design by tinči

Linkovi

Moja Jele
Tintorka
Moja Anci
Marina,Marina
Ivana
Rafica,Rafica:
Sekica
Baletić,Baletić
Umišljene
Anđela
Mala Josipa
Veki
Marija



Daj mi svoju ljubav, al ne i svoje misli,
Jer ja imam vlastite misli.
Možeš udomit moje tijelo, al ne moju dušu,
Jer moja duša boravi u kući budućnosti, koju
ti ne možeš posjetiti, čak ni u svojim snovima.
Možeš se truditi da budeš kao ja, al ne traži od mene
da budem poput tebe.
Jer život ne ide unatrag niti ostaje na jučer.
Ti si luk s kojim sam ja odapeta u budućnost
kao živa strijela.
Strijelac vidi metu na stazi vječnosti, i On te
napinje svojom silom da bi njegova strijela
poletjela brzo i daleko.
Neka tvoja napetost u Strijelčevoj ruci bude
radost;
Jer, kao što On voli strijelu koja leti, On voli i luk
koji miruje...


Bez tebe


Znaš, u početku sam mislila,
Da bez tebe neću moći disati.
Sada ću sama sebi reci: “Pogriješila si.”
Reci su, uzdahnut ću. Ali kako reci tebi?
Tvrdim sebi: “Ajde brze, sada,
Rastrgaj paučinu laži!”
Ne zato sto si mi postao nepotreban,
Već zato sto, nije bilo ljubavi.
I u tome sam naravno kriva ja,
Prošao je rok. Vlak je otišao.
Lagala sam, lagala, nadala se da će nekad,
Nije bilo pravo vrijeme, pravi trenutak, ne sada.
I eto, sada ne znam sto da radim:
Imaš gangrenu ljubavi.
I treba je izrezati, odstraniti.
Ne obracajuci pažnju na bol.
I treba sasuti istinu u lice,
U tvoje ni krivo ni dužno lice.
I bježati. Još bolje bez osvrtanja.
I zauvijek. Da se ne pronađu tragovi.
Reci rijeci koje ništa ne znače.
Oči u oči. Svu volju drzuci u šakama,
I znati, da je moglo biti drugačije,
I ne tako bolno, možda.
“ostavljam, napuštam, izbacujem na ulicu”
Ali moram. Ja to razumijem.
I bez tebe volim, živim, dišem…






OVO ĆE PISAT NA MOM GROBU;
" Nije ju smrt boljela,
jer se ubila zbog onog
koga je iskreno voljela..."



Kad umrem živjet ću u raju,
kad sam već cijeli život živjela u paklu.

Jebeš život,
kad čovjek pati,
kad čovjek čovjeka,
ne može da shvati....
Jebeš život,
kad nada vene,
kad živiš od jebene uspomene...

Čovjek koji ne radi pogreške,
obično ne radi ništa....
SMISAO ŽIVOTA,
JE BORBA PROTIV ODRASTANJA!!

Ljudi kažu da činiš pogrešne stvari
samo zato što ih činiš na svoj način!





NJEMU

Voljet ću te zauvijek,
znam da hoću...
Čujem sjene i glasove neke kako mi to govore noću...

I kad svega nestane,
kad samo tuga ostane,
sjetit' će se nebo i rijeke neke koliko smo toga prošli...

Pričat' će cvijeće o danima sreće,
pričat' će noći kako je tako suđeno svima,
kako je kraj jednom morao doći...

Šapati naši negdje u daljini
govorit' ce prijateljici tišini...

Doći će druga djeca,
sjest' će na naša mjesta,
donijet' će ljubav i poljupce neke
bas kao i ti i ja u onim trenucima sreće..




Nesreća

Nismo se treba sresti kada sudbina odzvonila nije da naša srca budu skupa, da jedno za drugo bije. Volim te suviše, što ću od tebe kriti, al sudbina nas je rastavila, moralo je tako biti. nismo se trebali sresti onog divnog zimskog dana, ja nisam trebala zapamtit tvoje smeđe oći. Sada više ne misli na mene, ni ja o tebi ne želim da znam. Nikada više ne prilazi mi jer moje srce će puknuti….. ali ipak kada ti najteže bude i kada osjetiš da te nešto boli, ako hoćeš bar pomisli na mene jer ja sam ta koja te VOLI

četvrtak, 31.05.2007.

Doviđenja tugo!!!

Evo mene ljudi moj…
Evo dok pišem ovaj post razmišljam. Razmišljam o tome što sam napisala u prošlom postu. Tek sada shvaćam da sam bila glupa. Ja ovamo plačem i tugujem al za kim za čim…. Za nekim kojega nije briga za mene. Sad sam shvatila da u tuzi nema spasa nego da je bolje odmah to preboliti i nastaviti dalje. Život je kratak i treba ga iskoristit do maksimuma. Zato govorim da me više ništa neće povrijedit, sad ću bit hladnokrvna kao i svi ostali prema meni. Sad će neki shvatiti što to znači voljeti i boljeti. Tek će shvatiti kako je nama ženskima…..kad patimo za nekim a taj neko nas vuće za nos. No nećemo više o tome. Više nikad neću biti tužna pogotovo kad je muški u pitanju i tu ću staviti TOČKU…
Eto ljudi….to je sve za ovaj put…
Pa veliki pozzzzz do sljedećeg posta….

Evo i jedna pjesmica za sve vas tužne djevojke…

NEMOJ PLAKATI DJEVOJKO
TVOJE GA SUZE NE BOLE.
NEMOJ GA VOLJETI DJEVOJKO
JR ON TO NE ZASLUŽUJE.
NEMOJ GA ŽELJETI DJEVOJKO
I TRAŽITI DA SE VRATI
JER KAD BIH SE VRATIO
ŽIVOT BI TI UPROPASTIO.
NEMOJ GA KLETI DJEVOJKO
TVOJE GA KLETVE NE BOLE…
KLEKNUT CE ON PRED TEBE
KAD DRUGE PRESTANU DA GA ŽELE

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

GLUPOSTI O MENI:

Ime: Marina
Prezime: Vec ga znate
Rođena sam: 13.7
Republika Makarska
Razred: 8.a (najludi smo)
Slušam: Sve al' najvise narodno
MOJ MSN:
crna4ever@hotmail.com





Volim: Pa volim svoje prijateljice i da njih nema neznam di bi ja bila danas... volim izlaziti....
Ne volim: Ne volim umisljenje i dvolicne osobe a oko mene ih ja puno... ne volim kad se neki ljudi šprdaju sa menom... ne volim sebe...sebe najvise mrzim...
Prijateljice: Naj prijateljica mi je moja seka da mi nje mema neznam sta bi ja... a tu je i moja blesa-Nikolina, Ana, Rafica, Martina, Jele, Zelicka, Ješenka....ne da mi se nabrajat




Daj mi svoju ljubav, al ne i svoje misli,
Jer ja imam vlastite misli.
Možeš udomit moje tijelo, al ne moju dušu,
Jer moja duša boravi u kući budućnosti, koju
ti ne možeš posjetiti, čak ni u svojim snovima.
Možeš se truditi da budeš kao ja, al ne traži od mene
da budem poput tebe.
Jer život ne ide unatrag niti ostaje na jučer.
Ti si luk s kojim sam ja odapeta u budućnost
kao živa strijela.
Strijelac vidi metu na stazi vječnosti, i On te
napinje svojom silom da bi njegova strijela
poletjela brzo i daleko.
Neka tvoja napetost u Strijelčevoj ruci bude
radost;
Jer, kao što On voli strijelu koja leti, On voli i luk
koji miruje...