If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

4 ujutro. Lezim na krevetu i gundim. Zeludac krulji.

"Ej, ej...jel tebi isto krulji zeludac?", obratila sam se Kravi Ljepote.
"Aha!"
"I meni."

Sutile smo i cekale. Trbusi su nam imali privatni tulum.
"Kruuuuulj!!!", glasao se moj trbuh.
"Kruuuuuuuuuuuuilj!", oglasio se i Kravin trbuh.

"Mozda samo probavljaju hranu.", rekla je naposlijetku Krava.
"Mozda se pripremaju za sracku biblijskih razmjera. Indija je ovo.", reko ja.
"Krruuuuuuiiiiiiiiiiuuuuooooolj!", rece trbuh.

"E, necete vala. Ajmo ih ubit snagom uma.", dosjetih se ja.
"Sta?", rece Krava i zakoluta ocima.
Jos je dodala: "Ja odo na WC.", te nestala u istom na jedno 20 minuta.

Ja se nisam dala. Drzala sam se za trbuh i previjala od bolova.
Krava Ljepote se u to vratila iz WC: "Nije bilo strasno. Mini sracka."
Primjetila sam da je usprkos mini-sracci jos uvijek izgledala zanosno.
Kravetina.

Ostala sam budna do jutra. Snagom uma dresirala sam trbuh da probavi sav otrov, pa i stakorje govance koje smo sigurno pojele ne znajuci da je u tanjuru. Trbuh se oglasavao do 9 ujutro. Konacno je prestao, a mene je sracka mimoisla.

U Indiji zene u klubove ulaze besplatno. To valjda zbog nestasice voljnih zena da unidju u klub. Svidjalo mi se to.
Krava i ja uputile smo se u klub Paradiso. I te noci, kao i svake druge, svirao se Goa trance.
Paradiso je klub kakvog se ne bi posramio ni najveci 'rvatski tajkun. Mnostvo terasa spusta se prema plazi i moru, laseri rade punom parom, sve je oslikano psihodelicnim crtezima i ukraseno Vishnu i erm...ostalim hindu-bogovskim skulpturama. Okolo rastu palme i cuju se valovi kako zapljuskuju plazu. Na jednoj od terasa zene u sarijima upale male butan lampice...erm...peci...sta li vec, pa kuhaju indijski caj i prodaju zvake, lizaljke, zvizdaljke i ostalo sto je neophodno potrebno modernim rejverima za ugodno provedenu vecer.

Svi Indijci u klubu bili su uredno i moderno podabuceni. Oko njih se sirio miris skupih francuskih parfema. Svi stranci u klubu bili su razvaljeni i znojni.
I dok su stranci bezvezno prletali s noge na nogu, Indijci su plesanje doveli na novu umjetnicku razinu. Majstori su, naime, plesali na trance muziku mjesavinom MTV video, Michael Jackson te Bollywood stilova.
"Sta mislis, jel oni svoje plesanje prakticiraju u ogledalu prije nego sto izidju van?", uputila sam pitanje Kravi koja je kao i ja prletala s noge na nogu evropsko-jadnim stilom.
Krava nije imala vremena odgovorit jer nam je u to uletio pijani Rus s rijecima: "Haj! I no spik Inglish. Jor nejm? Vant drink, jes?"
"Da, vi vont drink.", rekla sam ja.

I dok je Serjoza donosio pice, mi smo poglede uputili ka veseloj sestorki veselih Sikha koji su upravo u to vrijeme unisli u klub i uputili se drito na dancefloor.
Bazdili su na skupe parfeme. Stil plesanja im je bio osmisljen do zadnjeg poteza najnevaznijim misicem u tijelu.
Odjednom i bez ikakvog upozorenja, kad je na sistemu trestala najzesca trans popijevka, njih sest se bacilo u plesanje sinkroniziranim stilom.
"Matere ti!!!!", vrisnula je ushiceno Krava.
"Indijski Take That!!!", ushiceno vrisnuh ja.
Boy band Sikh style su nas ignorirali i tresli guzicama, a bome i nogama i rukama te turbanima pokretima kojih se ne bi ni sam Justin Timberlake posramio. Svi stranci u klubu prestali su radit ono sto su radili te stali gledat indijsko cudo u erm...cudu.
Ostali Indijci su im pljeskali i tu i tamo dreknili:"Yeaaaah!"
Sikhi su i dalje tresli.

