Znaš, u početku sam mislila,
Da bez tebe neću moći disati.
Sada ću sama sebi reci: “Pogriješila si.”
Reci su, uzdahnut ću. Ali kako reci tebi?
Tvrdim sebi: “Ajde brze, sada,
Rastrgaj paučinu laži!”
Ne zato sto si mi postao nepotreban,
Već zato sto, nije bilo ljubavi.
I u tome sam naravno kriva ja,
Prošao je rok. Vlak je otišao.
Lagala sam, lagala, nadala se da će nekad,
Nije bilo pravo vrijeme, pravi trenutak, ne sada.
I eto, sada ne znam sto da radim:
Imaš gangrenu ljubavi.
I treba je izrezati, odstraniti.
Ne obracajuci pažnju na bol.
I treba sasuti istinu u lice,
U tvoje ni krivo ni dužno lice.
I bježati. Još bolje bez osvrtanja.
I zauvijek. Da se ne pronađu tragovi.
Reci rijeci koje ništa ne znače.
Oči u oči. Svu volju drzuci u šakama,
I znati, da je moglo biti drugačije,
I ne tako bolno, možda.
“ostavljam, napuštam, izbacujem na ulicu”
Ali moram. Ja to razumijem.
I bez tebe volim, živim, dišem…
OVO ĆE PISAT NA MOM GROBU;
" Nije ju smrt boljela,
jer se ubila zbog onog
koga je iskreno voljela..."
Kad umrem živjet ću u raju,
kad sam već cijeli život živjela u paklu.
Jebeš život,
kad čovjek pati,
kad čovjek čovjeka,
ne može da shvati....
Jebeš život,
kad nada vene,
kad živiš od jebene uspomene...
Čovjek koji ne radi pogreške,
obično ne radi ništa....
SMISAO ŽIVOTA,
JE BORBA PROTIV ODRASTANJA!!
Ljudi kažu da činiš pogrešne stvari
samo zato što ih činiš na svoj način!
NJEMU
Voljet ću te zauvijek,
znam da hoću...
Čujem sjene i glasove neke kako mi to govore noću...
I kad svega nestane,
kad samo tuga ostane,
sjetit' će se nebo i rijeke neke koliko smo toga prošli...
Pričat' će cvijeće o danima sreće,
pričat' će noći kako je tako suđeno svima,
kako je kraj jednom morao doći...
Šapati naši negdje u daljini
govorit' ce prijateljici tišini...
Doći će druga djeca,
sjest' će na naša mjesta,
donijet' će ljubav i poljupce neke
bas kao i ti i ja u onim trenucima sreće..
Nesreća
Nismo se treba sresti kada sudbina odzvonila nije da naša srca budu skupa, da jedno za drugo bije. Volim te suviše, što ću od tebe kriti, al sudbina nas je rastavila, moralo je tako biti. nismo se trebali sresti onog divnog zimskog dana, ja nisam trebala zapamtit tvoje smeđe oći. Sada više ne misli na mene, ni ja o tebi ne želim da znam. Nikada više ne prilazi mi jer moje srce će puknuti….. ali ipak kada ti najteže bude i kada osjetiš da te nešto boli, ako hoćeš bar pomisli na mene jer ja sam ta koja te VOLI
četvrtak, 31.05.2007.
Doviđenja tugo!!!
Evo mene ljudi moj…
Evo dok pišem ovaj post razmišljam. Razmišljam o tome što sam napisala u prošlom postu. Tek sada shvaćam da sam bila glupa. Ja ovamo plačem i tugujem al za kim za čim…. Za nekim kojega nije briga za mene. Sad sam shvatila da u tuzi nema spasa nego da je bolje odmah to preboliti i nastaviti dalje. Život je kratak i treba ga iskoristit do maksimuma. Zato govorim da me više ništa neće povrijedit, sad ću bit hladnokrvna kao i svi ostali prema meni. Sad će neki shvatiti što to znači voljeti i boljeti. Tek će shvatiti kako je nama ženskima…..kad patimo za nekim a taj neko nas vuće za nos. No nećemo više o tome. Više nikad neću biti tužna pogotovo kad je muški u pitanju i tu ću staviti TOČKU…
Eto ljudi….to je sve za ovaj put…
Pa veliki pozzzzz do sljedećeg posta….
Evo i jedna pjesmica za sve vas tužne djevojke…
NEMOJ PLAKATI DJEVOJKO
TVOJE GA SUZE NE BOLE.
NEMOJ GA VOLJETI DJEVOJKO
JR ON TO NE ZASLUŽUJE.
NEMOJ GA ŽELJETI DJEVOJKO
I TRAŽITI DA SE VRATI
JER KAD BIH SE VRATIO
ŽIVOT BI TI UPROPASTIO.
NEMOJ GA KLETI DJEVOJKO
TVOJE GA KLETVE NE BOLE…
KLEKNUT CE ON PRED TEBE
KAD DRUGE PRESTANU DA GA ŽELE
Ola ljudi evo neznam sta da vam pisem pa cu po obicaju napisat jednu pjesmicu nadam se da ce vam se svidit...ovu cu pjesmicu posvetit nekome ko mi je vrlo drag i kojeg obozavam ali kad nemoze bit drukcije nego ovako kako je...pa valjda ce NEKI ljudi skontat za koga je...
