Marketing
Parfem-Recenzija Filma
Posto Brus u kino voli ic samo ako u filmu ima rata, cesto sam primorana ic sama.
Doduse, kad razmislim, tako je i bolje. Ne moram dijelit svoje kokice i mogu se komodat u miru bez da netko komentira film (Brus voli komentirat glasno, da ga ceo svet cuje).
cinjenica: unatoc njegovom nesuptilnom izboru filmova te glasnom komentiranju, Brus nije seljak. dapace.
Tako sam jucer isla gledat Parfem. Knjigu sam citala davnih dana. Kad sam bila tinejdzer (malo stariji) i mislila da mogu promijenit svijet.
Radnju knjige sam zaboravila davnih dana. Moglo bi se reci da mi je pamcenje ko u ribice. Rijecne, morske ili akvarijumske...svejedno.
cinjenica: vise ne mislim da mogu promijenit svijet. sad sam konformist i jebe mi se zivo.
Kupila sam kokice i vodu (kolu mrzim) i usla u dvoranu. MOJE omiljeno sjedalo je bilo zauzeto. Mrzim kad se to dogodi jer to nije dobar omen. Razmisljala sam cak i o tome da zakupim svoje omiljeno sjedalo, al mislim da bi me to financijski zavrsilo, a i u 90% slucajeva moje sjedalo je slobodno. Ne i jucer, doduse.
Nisam znala gdje da sjednem pa sam momentalno pala u zbunjolu i provela slijedece tri minute skanirajuci dvoranu za kolko tolko zadovoljavajucu zamjenu MOG sjedala.
6 red od ekrana bio je potpuno prazan.
"Tu cu sjest", pomislila sam i plenila guzicom na srednje sjedalo, a oko mene rasprostrla kaput i kokice tako da nikom ne padne na pamet da sjedne u moju blizinu.
Dvije debele su svejedno sjele u MOJ red i rasprostrle svoje kokice i kapute.
Na ekranu je pocinjao film. Scene su bile odvratne i prikazivale ribe, krv, rodjenje djeteta, stakore i crve. Kokice su mi zastale u grlu. Htjela sam povracat, al me ubrzo proslo.
Sa mjesavinom zadovoljstva i gnusanja sam primjetila da film ne prikazuje narod 18tog stoljeca kao namirisane i napirlitane ficfirice sa perfektnim americkim zubima, nego kao smrdljivi sljam koji nepranje prikriva perfemom i/ili mirisljavom maramicom. Zubi su im svima bili smedji ili zuto-smedji. To od nepranja i od neodlazenja kod zubara.
cinjenica: cim je film prikazao zute zube na narodu, sjetila sam se da imam spoj sa zubarom u petak i prosla me jeza dok sam zamisljala zvuk i vibraciju svrdla za zube. eeek!
Frajer na ekranu je ubijao i radio parfeme, a ja sam zobala kokice i mislila kako je budala mogo napravit parfem i bez da ih ubije. Samo malo recne kosu i ostruze mast s njih i voila, parfem na mjestu, picke zive. Na zalost, on nije mislio ko ja te je i dolijao.
Nakon sto je dolijao ( u zadnjih 20 minuta filma), sibnuo je malo parfema na maramicu i njom mahnuo tri-cetiri puta. Narod je pao u trans i poceo skidat odjecu te cmakat jedno drugo zamazanim i smrdljivim zubima i lizat i pipat dlakave mindze i pazuhe. Vjerojatno u to doba nisu imali Gillette-the best a man can get.
cinjenica za muske citatelje mog nadasve poucnog bloga: picke nisu nekosmate. dlakavost nam krasi noge, mindzu, pazuhe, kosu, obrve...nekima i ruke, gornju usnu pa i sisu. srecom danas imamo cijelu industriju namijenjenu anihilaciji dlaka pa se vi jadni ne morate suocavat s dlakavom nemani nego sa djevom iz bajke.
Nesto kasnije junak filma je umro od posljedica kanibalizma. Moje kokice dozivjele su istu sudbinu. Sutnula sam prazni karton od kokica ispod stolice te otperjala u hladnu londonsku noc.
Post je objavljen 30.12.2006. u 19:38 sati.