Krava se okrenula i rekla: "Da ti odgovorim na ono pitanje od maloprije. Da, mislim da prakticiraju pokrete pred ogledalom. Nego, jesil dobila sracku?"
"Nisam jos. A ti?"
"Nisam. Cekamo, dakle, do jutra...Ozezi!"

...

"Sta os' krkat?", upitah Kravu Ljepote.
"Ribu."

Riblji restoran je izgledao sumnjivo. Obilovao je ostarjelim hipijima sto su u Indiju dosli circa 1968. i zaboravili otic kuci. Hipiji su pili pivo i molestirali zice na gitari te svoje glasnice. Krava i ja zakolutale smo ocima i sjele za stol.
Za stolom do nas sjedila je izraelska mladez obavijena dimom hashisha i izgubljena u prostoru i vremenu.
I dok smo cekale ribu i pravile se da ne primjecujemo ni hashish ni veselo struganje po gitari, Kravi se odjednom razgoracise oci.
"Sta je?", upitah je ja vidno alarmirana.
"Nista, nista.", rece ona.
Oci su joj i dalje bile razgoracene.
"Ma reci mi sta je, Iruda ti."
"Niiiista."

Nakon pet minuta, vidjela sam sta je vlastitim okom.
Po dvoristu koje je, uzgred budi receno, sastavni dio restorana, veselo je poskakivao najdeblji, najveci i najcrnji stakor na kojeg sam ikad imala priliku bacit oko.
"Waaaaargh.....sta ako mi skoci na nogu?", reko ja.
"Ma nece valjda. Mozda je to domaci stakor.", rekla je Krava.
"Jebo te domaci stakor. Nema takvih. Bar ne ove velicine i ovog stupnja crnila. Sta mi nisi rekla da si vidila stakora?"
"Nisam te htjela uznemirit."
"Waaaargh!!!"
"Waaaarghhhh!"

I dok smo se nas dvije gnijezdile na stolicama i vriskale ispod glasa, stakor je jurcao po dvoristu i veselio se. Hop amo, pa hop tamo.
"Bljak. Meni se od ovoga povraca. Idem povratit u WC.", konacno reko ja i odigoh dupe sa stolice.
"Erm....bolje ne idi u WC.", rekla je Krava.
"????"
"WC je naime u kuhinji. Sve je prljavo. I smrdi."
Potpuno dotucena, sjedoh nazad na stolicu.

U to sam, krajickom oka, spazila neku mrsavu macku kako se otuzno vuce po dvoristu.
"Aha!", munula sam Kravu nogom u cjevanicu: "Nu, macka!"
Potom se obratih macki i prstom pokazah na stakora:"Nu, drzi ga!! Njam-njam! Ajd, drzi ga!"
Krava se na to slatko nasmijala: "Pa ovaj stakor je veci od macke. Prije ce on nju pojest. Hehehehehe."

I dok je stakor i dalje vladao dvoristem, a Izraelci i hipiji sjedili ukomirano i pijano svaki za svojim stolovima, nama je dosla riba.
Gurnula sam viljusku u hranu i malo je pogurala po tanjuru.
"Hmmmm...."
"Hmmmm....", rekla je i Krava Ljepote te dodala: "Sta sad? Da ostavimo?"
"E, necu vala. Sad kad sam plenula guzicom ovdin, sad cu i pojist pa makar im 100 stakora igralo drmes po dvoristu i makar dobila sracku od 10 dana. Uostalom, ako nisam dobila proliv dosad, necu ni sad.", reko ja tvrdoglavo i ubacih zalogaj ribe u usta.
Pojele smo.

"Da uzmemo jednu preventativnu protu-proljev tabletu svaka?", reko ja.
"Nemoj. Nije nam to dobro. Cekat cemo.", rece mudro Krava.
"Dokat cemo trebat cekat?"
"Ja mislim da cemo ujutro znat ako smo se otrovale."
"A sta cemo dotad?"
"Ajmo na party."
"Ajmo."

