Znaš...kad jednoga dana
prođe i ovo vrelo ljeto
i kad cvrčci utihnu
ne budeći me jutrom,
a još jedna jesen
pokuca na naša životna vrata,
otići ću
na svoj posljednji vijađ.
u svom starom kaputu,
izlizanim cipelama
i s kovčegom ispunjenog
ljubavnim sjećanjima,
satkanih od svih onih sretnih trenutaka
provedenih s tobom.

I neću se osvrnuti niti jednom...

(...monolozi Starog Tovara...)