Gdje si majko da me budis da me cuvas
ko u svaki dan
jer tugujem lazu na mene
a tebe nema da me stitis
zar to me pozivas...
gdje si da me tjesi ...
da mi svojim rijecima sunce poklonis
da ti kazem svoje boli da mi majko pomognes
zasto me i ti ostavis cjelu noc te dozivala
moje krikove nisu cula majko moja...
dolazis mi u zoru zar si se i ti umorila od mene...
zar trenutak slabosti moja osuda zivota...
na jastuku jos osjetim miris tvoje kose....
tvoje rijeci uvjek uz mene spavas moj angele mali...
o majko ti znas ko smo mi bili ko je moja bol
ko u jutarnje svitanje otisao
nije se ni pozdravio ni poljubio me
samo krik i jauk sirene pozdrav mi poslao...
zasto majko moja moram da placem
zasto me ne puste na miru
nitko nezna moje srce...
ne pitajte me dok kad cu voljeti
ne pitajte me dokle cu zivjet...
meni nista ne znaci ovaj zivot....
samo moja dva angela i ratnici svijetlosti....

Veceras ti dajem obecano
veceras sudbina je odigrala svoje bez pravila.
Veceras cu igrati podmuklo ne ne boj se
ne trazi me u drugim dusama
veceras htijela da postanem samo tvoja
Veceras si ti ubio srce
htijela sam ti reci da nisam sebicna
da cu pokazat ljubav da cu pristat na sve
samo me ostavi kraj sebe.....
Veceras sam skupila hrabrosti
priznajem da se ne bojim
da si mi puno dao napravio me jakom
Veceras postajem jaka i zla
ne ne boj se ja znam tko sam
dopustila sam ti sve predala ti se
i postao moj ratnik i ratovao nad
mojim tjelom
Veceras je trebala biti nasa noc
htijela ti reci da nikad nitko te nece voljet
kao ja da moja ljubav postoji
da vuk samotnjak vise nisam ja
i ne skrivam po mocvarnom tlu
ma htijela ti reci glasno volim te
a dobila ......eh vi nebeski letaci
uzmite vjetar pozovite kocije
sta ce leptiru let ako ga cvijet ne voli vise...
i kad istina otkljuca sva vrata sta se dobije
samo bol i prijezir sta si otvorio dusu...
laz, laz ,sumnje, sumnje, suze ,suze ,mir ,mir...
da bar mrak potraje zelim mrak u svoje odaje....
ti nisi covijek ti si kamen surovi kamen,,,
i na kraju ipak umiru vukovi sami....


BORIS NOVKOVIĆ vukovi umiru sami by sponkacom

Sto je to crveno sto tece kroz zile,
Neke sile su se probudile i usnule
srce snazno pritisnule.
Boli i cure crvene suze,
Kako pece kao dodir meduze.
Muka i vrisci naredano stizu,
tko mi dao struje.
Ponizni ljudi po tlu pokleknuli.
Trulo srce kuca snazno,
pita se do kad se preskakivat mu ritam
Kao da je potekla krv nesto vazno tebi ne.
Mucenici mole za spas,
moli sklopi oci probudi se.
Svakome od njih je otkinuta sijeda vlas.
Nitko nece shvatit ove stihove,
Jer nitko nije prosao kroz te uzarene snove.