...to be continued...


Moje slike iz Indije koje ocito nisu dovoljno dobre za naslovnicu, pored svih ostalih remek-djela tamo. I tak.

Promeskoljila sam se na krevetu: "Tri ujutro. A ja budna. Jebem ti jet-lag.", pomislila sam gorko i pogledala Kravu Ljepote koja je spavala snom pravednika.
Lezala sam tako i vrtila se do pet ujutro kad su vani u dzungli pocele cvrkutat ptice, pjevci i ostala zivina.
"Ha! Jos tri ure i mogu se dignut!"

Za ravno tri ure, Krava Ljepote rastegla se na svom krevetu i rekla: "Dobro jutro. Ajmo na plazu."
"A ajmo": rekoh ja naglas, a u sebi pomislih: "Ja sam za plazu bila spremna od tri ujutro, o da."

Plaza je vrvila prodavacima svega i svacega, turistima zapadnjacima te turistima Indijcima (muskim) koji su obuceni u najugladjenije odore setali gore, dolje te oci pasli na evropskim turistkinjama u bikinijima.
Tu i tamo bi poneki dosao do nas (ili do koje druge turistkinje) i najkicenijim engleskim pitao: "Izvinite sto vas ometam, mlade dame, al da li bi vas mozda slucajno ikako mogao ovjekovjecit u svoj vasoj ljepoti mojim foto-aparatom?" na sto bi mi neugladjeno i nekiceno rekle: "Ne meres."

Nakon sto bi otpratili indijskog voajera, nacrtala bi se prodavacica saronga i ostalih dzidza.
"Dobar dan mlade dame, moje ime je Debbie (???), mogu li vas zainteresirat za ovaj rucno radjeni sarong?", rekla bi Debbie i izvukla sareni stopostotno-poliesterski sarong.
"Ne meres.", rekle bi opet nas dvi i nastavile buljit u more.
"I kako to da ti je ime Debbie?", nastavila bi dalje ja.
"Erm...pa nije Debbie nego Devi, al Debbie stranci lakse izgovore.", rekla bi potom "Debbie" i izvukla "srebro".
"Biste li kupili prsten od cistog srebra?"
"Ne bi. To nije srebro nego metal."
"Erm...50% srebra, a 50% metala", ne bi se dala "Debbie".
"Hmmmm...a kolko oces za to?"
"3000 rupija"
"Da ne bi", rekle bi nas dvi i nastavile buljit u daljinu.
"Kakvo vam je to cjenkanje?", vrisnula bi zatim "Debbie", "3000 rupija nije prava cijena. Samo prva. Onda vi kazete 1500, pa ja kazem 2500, pa vi 2000 i tako dalje. Tako se cjenka.", poducila bi nas cjenkanju "Debbie".
"Al mi nismo zainteresirane za nepravo srebro.", rekle bi u unisonu mi.
"Hmpf", rekla bi "Debbie" i demonstrativno otisla.

Potom bi dosao "Jack" (pravo ime Ravi) i probao nam prodat suncane naocale: "Dior, Gucci, Dolce&Gabbana", rekao bi on.
"Ja vec imam Dior", rekla bi ja i pokazala na nos.
"Hmmmpf, a od kojeg si to prodavaca kupila. Ja cu ti dat bolju cijenu.", rekao bi "Jack".
"Selfridges", rekla bi ja, a Krava bi zahihotala.
"Kolko imas godina, Jack?"
"18"
"Jesil ozenjen?"
"Jesam."
"Pa kud prije, Jack?", upitala bi Krava.
"Ne ozenis li se prije 20te, ljudi misle da si lud.", rekao bi "Jack", a nas dvije bi napravile mentalni podsjetnik da ne objavljujemo nase zenidbeno stanje nikom.
Ipak, Jacku bi rekli: "U nasoj zemlji se ljudi udaju poslije trideste....uglavnom."
Na to bi nas Jack pogledao sazalno i rekao: "Poslije tridesete prestaje zivot", a nas dvije bi napravile jos jedan mentalni podsjetnik da nikom ni u kojem slucaju ne odamo nase godine.

