|
|
25.12.2006., ponedjeljak
Ručak s Bogom
Živio jednom jedan dječak koji je želio upoznati Boga. Znao je da je put do mjesta gdje On živi dalek pa je pripremio svoj mali ruksak, napunio ga keksima i Colom i krenuo na svoje putovanje.
Kada je prošao tri ulice, sreo je staricu koja je sjedila na klupi gledajući u golubove koji su se okupljali oko njenih nogu. Dječak je sjeo kraj nje, već pomalo umoran od puta i lagano gladan. Otvorio je svoj ruksak i posegno za Colom i keksima kad mu se učinilo da starica djeluje gladno pa joj ponudi keks. Graciozno ga je prihvatila i zahvalila dječaku uz osmjeh. Njen osmjeh je bio toliko lijep dječaku da ga je poželio vidjeti opet, pa joj je ponudio Colu. Ponovo se nasmiješila. Dječak je bio oduševljen! Sjedili su na toj klupi cijelo popodne, jedući kekse i osmjehivajući se, no nisu ni riječ progovorili.
Vjera, Ljubav i Nada čine jedan svijet. Zbog vjere, ljubavi i nade i Krist je razapet. I bol kad dobiješ, kad ti duša strada, utjeha neka ti bude ljubav, vjera i nada. |
Kako je padao mrak, dječak je shvatio kako je umoran i kako mora krenuti kući, no nakon samo nekoliko koraka, okrenuo se, zatrčao se do starice i zagrlio ju, promatrajući najljepši osmjeh na svijetu još jednom.
Kada je dječak došao kući, majka je bila iznenađena izrazom zadovoljstva na njegovom licu pa ga je pitala što je to radio danas da je toliko sretan. Dječak je odgovorio: Ručao sam s Bogom. I prije no što je njegova majka nešto mogla reći, izusti: I znaš što? Ima najljepši osmjeh koji sam ikada vidio!
U isto vrijeme, starica također okupana zadovoljstvom vratila se svojoj kući. Njen sin je bio iznenađen tom radošću pa ju je upitao što je radila danas da je toliko radosna. Odgovorila je: Ručala sam danas s Bogom. I prije no što je njen sin odgovorio, nadodala je: Znaš, puno je mlađi nego što sam očekivala.
Želim Vam da svaki dan ručate s Bogom i uživate u najljepšem osmijehu na svijetu, svakog trenutka. Sretan Vam Božić. Sretan vam Život!
Pees: Iz nekog nepoznatog razloga, na ovom postu nije bilo moguće ostavljanje tragova pa ga pokušavam ponovno osposobiti. Izgleda da mi je uspjelo :)
|
10.12.2006., nedjelja
Kakav si...
Ne pišem često jer vam baš i nemam što posebno za reći. Ili jednostavno nemam vremena posložiti sve te misli na papir da liče na nešto shvatljivo. I dok mi iz zvučnika mile neke poznate i drage melankolične melodije, razmišljam o jednoj rečenici koju sam danas čula.
Znate ono, čujete gomilu riječi tijekom dana, a jedna, smisleno nanizana niska riječi upali lampicu i rasvijetli dosad nepoznate stvari. Daje odgovor na neka "zašto" pitanja koja se još uvijek neodgovorena muvaju po glavi. I onda kad na njih ne želiš misliti, ta "zašto" pitanja su tu, čekaju u zasjedi pravi trenutak da te ponovno napadnu.
Zaplela mi se ta rečenica u misli toliko da sam ih poželjela ponovno podijeliti s vama. Blagdansko je doba, polako počinjemo kititi našu okolinu iščekujući kraj godine, Božić, obiteljsko okupljanje, miris slastica spremljenih ljubavlju i odmatanje poklona u društvu najmilijih i voljenih. I rečenica koju sam čula danas, možda vam na prvo slušanje/čitanje neće imati baš nikakve veze s blagdanima, predivnim prosincem kojeg upravo živimo, ali... Ali ipak postoji veza. Možda samo meni jasna, ali ipak postoji :)))
Dakle, zanima li vas kako je glasila ta rečenica koja me uspjela natjerati da upalim komp, napišem par riječi, podijelim svoje misli s vama? Vjerojatno da, kad ste već do ovdje pročitali :)
Dakle, rečenica je glasila: "Kakav si u poslu, takav si u privatnom životu"
Nije baš nešto, ha? Možda, no zaista mi je dala misliti. Do sad sam pokušavala, više manje uspješno, razdvajati svoj privatni i poslovni život. Ponekad sam dopuštala da se isprepliće radeći s prijateljima, gradeći prijateljstva s ljudima koje sam upoznala preko posla, no uvijek je postojala neka granica, neki nevidljivi zid. I onda sam, zahvaljujući ovoj rečenici, malo zaronila u samu sebe i ljude koje poznajem, ljude koje sam voljela, koji su voljeli mene i promatrala ih kroz prizmu ove rečenice. I svjetlo se upalilo. Lampice, slične onima na boru, počele su se paliti u mojoj glavi, prvo sramežljivo trepćući ne bi li u vrlo kratkom roku dostigle ekstazu blještavila ponovno se smirujući i slažući misli na svoje mjesto.
Mogu ja raditi distancu između poslovnog i privatnog života, no ova se rečenica apsolutno može projicirati na mene, a i na ljude koje poznajem, pogotovo na ljude koje sam voljela. I točno onakva kakav je moj pristup poslu, takav je i privatnom životu, takav je i u ljubavi. Ako nešto radiš, radi to s ljubavlju, posveti se tome dušom i tijelom, napravi najbolje što znaš. To je jedini, za mene, put. Znajući da si dao sve od sebe, ponekad i 110% i da rezultat nije najvažniji. Nekad ćeš uspjeti, nekad nećeš, ali znati ćeš da si dao sve od sebe, da si dao cijelog sebe. Da si dao najbolje što si mogao...
Radim s različitim ljudima, neki daju sve, neki rade površno, neki svoj nerad uspješno skrivaju iza maske "neiskustva i zaigranosti", neki obožavaju svoj posao, neki ga mrze iz dna duše. I zagrebete li ispod površine, uočit ćete da su isti takvi i u privatnom životu: neki daju sve, neki vode površan, raštrkan život, dajući svima samo mrvice, a najmanje daju sami sebi, neki se uspješno skrivaju, bježeći što dalje od odgovornosti, ljubavi, nježnosti, neki obožavaju svoj život, uživaju u njemu punim plućima, dok ga neki mrze i tu mržnju isijavaju na svakom koraku.. Zanimljivo je tako promatrati ljude, otkrivajući i onu drugu stranu koju većina od nas misli da uspješno skriva daleko od očiju javnosti...
Da, puno "zašto" pitanja je danas u mojoj glavi pronašlo odgovore. I zahvaljujući i tome, ali ne samo tome, veselim se još jednom lijepom prosinačkom danu, znajući da sam korak bliže veselju, zelenim mirisnim granama bora, lampicama i kuglicama, ljubavlju odabranim i omotanim poklonima i predivnim slasticama pripremljenim od srca, srca prepunog ljubavi, topline i dobrih želja za dane koji nam dolaze...
Predivan i ljubavlju ispunjen prosinac vam želim s željom da zaista znate kakvi ste i da se to ne sramite pokazati.
Velika pusa, topli zagrljaj i neizostavne gumene bombone šalje vam vaša Marita ostavljajući vas u zagrljaju mog odabranog Anđela, za sve dane koje dolaze, za sreću i veselje, utjehu i nadu. Svima nama, kakvi god bili...
|
© 2004-2006 Marita - sva prava pridržana
|
|
