|
subota, 30.12.2006.
Parfem-Recenzija Filma
Posto Brus u kino voli ic samo ako u filmu ima rata, cesto sam primorana ic sama.
Doduse, kad razmislim, tako je i bolje. Ne moram dijelit svoje kokice i mogu se komodat u miru bez da netko komentira film (Brus voli komentirat glasno, da ga ceo svet cuje).
cinjenica: unatoc njegovom nesuptilnom izboru filmova te glasnom komentiranju, Brus nije seljak. dapace.
Tako sam jucer isla gledat Parfem. Knjigu sam citala davnih dana. Kad sam bila tinejdzer (malo stariji) i mislila da mogu promijenit svijet.
Radnju knjige sam zaboravila davnih dana. Moglo bi se reci da mi je pamcenje ko u ribice. Rijecne, morske ili akvarijumske...svejedno.
cinjenica: vise ne mislim da mogu promijenit svijet. sad sam konformist i jebe mi se zivo.
Kupila sam kokice i vodu (kolu mrzim) i usla u dvoranu. MOJE omiljeno sjedalo je bilo zauzeto. Mrzim kad se to dogodi jer to nije dobar omen. Razmisljala sam cak i o tome da zakupim svoje omiljeno sjedalo, al mislim da bi me to financijski zavrsilo, a i u 90% slucajeva moje sjedalo je slobodno. Ne i jucer, doduse.
Nisam znala gdje da sjednem pa sam momentalno pala u zbunjolu i provela slijedece tri minute skanirajuci dvoranu za kolko tolko zadovoljavajucu zamjenu MOG sjedala.
6 red od ekrana bio je potpuno prazan.
"Tu cu sjest", pomislila sam i plenila guzicom na srednje sjedalo, a oko mene rasprostrla kaput i kokice tako da nikom ne padne na pamet da sjedne u moju blizinu.
Dvije debele su svejedno sjele u MOJ red i rasprostrle svoje kokice i kapute.
Na ekranu je pocinjao film. Scene su bile odvratne i prikazivale ribe, krv, rodjenje djeteta, stakore i crve. Kokice su mi zastale u grlu. Htjela sam povracat, al me ubrzo proslo.
Sa mjesavinom zadovoljstva i gnusanja sam primjetila da film ne prikazuje narod 18tog stoljeca kao namirisane i napirlitane ficfirice sa perfektnim americkim zubima, nego kao smrdljivi sljam koji nepranje prikriva perfemom i/ili mirisljavom maramicom. Zubi su im svima bili smedji ili zuto-smedji. To od nepranja i od neodlazenja kod zubara.
cinjenica: cim je film prikazao zute zube na narodu, sjetila sam se da imam spoj sa zubarom u petak i prosla me jeza dok sam zamisljala zvuk i vibraciju svrdla za zube. eeek!
Frajer na ekranu je ubijao i radio parfeme, a ja sam zobala kokice i mislila kako je budala mogo napravit parfem i bez da ih ubije. Samo malo recne kosu i ostruze mast s njih i voila, parfem na mjestu, picke zive. Na zalost, on nije mislio ko ja te je i dolijao.
Nakon sto je dolijao ( u zadnjih 20 minuta filma), sibnuo je malo parfema na maramicu i njom mahnuo tri-cetiri puta. Narod je pao u trans i poceo skidat odjecu te cmakat jedno drugo zamazanim i smrdljivim zubima i lizat i pipat dlakave mindze i pazuhe. Vjerojatno u to doba nisu imali Gillette-the best a man can get.
cinjenica za muske citatelje mog nadasve poucnog bloga: picke nisu nekosmate. dlakavost nam krasi noge, mindzu, pazuhe, kosu, obrve...nekima i ruke, gornju usnu pa i sisu. srecom danas imamo cijelu industriju namijenjenu anihilaciji dlaka pa se vi jadni ne morate suocavat s dlakavom nemani nego sa djevom iz bajke.
Nesto kasnije junak filma je umro od posljedica kanibalizma. Moje kokice dozivjele su istu sudbinu. Sutnula sam prazni karton od kokica ispod stolice te otperjala u hladnu londonsku noc.
|
- 19:38 -
Komentari (42) -
Isprintaj -
#
petak, 01.12.2006.
Zmijsko Klupko I Morski Pas
Ovaj tjedan sam gledala "Planet Earth" na BBC. Dokumentarac. O zivotinjama i tako to.
Prije nego krenem dalje, moram rec da BBC radi najbolje dokumentarce. Na svijetu. Ko se ne slaze, jalovi je jad.
Pred televizijom smo se nacrtali (redom): Brus, ja i Klinjo (Klinjo je novi cimer. O njemu nesto vise drugi put.).
Donijeli smo i grickalice, zlu ne trebalo.
Grickalice sam pozalila u prvih pet minuta jer je dokumentarac momentalno i bez ikakvog upozorenja za one koji imaju zmijofobiju poceo prikazivat klupko morskih zmija koje lelujaju i vrebaju jadne ribe kraj koraljnog grebena. Htjele su jest i spricat otrov. Ribe su se sakrivale i bojale za zivot, a ja sam htjela povracat.