Osim prodavaca i turista, plaza je obilovala i kravama.
Hladile bi se kraj vode i tu i tamo prisle kojem turistu da vide sta radimo.
Jednoj kravi se omilila Krava Ljepote (prepoznala valjda rod) te joj je prisla i polizala nogu. Onako...cijelom duzinom, kravljim jezikom.
Krava Ljepote nije reagirala.
"Kakav je bio liz?", upitala sam ja.
"Eeeek...onako."
"Pa sta ne odes u more i ne saperes nogu, a?"
"Joj, da, stvarno."

Dok je ona prala nogu, meni je dosla jos jedna prodavacica: "Os kupit....?"
"Necu.", sasjekla sam je u korijenu.
Prodavacica se nije dala omest, nego je nabacila pricicu. Opcenito sam primjetila da to rade svi. Kad nes kupit, oni spreme stvari i nabace casku. Dosadno im valjda, sta li.
"Imas li muza?"
"Erm...imam.", slagala sam sjetivsi se onog sto je reko "Jack".
"A ona?", pokazala bi prodavacica na Kravu Ljepote sto je ko sirena izranjala iz valova.
"Ima."
"Aha. Nego, bas ste lijepe i bijele.", rekla je prodavacica s divljenjem.
"Molim, kako to mislis bijele?", zgnjusala sam se ja i odlucila vise ne koristit faktor 30.
"Pa bijele. To je lijepo."
Sjetila sam se potom da je bit bijel na cijeni u Indiji i da nam prodavacica nije uputila kletvu nego kompliment.
Potom sam se dosjetila i rekla: "Njezin muz je crn." i pogled uputila ka Kravi Ljepote koja se susila na pijesku.
"Kako to mislis CRN?"
"Pa crn. Crnac."
"Mislis...SMEDJ? Ko ja?"
"Ne. Crn."
"Hmmmm....", i dalje joj nije bilo jasno pa je otisla.


Nakon nje, lezaljkama se priblizo iznajmljivac lezaljki i donositelj ica i pica.
"Ocete li popit sta?"
"Lassi od ananasa, komada dva", rekla je Krava koja se u medjuvremenu vratila od sapiranja kravljeg liza.
"Ja bi tebe zenio. Ili tebe. Svejedno.", rekao je na to iz neba pa u rebra iznajmljivac i jos dodao (u slucaju da se snebivamo ozenit Hindue): "Ja sam krscanin. Imam kucu na moru i biznis. Hocu evropsku djecu."
Alarmirano sam pogledala prvo Kravu Ljepote, a potom njega.
"Issa ti, ovaj se ne sali", pomislila sam te ga odlucila poducit stvarima.
"Nudera amo....", pocela sam: "Ja te necu zenit, a nece ni ona, al cu te poducit. I zapamti ovo....."
Iznajmljivac je kimnuo glavom.
"Kao prvo, ne meres ti odma iz neba pa u rebra nudit brak. Prvo se moras malo upoznat...pa malo caskat....pa opet malo caskat....onda pitas zenu da izidjete van. Na veceru primjerice. Kad ona kaze da, ako kaze da....onda se fino pojavis ugladjen i uredan u njenom hotelu te je izvedes na veceru u mondeni restoran. Autom. A ne biciklom. Ili pjesice. Onda tako jos par puta. Onda se morate ljubit. Pa i ostalo. I tek onda mozes prosit, zenit i pravit djecu. Koja ti, uzgred budi receno, nece bit evropska, nego poluevropska. Jesil razumio?"
"Jesam.", rekao je iznajmljivac lezaljki i donositelj ica i pica i otisao po lassi od ananasa, komada dva.
Krava Ljepote je samo rekla: "Ovo je najbizarnija konverzacija koju sam ikad u zivotu cula."

U daljini su se Indijke kupale u sarijima, a indijski muskarci su se i dalje setkali gore-dolje i drzali za ruke.
"Nu, zasto se ovi drze za ruke? Jesul gejpederi?", upitala sam prvu prodavacicu indijskih dzindzuva sto je naisla.
Ona se snebivala: "Neeee! Oni su prijatelji pa se drze za ruke. To je obicaj."
"Aha."
"A di si naucila engleski? U skoli?", pitala sam ja dalje.
"Ne. Na plazi. Svi smo mi naucili na plazi. S turistima.", rekla je ona na tecnom engleskom.
"Hmmm...jebateled, koja zemlja. Svi pricaju tecno dva il tri jezika, a niko u skolu nije iso.", pomislih ja.
"A zasto se one zene kupaju u sarijima?", nastavih.
"Mi Indijke se ne kupamo u bikinijima. To je samo za turiste. Nego, os kupit stogod?"

Slike Ovdje

"Os sa mnom ic gledat 'Mars Pingvina'?", pitala sam Brusa.
"Molim? Jel to neki djecji film?"
"Erm...ne...Nashonal Dziografic", rekla sam.
"Ne pada mi na pamet gledat pingvine kako se gegaju po ledari. Imas Nashonal Dziografik kanal pa gledaj kod kuce. Uostalom, zovi Guzijolu nek gleda s tobom", ubio mi je svaku nadu Brus.

"Guzijola, os ic gledat 'Mars Pingvina'?"
"Ocu."
Primjetila sam da se nije puno neckala. Mozda joj je socijalni zivot u banani.

U dogovoreno vrijeme dosla je do mene.
"I? Sta onda idemo gledat?"
"Pa rekla sam ti. 'Mars Pingvina' u 7.00. A mozemo i 'Chronicles Of Narnia' u 20:30"
"Sta je sad to?", pitao je Brus.
"Da, sta je to?", rekla je Guzijola.
"To je...ovaj...djecji film...o carobnjacima i vilenjacima.", rekla sam i izvukla slike.
Brus i Guzijola su zakolutali ocima.
"Dobio je dobre recenzije."
Brus i Guzijola su kolutali i dalje.
"A sta radi ovaj lav na slici?", uprla je Guzijola prstom u slike iz Narnia filma.
"To je...erm...carobnjak.", rekla sam
Uslijedilo je jos kolutanja.
"Pa zasto lav?"
"Pa film se zove 'Lav, Vjestica i garderobni ormar'", dreknula sam u egzasperaciji i rekla: "Spremaj se. Idemo gledat Pingvine onda."

Guzijola se spremila i izgovorila besmrtno pitanje: "Jel idemo busom?"
Sad je bio moj red da kolutnem okom.
"Guzijola, kino je dvi minute od mene pjesice."

Kino u kojem se prikazivao Mars Pingvina nije bilo obicno multiplex kino gdje mos krkat kokice (slatke i slane) vruca pseta i nachos nego tzv arthouse kino.
U takvom kinu ne meres ni koka kolu kupit. Samo vodu. I zapakirane, a ne svjeze kokice.
Mada, dzabe kokice tamo i kupovat jer cim otvoris vrecicu i pocnes suskat, kulturalni snobovi u kinu se pocnu snebivat i gledat odakle dolazi suskanje.
I nedo ti Isus da progovoris, makar i saptom. Odmah se sa svih strana cuje: "Shhhhhhhhhhhhhhhhh"

"Ocemol kupit kokice?", reko ja.
"Ocemo."
Kupile smo kokice (slane), vrecicu maltesersa (iako ne volim cokoladu) i vodu (jer nije bilo cole).
U dvorani su se vrtile reklame. Ne reklame za nadolazece filmove, nego reklame vulgaris. Za deterdzente, mobitele i gelove za tusiranje.
Guzijola i ja smo pocele graktat i otvarat kokice.
Istog trena dvoje ljudi sto je sjedilo ispred te iza nas je premjestilo stolice dajuci nam tako na znanje na ne bas suptilan nacin da smo mi nepozeljna pojava u njihovom kinu za kulturno uzdizanje.

"Mrzim ovo kino. Tako se uvijek premjestaju kad ja dodjem i bacaju mi poglede za odstrel. Ja volim ic u multiplex. Tamo te nitko ne gleda kad krces kokice i vruca pseta."
Posto je gornja recenica zahtjevala odredjeni stupanj graktanja, tako se picka koja se maloprije premjestila na stolicu dalje od nas opet okrenula i uputila mi pogled za odstrel.
Guzijola i ja smo se smijuljile.
"Jebo te, bolje ic u kino s chavs nego s ovim kulturnim snobovima sto misle da su iznad hollywoodskih blockbustera.", rekla sam.
"Da", rekla je Guzijola i posegla rukom u kokice.
Ustogljena picka od naprijed se opet okrenula i tutnula.
Na ekranu se vrtila reklama za Persil.

Poceo je i film.
"Ej, Guzijola, da pogodim onu s metlom u guzici i njenog decka kokicom."
"NEMOOOJ!"
Bacila sam kokicu, al je neslavno zavrsila na mom janjecem krznu umjesto na glavi ustogljene picke.
"Hmmmm....nema kokica dobru putanju leta."

Picka se opet okrenula i zakolutala ocima.
"Sta kolutas? Bolje bi ti bilo da botox napravis na borama koje su ti se skupile oko ociju od silnog kolutanja.", rekla sam ispod glasa.
Pingvini na ekranu su se poceli gegat, a Morgan (Freeman) nas je obavjestio ozbiljnim glasom da isti zive na -80 stupnjeva celzijusovih.
"Issa ti.", stresle smo se Guzijola i ja.

"Ej, jel pingvini imaju perje ili krzno?", sapnula sam Guzijoli.
"Krzno."
"Ma nije krzno, nego perje."
"Pa sta pitas onda."
"Pa nisam bila sigurna."
Morgan (Freeman) nas je potom obavjestio da imaju perje, a picka ispred se opet okrenula.
"Jebo, ja ne znam kaj ova koji kurac ide u kino umjesto da ceka da joj film dodje na dvd pa ga onda gleda u mukloj tisini svoje kuce.", reko ja Guzijoli.


Pingvini na ekranu su nesli jaja.
"Ej, sta mislis kojeg je okusa pingvin jaje?"
"Ne znam. A sta mislis jel jedu ljudi pingvine?"
"Imissovo ti. Nema na Antartici ljudi."
"Sta ja znam. Na Islandu jedu puffine."
"Dede, otvori Malteserse."
Malteseri su susnuli, a metloguzicarka se okrenula.


Pingvini na ekranu su ljubovali i stiskali se jedni uz druge.
Metloguzicarka se stisla uz svog decka.
"Nu. Misle da su pingvini pa se stiscu."
"Da, to se stisce uz njega da nama pokaze"
"Pusti picku. Imam i ja decka za stisnut. Ljepseg nego ovaj njezin."

Na ekranu su kruzile ptice grabljivice i zderale male pingvine.
"Nu, jebo te, bit ce belaja."
"Ijuuuu"

Film se polako blizio kraju, a mali pingvini su skakali u ledaru od mora.
Ostavila sam Guzijolu s informativnim podatkom: "Htjela bi ic na Antarktik."
"Sta. Da se smrzavas?"
"M'ne...nego da slikam, al kosta Ł9 000 i sve je bookirano do ljeta 2007. Citala sam u novinama. Al mozda uspijem jeftinije iz Argentine."
Mislim da je Guzijola zakolutala ocima, al nisam bila sigurna jer je bio mrak.

Nakon Bombaya, uputile smo se na Gou.
Kupili smo karte avio prijevoznika Indian Airlines.
"Ej, nu, sta mislis ocemol' se srusit, a?", upitala sam Kravu Ljepote.
"Ma necemo."
"Mmmm...ne znam ja...Indian Airlines...mmmm", sumnjicarila sam dalje.

Indian Airlines avion je bio tapeciran u proljevasto zuti tapecirung, a iz zvucnika se vijorila muzika frulicom.
Ugodjaj je bio nenadmasiv.
2 minute u let, stjuardese su se razletile po avionu raznoseci vegetarijansku hranu. Ukoliko ste mesozder, mesnu hranu treba posebno narucit. Standard je vegetarijansko. Svidjalo mi se to. Hrana je bila izuzetno dobra.
"Hmmm....izvrsna im je hrana. A mislim ni da se rusit necemo.", rekla sam Kravi Ljepote.
"Hmmm...da...kamo srece da inter-evropski letovi daju vaku hranu, a ne samo pohabani osuseni sendvic.", rekla je Krava zvacuci.
Sat (kolko avionu treba od Bombaya do Goe) je proletio u zvakanju hrane i nediskretnom buljenju u zene ruku i nogu isaranih kanom.

Na aerodromu nas je docekao sofer.
Imao je frizuru iz sedamdesetih i male brcice.
Drzao je karton na kojem je pisalo: "Krava Ljepote i Marisi".
"Mi smo te. Glavom i bradom.", rekle smo soferu i utrpale se u njegov jeep.
U oci su mi odmah upale figurice Vishnu boga te malog Isusa i majke Tereze koje su se klatarile jedna do druge na sofersajbi.
"Vis kako oni ne znaju u koga bi vjerovali pa vjeruju u sve. Za svaki slucaj.", primjetila sam.
"Mmmm", rekla je Krava.

Sofer nas je ignorirao i raspalio "Ra-ra-rasputin, lover of the Russian queen!!!" na cd masini.
Voznju je pratilo bjesomucno trubljenje s njegove strane u razmacima od circa 1-1 i po minute.
Vani su se nizale palme i zemlja crljenica. Tu i tamo bi prosla koja zena u sarenom sariju.
Na cesti je vladao kaos, trubljenje te voznja u svim trakama i svim smjerovima.
Apsolutne vladarice ceste bile su mnogobrojne krave koje su prezivale i hodale na ko zna koje odrediste.
Tu i tamo bi koja zasjela na cestu te zaustavila promet.
Na svakih 10 minuta nase voznje, zbio bi se skoro-sudar.
Prvo je nas skoro udario okicen-ko-Bozicno-drvce kamion, a potom smo mi skoro-udarili (redom)-auto, kravu te pjesaka.
Osim Krave Ljepote te mene, nitko drugi se nije ni najmanje uzbudjivao oko skoro-sudara.

Nakon nekog vremena dosli smo u pripizdinu u kojoj smo nameracili provest slijedecih 10tak dana.
I dok su mene grizli komarci, Krava Ljepote je odnekud iskopala menu s ayurvedskim masazama i odma narucila jednu za se i jednu za me rijecima: "Dedera nam dvije ayurvedske masaze svega. U sobu."
"Bog te nevidio, ko ce to sve platit?", uzbudila sam se ja.
"Ssssh....nu...cijena. Sitnica.", rekla je ona i pokazala na cjenik.
To me odma smirilo te sam osla u bungalow pregledat rane komarackog boja. Na rebrima su mi se ugnijezdila ne dva, nego tri komaracka ugriza velicine golf loptice.
"Waaargh, pa koliki su im tek komarci kad je ugriz ovoliki???? Waaarghhhh!", plasila sam se.
"Nista ti nece bit. Nego...erm...jesil ponijela tablete za malariju. Ovo je malaricna zona.", rekla je Krava.
"Erm...nisam. A ti?"
"Nisam. A jesil se cjepila protiv icega?"
"A-a. Nije mi se dalo."
"Nisam ni ja. Mislim da smo hardcore.", rekla je Krava i protegla se lijeno na krevetu.
"Da. Hardcore glupace.", zakljucila sam ja.

Crne misli o mogucim tropskim bolestima prekinulo je kucanje na vrata.
Bile su to maserke. Dosle su oboruzane uljima i obucene u sari.
Krava Ljepote se momentalno skinula u tange i rekla: "Di da legnem?"
"Ne znam. Pitaj nju. Sta...da se i ja skinem u tange?", pitala sam.
"Skidaj.", naredila je Krava.
"Mislim da ce buljit u nas....i ovaj...."
"Skidaj se. Nece buljit.", prekinula me Krava.
Maser-picke su buljile, masirale i klafrale na njihovom jeziku.
Konverzacija im je vjerojatno bila tipa: "A nu ove dvije sta su izvalile sise i guzice. Sramota."

Ne znam sta je dalje bilo jer sam zaspala ko klada i probudila se u TRI UJUTRO (!!!) ORNA za novi dan.


Slike Ovdje