RADNE AKCIJE
Kao što i najavih, ovaj vikend bio je rezerviran za maljanje dnevne sobe. Sestrin Odabranik i ja smo se jučer zdušno primili posla u nadi da ćemo danas samo popravljati ono što nam je jučer promaklo. Oh greške. Prerano smo završili s radom pa je moja nadobudna staričica vođena bijesom na tatu zbog njegove bolesti odlučila proširiti pothvat na hodnik i kuhinju. Nakon uvjerljivog protestiranja našli smo se na sredini i svoje smo nadasve stručne zahvate primijenili i na hodniku iliti predsoblju. Moram vam priznati da sam toliko uživala da je čak pao i zaključak da bih zasigurno bila zidar ili stolar da sam kojim slučajem rođena kao muško. Odmah da vas zaustavim, ne radim u fušu i neću vam maljati sobe:))) Iako sam vrlo dobro svladala i terminologiju i praksu.
Loša stvar je što sam zbog čitave priče propustila radionicu capoerie kojoj sam se jako veselila. S obzirom da me još uvijek pere početnički entuzijazam, koji umjesto da pada raste sve više i više jako sam željela otići na radionicu koja okuplja gomilu ljudi koji stvarno znaju capoeriu. Bila bi to idealna prilika da naučim svašta nešto, ali eto...bit će još radionica.
Sutra je Gipsy Budapest Orchestra u Lisinskom. I to sam jako željela ići pogledati. Zamislite 200 violina koje sviraju cigani (nevjerojatno muzični ljudi)!!!! Uglavnom, zvala sam za karte, ali zbog trenutne suše mog financijskog jezera nisam u prilici izdvojiti 300-400 kuna koliko karte koštaju. A niti znam nekog tko bi išao sa mnom za te pare. Ali, maloprije je došla susjeda da bi mi možda mogla srediti kartu, ali znat će tek sutra popodne. I ako bude karata, ne zna da li će biti jedna ili dvije. Cijenim ja trud i stvarno mi nije bed otići sama na takav koncert, ali kaj ako dobijem dvije karte i nikog ne uspijem organizirati da ide samnom. TO bi mi svakako bio bed. Predobar je koncert da bi karte ostale neiskorištene. I još, ako dobijem karte onda ću morati propustiti trening što mi isto nije baš po volji. Velika dilema oko banalnih stvari. Možda ne dobijem niti jednu kartu pa mirne duše odem na trening i ispucam se ko životinja:))) Kako bilo da bilo, dobro je.
Mda, stara je jako ljuta na starog jer se ne pazi, a bolestan je i trebao bi paziti. Još uvijek je u bolnici i već se bio skoro oporavio i onda je zeznuo stvar i sad mu je opet loše. Kužim ja da je ona ljuta i zašto je juta. Dapače, slažem se s njom, ali nemreš nabijati svoju ljutnju čovjeku koji leži bolestan. Iako je to već poput neke njihove perverzne igre u kojoj su uloge podijeljene davno prije no što sam ja to bila u stanju shvatiti. On se osjeća zapostavljeno (???) pa se razboli (jako) pa završi u bolnici. U tom trenutku stara skače na vrat svim doktorima na ovome dijelu svijeta i naređuje (???) im da ga izvuku iz govana. Ako kažu da ne mogu onda ih počne daviti tako jako dok god oni ne dožive prosvjetljenje. Obično izdrže oko 10 minuta. Onda stari dobije svu moguću pažnju pa mu bude bolje. Kad skuži da je na putu oporavka onda počne zajebavati osoblje zbog njihove nekompetencije i neprofesionalnosti. Zatim počne raditi pizdarije koje mu direktno škode i bude mu gore. Onda se stara naljuti (u toj smo sad fazi), ne dođe mu u bolnicu, na mobitel ga ispičkara za sve njegove grijehe, on se pokunji i postaje medicinski fenomen zbog brzine oporavka. Vraća se doma, ona trčkara oko njega nekih tjedan dana, on to debelo koristi. Njoj to dopizdi pa mu opet očita bukvicu nakon čega on bude dobar idućih tjedan dana nakon čega se polako vraćaju na početnu točku svog kruga koji samo čeka kad će se opet zavrtiti igra.
|