Na dugi put se spremam s kojeg povratka nema,
ni kofera nemam jer tamo mi ne trebaju
uspomene su jedino što imam i sto nosim
i ova bol sto me unistava
zar mislis da smo sve iste
Ne okrecem se oko sebe jer znam da te nema
i ti si krenuo bez mene putem osude
presudio ne slusas vise moj glas
kriomice te gledam
dok glas tvoj razum nadjacava
ni plac srca mog ne cujes
Sada si samo sebi vazan
ne zelis vise slusati
kazes mi obecanja lazna iz mojih usta
koja nijema postala zbog tvojih optuzbi
postala sam zarobljenica ti ne gledas
dusom ti si covijek u oklopu
sa ostricom jezika
mozda zora nasmijana i svane
ali mi je vidjet necemo
jer za nas svitanja nema.......
put i smiraj srca
28 veljača 2011komentiraj (1) * ispiši * #