"Fuj, kako su odvratne.", rekla sam glasno, a potom jos glasnije:"Kako to da zmije nisu ugrozena vrsta umjesto cuddly pande? Ja bi da sve zmije na svijetu postanu extinct."
Klinjo me pogledao gadjenjem righteous covjeka i rekao:"To bi uneredilo prirodni poredak i selekciju."
"Pih. Par miseva bi ostalo nepojedeno. Al ja bi radje lijegala u gnijezdo stakora i miseva nego u gnijezdo zmija. Uostalom, i mamut je extinct, a prirodna selekcija jos uvijek postoji. Vremenom neke zivotinje postanu extinct...kao dodo ili mamut. Krajnje je vrijeme da i zmije postanu extinct i da prestanu vrebat nevine ribe, miseve i ljude (mene)."
cinjenica: ja ni dan danas ne znam dal je dodo mitska ili stvarna zivotinja, a ne da mi se trazit na internetu jer sam lijena. svejedno, dobro zvuci. dodo. DODO. DODO!
Ne zeleci se pokazat kao totalna neznalica, nadodala sam i to da morske zmije imaju najotrovniji otrov, al da se ne smatraju turbo opasnima jer su im zubi i celjust nikakvi i ukoliko te morska zmija ne ugrize na nezgodno mjesto tipa kozica izmedju prstiju (noznih ili rucnih, svejedno) ili ushka uha, nista ti nece bit.
Mislim da mi ni Klinjo ni Brus nisu vjerovali. Ne znaju oni da sam oboruzana zmijskim znanjem u slucaju nenadanog i nesretnog slucaja susretanja zmije. Uglavnom zbog toga da znam sto mi je cinit, osim pobjec glavom bez obzira.
cinjenica: Krava Ljepote mi je rekla da imam zmijofobiju zbog toga sto sam STAKOR u kineskom horoskopu. time ujedno objasnjava i cinjenicu da su mi svi glodavci slatki. sad znate kolko imam godina. al nema veze jer Krava Ljepote ima jednu vise od mene. bez obzira na godine, ni jedna ni druga nismo previse bistre.
Nakon sto se BBC smilovao i prestao pokazivat zmije i mene nagonit na vristanje, na TVu su se redale ribe, pa tuljani, pa jos riba, pa opet tuljani.
"Kad ce vise morski pas?", rekla sam i digla ruke u ocajanju.
"Pa ko kaze da ce bit morski pas?", pitao je Brus.
"Naravno da ce bit. Kakav je to dokumentarac u kojem nema bar jednog morskog psa?".
Brus i Klinjo su zakolutali ocima.
Nije me bilo briga. U sebi sam znala da ce morski doc i da me BBC nece razocarat.
I dosao je.
Cim je David Attenborough poceo raspredat o Juznoj Africi, ja sam znala..."Evo ga. MORSKI PAS! CARCHARODON CARCHARIAS!!!!"
"Kako si znala?", cudio se Klinjo.
"Ko zna, zna!", likovala sam ja.
Na TVu su mali tuljani jurcali preko uskog morskog prolaza u trci na zivot i smrt, a ispod njih je vrebalo jato Velikih Bijelih.
Odjednom je jedan Veliki Bijeli izbacio cijelu tonu svoje mase iz vode u zrak u gurmanskoj ekstazi, izveo morskopsecu zracnu piruetu i u istom trenutku u jednom zalogaju pozderao malog tuljana. Morski je ekstaticno rolao oci u glavi. Celjust mu je bila svemirske dubine, a zubi naostreni i, najvjerojatnije, smrdljivi od silnog zderanja tuljana i nepranja zubiju kalodontom. Zubno meso mu je virilo na sve strane ko meni kad se nasmijem.
BBC je cijeli slucaj snimio ultra slow kamerom da se svaki detalj vidi sto bolje.
Brus je bio zgrozen:"Jadni tuljan!"
Ja sam mu samo rekla:"A nije ti jadna krava na livadi prije nego sto ju pozderes i bacis na grill?"
U sebi sam mislila da je tuljan ipak jadan.
cinjenica: primjetila sam i to da su Juznoafrikanci BBC smjestili u najklimaviji i najjadniji camac (jer to nije bio brod) koji su mogli nac. da je Morski kojim slujem HTIO uskocit u camac, mogao je.
Kasnije sam prelistavala casopise pune egzoticnih putovanja. Za oko mi je zapeo oglas:"RONITE s VELIKIM BIJELIM sa xyz!! EXPERTI iz TV serije "PLANET EARTH".
"Dakle, to su ti sto su BBC smjestili u camac.", pomislila sam i pazljivo istrgala te pohranila oglas. Ocu i ja zaronit (u kavezu) sa psetom (izvan kaveza), uslikat ga kako skace u gurmanskoj ekstazi (ne na mene, nadajmo se), pokazuje zubno meso te se pokakit u gace od straha.
|
- 04:04 -
Komentari (40) -
Isprintaj -
#
|