Često srce stane nezna pronaći kako krenuti dalje
otkad te nema sunce sja ali nema topline hladno je
a oblaci tužni samo šta ne zaplaću kažu godine nose zaborav
lažu godine nose sječanja i uspomene tvoj zagrljaj još me grije
tvoj glas kad si me zvala još uvjek pamtim
a oni neznaju da kad nekoga voliš kažu vrijeme nosi zaborav
varaju se ko iskreno voli i ljubi taj ne zaboravlja
dani prolaze godine se kolutaju a ja neznam dali sam ljuta ili mrzim
puno puta udahnem duboko i pitam se zašto srce se stegne u grudima
znam sreča postoji ali samo za koga
ovaj svijet nekuda žuri juri ne gleda oko sebe i uvijek visi pitanje u zraku
zašto se to dešava zašto ono malo djete nema osmjeh
i suza mu sja u oku a ona tamo baka ostavljena zaboravljena
od svih a svima je pružila koliko je mogla
a tamo na klupi usamljen sjedi ratnik bez sjaja
u oku ostavljen zaboravljen prolaze ljudi ne gledaju ga
zar oni neznaju da je on stajao na braniku domovine
i borio se za sve nas
mnoge prijatelje izgubio ni slavu ni čast im nisu dali
ko su oni da im sude da heroju postaju patnici
a bili su svi hrabri ratnici ma živote lupu šakom
i reci dosta je bilo daj nam još jednu šansu
da osjetimo vjetar u grudima i slobodu ptice
poletimo u život na krilima povjetarca i otvorimo oči
i hodajmo uspravno i pružimo ljubav da ni jedna duša
više ne luta zaboravljena i ostavljena svi imamo pravo na ljubav