Ne pišem često jer vam baš i nemam što posebno za reći. Ili jednostavno nemam vremena posložiti sve te misli na papir da liče na nešto shvatljivo. I dok mi iz zvučnika mile neke poznate i drage melankolične melodije, razmišljam o jednoj rečenici koju sam danas čula.
Znate ono, čujete gomilu riječi tijekom dana, a jedna, smisleno nanizana niska riječi upali lampicu i rasvijetli dosad nepoznate stvari. Daje odgovor na neka "zašto" pitanja koja se još uvijek neodgovorena muvaju po glavi. I onda kad na njih ne želiš misliti, ta "zašto" pitanja su tu, čekaju u zasjedi pravi trenutak da te ponovno napadnu.
Zaplela mi se ta rečenica u misli toliko da sam ih poželjela ponovno podijeliti s vama. Blagdansko je doba, polako počinjemo kititi našu okolinu iščekujući kraj godine, Božić, obiteljsko okupljanje, miris slastica spremljenih ljubavlju i odmatanje poklona u društvu najmilijih i voljenih. I rečenica koju sam čula danas, možda vam na prvo slušanje/čitanje neće imati baš nikakve veze s blagdanima, predivnim prosincem kojeg upravo živimo, ali... Ali ipak postoji veza. Možda samo meni jasna, ali ipak postoji :)))
Dakle, zanima li vas kako je glasila ta rečenica koja me uspjela natjerati da upalim komp, napišem par riječi, podijelim svoje misli s vama? Vjerojatno da, kad ste već do ovdje pročitali :)
Dakle, rečenica je glasila: "Kakav si u poslu, takav si u privatnom životu"
Nije baš nešto, ha? Možda, no zaista mi je dala misliti. Do sad sam pokušavala, više manje uspješno, razdvajati svoj privatni i poslovni život. Ponekad sam dopuštala da se isprepliće radeći s prijateljima, gradeći prijateljstva s ljudima koje sam upoznala preko posla, no uvijek je postojala neka granica, neki nevidljivi zid. I onda sam, zahvaljujući ovoj rečenici, malo zaronila u samu sebe i ljude koje poznajem, ljude koje sam voljela, koji su voljeli mene i promatrala ih kroz prizmu ove rečenice. I svjetlo se upalilo. Lampice, slične onima na boru, počele su se paliti u mojoj glavi, prvo sramežljivo trepćući ne bi li u vrlo kratkom roku dostigle ekstazu blještavila ponovno se smirujući i slažući misli na svoje mjesto.
Mogu ja raditi distancu između poslovnog i privatnog života, no ova se rečenica apsolutno može projicirati na mene, a i na ljude koje poznajem, pogotovo na ljude koje sam voljela. I točno onakva kakav je moj pristup poslu, takav je i privatnom životu, takav je i u ljubavi. Ako nešto radiš, radi to s ljubavlju, posveti se tome dušom i tijelom, napravi najbolje što znaš. To je jedini, za mene, put. Znajući da si dao sve od sebe, ponekad i 110% i da rezultat nije najvažniji. Nekad ćeš uspjeti, nekad nećeš, ali znati ćeš da si dao sve od sebe, da si dao cijelog sebe. Da si dao najbolje što si mogao...
Radim s različitim ljudima, neki daju sve, neki rade površno, neki svoj nerad uspješno skrivaju iza maske "neiskustva i zaigranosti", neki obožavaju svoj posao, neki ga mrze iz dna duše. I zagrebete li ispod površine, uočit ćete da su isti takvi i u privatnom životu: neki daju sve, neki vode površan, raštrkan život, dajući svima samo mrvice, a najmanje daju sami sebi, neki se uspješno skrivaju, bježeći što dalje od odgovornosti, ljubavi, nježnosti, neki obožavaju svoj život, uživaju u njemu punim plućima, dok ga neki mrze i tu mržnju isijavaju na svakom koraku.. Zanimljivo je tako promatrati ljude, otkrivajući i onu drugu stranu koju većina od nas misli da uspješno skriva daleko od očiju javnosti...
Da, puno "zašto" pitanja je danas u mojoj glavi pronašlo odgovore. I zahvaljujući i tome, ali ne samo tome, veselim se još jednom lijepom prosinačkom danu, znajući da sam korak bliže veselju, zelenim mirisnim granama bora, lampicama i kuglicama, ljubavlju odabranim i omotanim poklonima i predivnim slasticama pripremljenim od srca, srca prepunog ljubavi, topline i dobrih želja za dane koji nam dolaze...
Predivan i ljubavlju ispunjen prosinac vam želim s željom da zaista znate kakvi ste i da se to ne sramite pokazati.
Velika pusa, topli zagrljaj i neizostavne gumene bombone šalje vam vaša Marita ostavljajući vas u zagrljaju mog odabranog Anđela, za sve dane koje dolaze, za sreću i veselje, utjehu i nadu. Svima nama, kakvi god bili...
|