I BUDI SVE ŠTO JESI KADA SKLOPIŠ OČI SVE ŠTO VRIJEDI U TEBI BUDI SVE ŠTO BOJIŠ SE DA NEĆEŠ MOĆI SVE ŠTO SANJAO SI, TRAŽIO SI SVE ŠTO JESI KADA SKLOPIŠ OČI SVE ŠTO VRIJEDI U TEBI
ne, nije bol-to sto te trebam
živim- a znam da te nemam
ti nikad neces znati-koliko te volim
nikad neces znati-koliko te trebam
ako mi pogledas u oci
tu već dugo skrivam bol
i onaj stih iz moje pjesme
ti si kao rana u zoru
jer ja vjerujem u ljubav
to sto nisi htjelo ti
al ovom srcu tek ostaje da sanja
i ne dam da se probudi
ako mi pogledas u srce
tu zauvijek zivis ti
za mene svijet bez tebe
kao da ne postoji...
Ej ljudi evo da vam se javim…..
Pa odakle da počnemo…
Pa od vikend….
SUBOTA:
Pošto je bila motorijada u tučepima nije bilo puno ljudi vanka….
A šta ču rec nego da je u subotu vanka bilo sranje...jedino je u nautilusa bilo super kao i inače…
Al ni u mirakula nije bilo loše….
lištun je bio pust…nigdi žive duše…Jedino se u marinete moglo naći par ljudi….
A i tamo je bilo kao da su svi na sprovodu…
Uglavnom uvik se najbolje zabavit u ike al i nije bilo nešto….
Nisam imala sta raditi pa sam se oko 1 uputila prema kući…pa na kompjuter
NEDILJA:
U nedjelju sam išla u Metković na krizmu….
I bilo je super…..ručak je bio u Čapljini…i mogu vam reć da sam se dobro najela…
U restoranu smo se malo zaglavili u dizalu….al srećom dizalo je pokrenulo nakon 2-3minute…a i da smo ostali u dizalu niko ne bi ni primjetio da nas nema jer njih jednostavno briga za nas….
A EVO I PONEDILJKA:
Morala sam se dignut u 7:10 jer sam morala na informatiku…
Onako cila smantana od krizme i od subotnje groznice krenula sam u školu na jebenu informatiku
Pa sam u 2 morala u školu….joooooooj
U školi je bilo super jer kad imaš lud razred nikada ti ne može biti dosadno…uvik se nađe nešto čime čemo se zabaviti…
Danas je pitala matematiku srećom nije me otvorila jer da je dobila bih kec..
Al zato me hrvatski nije postedio..dobila sam jedinicu i četvorku..
Eto moji ljudi to vam je to do sljedećeg javljanja…
PUSEK
Pitam se tako često sjećaš li me se...
Još osjećam tvoj miris,
koji me jednostavno očarava i neda mi da dišem.
Još osjećam tvoje poljubce na mojim usnama,
Još osjećam nas dvoje, naš smijeh,
naše nježnosti, naše zagrljaje, osjećam ih na svakom mjestu ovog svjeta...osjećam tvoje ruke, tvoje tijelo, osjećam tvoje oči, tvoj glas, tvoju dušu i srce.
Još i danas srce me zaboli, prejaka bol mi prodire u dušu.
Znaš li da i nakon sveg još imam suza za tebe...
Pitam se tako često dali me se sjetiš, dali me zamišljaš kraj sebe, dali koji puta zatvoriš oči i nekako imaš osjećaj da sam ja tu kraj tebe, dali ti koji puta suza potekne niz lice jer si me našao negdje ili u nečemu.
Previše pitanja, a premalo odgovora.
Dali koji puta poželiš da poletimo, samo nas dvoje, i letimo beskrajnim nebom, u miru i spokoju plavetnila, da nema nikog oko nas, samo mi...
Prevelika je želja u meni, neka težnja za nečim što više ne postoji.
Strah je preveliki, nemogu to sama. Bojim se.
Kako dalje? Kad dalje nemogu, kad dalje neznam...
al ovom srcu tek ostaje da sanja
i ne dam da se probudi
ako mi pogledas u srce
tu zauvijek zivis ti
za mene svijet bez tebe....KAO DA NE POSTOJI...
Ime: Marina Prezime: Vec ga znate Rođena sam: 13.7
Republika Makarska Razred: 8.a (najludi smo) Slušam: Sve al' najvise narodno MOJ MSN: crna4ever@hotmail.com
Volim: Pa volim svoje prijateljice i da njih nema neznam di bi ja bila danas... volim izlaziti.... Ne volim: Ne volim umisljenje i dvolicne osobe a oko mene ih ja puno... ne volim kad se neki ljudi šprdaju sa menom... ne volim sebe...sebe najvise mrzim... Prijateljice: Naj prijateljica mi je moja seka da mi nje mema neznam sta bi ja... a tu je i moja blesa-Nikolina, Ana, Rafica, Martina, Jele, Zelicka, Ješenka....ne da mi se nabrajat
Daj mi svoju ljubav, al ne i svoje misli,
Jer ja imam vlastite misli.
Možeš udomit moje tijelo, al ne moju dušu,
Jer moja duša boravi u kući budućnosti, koju
ti ne možeš posjetiti, čak ni u svojim snovima.
Možeš se truditi da budeš kao ja, al ne traži od mene
da budem poput tebe.
Jer život ne ide unatrag niti ostaje na jučer.
Ti si luk s kojim sam ja odapeta u budućnost
kao živa strijela.
Strijelac vidi metu na stazi vječnosti, i On te
napinje svojom silom da bi njegova strijela
poletjela brzo i daleko.
Neka tvoja napetost u Strijelčevoj ruci bude
radost;
Jer, kao što On voli strijelu koja leti, On voli i luk
koji miruje...
Nesreća
