i u 5. osnovne dobila povijest kao dio nastave očekivala sam barem upola zanimljive priče. Sjećam se kako su moja sva očekivanja poprilično brzo nestajala i pretvarala se u nevjerojatnu dosadu. Punili su mi glavu nevjerojatnom količinom nepovezanih i nezanimljivih podataka. Da su mi barem sve zapakirali u dobru priču ili film. Znam, tada nisu bila vremena kada je bilo svih tih filmova, ali nadam se da će moja djeca imati puno zanimljiviji pristup učenju. Tko zna, možda i ja naučim puno toga:)) Danas su sve informacije puno dostupnije nego što su bile prije 10-tak godina. O svemu se možeš informirati na hrpe različitih načina. Čovjeku je znanje pristupačnije nego ikada. Znamo li to cijeniti? Meni je to evo prvi put palo na pamet. Morat ću malo razmisliti o tome. Opet sam zapostavila svoju fotografiju. Već prelazi u činjenicu da sa zahlađenjem i boravkom u Zagrebu moji aparati počinju sakupljati prašinu. Nisam sretna zbog toga, ali kao da sunce uvjetuje moju fotografsku inspiraciju. Zapravo željela bih si kupiti objektiv. Jedan do 300 mm tako da se mogu posvetiti detaljima. To je ono što najviše volim. Staru već danima muči visoki tlak. Nekoliko puta na dan manično stavlja onaj mali aparatić na ruku i mjeri si tlak i zaključuje da je previsok:))) Uslijedile su ideje kako da ga najbezbolnije spusti na željenu razinu. Od rakije, konjaka, doktora i pilula kućni savjet je zaključio da je rakija najbolje rješenje za nju. Ali pojavio se problem jer štemerica ne voli rakiju. Voli piti svašta, ali rakija milostivi nije baš po guštu. Tad se sjetim da su starci prije nekoliko godina dobili na poklon jednu rakiju sa lišćem marihuane unutra. Bio je to dar jednog ostarjelog otočkog hipija koji nikada nije prihvatio njihov odbojni stav prema dotičnoj biljci. No, želja da imaju tako nešto (i mogu se hvaliti pred svojim ostarjelim prijateljima) nagnala ih je da ipak prihvate taj neobičan dar. Vremenom se razvila i super zafrkancija da ćemo svi skupa rakiju popiti, a lišće popušiti. Međutim, rakija je netaknuta čekala jučerašnji dan. Krenem ja u zafrkanciji nagovarat staru da izvadi tu rakiju i da će joj tlak zasigurno pasti. Rakija sama po sebi snižava tlak, a marihuana će samo pomoći. Tu se ona zezne i pita me da kako ja to znam (a nije da ne zna:)), a ja njoj vrlo ozbiljno kažem da sam ja doktor što se toga tiče i da me mora poslušati. Tu je izazov postao prevelik da bi se odbio i stara hrabro pristane. Bila sam jako ponosna, pogotovo kad me pitala da li joj se išta može dogoditi:))) I srkne ona malo, tek toliko da ne ispadne da nije i zauzme krajnje pametan stav tipa uh, baš me puklo. Nakon 5 minuta ambiciozno si je izmjerila tlak i zaključila da je stvarno pao. Moguće je da danas slijedi malo hrabriji pokušaj ispijanja rakije u terapijske svrhe jer joj je tlak opet visok:))) Upravo čujem da je Kerry priznao poraz:((( Odoh na trening.

- 18:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #