Zajednica iz Taizea organizirala je 34. europski susret mladih u Berlinu. Od 28.12. do 01.01. bio sam jedan od 30 000 mladih iz Europe i s drugih kontinenata koji su Novu godinu dočekali u predivnom ugođaju njemačkog glavnog grada.


Taize i Prag

Sve je počelo krajem studenoga prošle godine kad sam se s prijateljem dogovorio da otputujemo u Berlin. Na put smo se uputili u organizaciji Župe sv. Kvirina na zagrebačkom Pantovčaku. Kao uvod u put imali smo dva sastanka, tj. dvije molitve na kojima smo pjevali pjesme iz Taizea, malog francuskog mjesta u blizini Lyona gdje dolaze mladi iz cijelog svijeta. Iz Zagreba smo autobusom krenuli u podne 27.12., a navečer smo stali u Pragu. Iako nas se dojmila trosatna noćna šetnja glavnim češkim gradom, sigurno bi veći i potpuniji doživljaj bilo dnevno razgledavanje. Prošetali smo centrom, vidjeli katedralu, probali vaclavsku klobasu i prelazeći preko rijeke Vltave zaželjeli želju na Karlovom mostu.

Blagdanska večer u Pragu




Smještaj u župe i obitelji

Uslijedila je noćna vožnja prema Berlinu gdje smo stigli sljedeće jutro oko 6 sati. Naš bus stigao je među prvima od ukupno 30-ak buseva iz Hrvatske. U jednoj školskoj dvorani bili smo podijeljeni u grupe od deset ljudi koje su sljedećih pet dana provele u različitim župama. Zajedno s članovima svoje grupe uputio sam se prema "našoj" župi u zapadnom dijelu grada. Dok smo se vozili podzemnom i nadzemnom željeznicom, međusobno smo se upoznali i povezali. Onako umorni jedva smo dočekali dolazak u župu gdje su nas dočekali pater i dva Hrvata volontera. Ponudili su nas keksima i toplim čajem, a onda nas je pater podijelio u grupe po dvoje koje su se potom uputile u obitelji koje su nas tih dana udomile.

Znatiželjni pogledi na vodenkonja



Poziranje "alfa-mužjaka"




Bogat program

Nakon kratkog odmora i upoznavanja s "novom obitelji", odlučili smo poslijepodne provesti u obilasku jednog od najvećih europskih zooloških vrtova. Nekoliko nas otišlo je na večernju molitvu na velesajmu koji je tih dana bio središte okupljanja mladih. Idući dani počinjali su ustajanjem oko pola osam, odlaskom u župu (prijatelj i ja smo imali jutarnju šetnju od 15 min), jutarnjom molitvom i sastancima u manjim grupama (u mojoj je bilo troje Hrvata, dva Poljaka, dvije Talijanke, jedna Nijemica i Švicarka) gdje se raspravljalo o religioznim temama. Poslijepodne je bilo rezervirano za obilazak centra pa smo tako obišli Memorijal posvećen žrtvama holokausta, slikali se ispred Brandenburških vrata i Bundestaga, posjetili Prirodoslovni muzej itd.

Brandenburška vrata



Memorijal žrtvama holokausta




Vožnja U ili S Bahnom?

Neki su se uspjeli i izgubiti (tu se ubrajam i ja) što ne treba čuditi s obzirom na veličinu Berlina. Ipak, radilo se samo o kratkom periodu pošto smo dobro proučili mapu i ubrzo pronašli prometno rješenje (radilo se o vožnji U i S Bahnom). Nakon dugih šetnji i hodanja brzo se ogladni pa nam (ni)je teško palo dati deset eura za osrednju pizzu u centru grada. U Spandauu, kvartu gdje je "moja" grupa bila smještena, sljedećeg je dana za iste novce svatko u restoranu pojeo fini ručak (ćevapi, ražnjići i prilozi) i popio pivo. Obišli smo i najveće berlinske šoping centre KaDeWe i Dussmann.

Fernsehturm (televizijski toranj)



Autor teksta "uz" berlinsku katedralu




"Festival naroda"

Bilo je zanimljivo osjetiti djelić povijesti slikajući se pokraj ostataka Berlinskog zida ili na nekadašnjoj kontrolnoj točki, poznatom Checkpoint Charlieju. Novogodišnju noć neki su proveli kod Brandenburških vrata gdje je priređena velika zabava i vatromet, a moja ju je malenkost s ostalima provela najprije u crkvi pjevajući taizeovske pjesme, a potom smo se nakon domjenka opustili u druženju s mladima iz drugih država. Tzv. "Festival naroda" uključivao je igrokaze mladih iz svih država sudionica. Mi smo našu domovinu predstavili na šaljivi način kroz prikaz triju regija: Slavonije, Dalmacije i Zagorja. Lijepo smo se zabavili u toj dvorani u crkvi, a prije povratka u obitelji nazdravili smo u sobi i nastavili druženje.

Checkpoint Charlie



Obavezno slikanje pored ostataka berlinskog zida



Ostajemo povezani

Prvi dan 2012. počeli smo odlaskom na protestantsku misu (zanimljivo i drugačije iskustvo), a nakon toplog obroka u obiteljima došao je čas odlaska prema Olimpijskom stadionu otkuda je kretao velik broj buseva punih međusobno povezanih mladih iz cijelog svijeta. Sljedeće jutro stigli smo u Zagreb bogatiji za nova sklopljena prijateljstva i jednu divnu berlinsku priču.

Grupa za religioznu diskusiju




Susret u Berlinu

Susret u Berlinu