Ptico šta visoko letiš ti sve znaš i vidiš
zar nevidiš angele kako se skrivaju iza oblaka
i smješkaju se bacaju poljubce ti si blizo
uhvati jednog za mene reci im da ih trebamo
da se magla spustila da njihovi poljubci
ne stižu na zemlju da hladnoca srca vlada
i nema osmjeha i molim te ne zaboravi
poljubi jednog za mene nježno
i reci im da smo postali izgubljena djeca
tražimo više želimo još a malo cjenimo jedni druge
sebicni samo postali ali nemoj da im pričaš
bas puno ako vidiš da su promjenili izraz lica
da se ne naljute pa pošalju zmajeve
da zagriju nam srca i da nam duša izgori od pohlepe ali te molim ako i poljubac ne uhvatiš
dođi dat cu ti hrane vode okrijepi umorno tijelo
ako su ti krila slomljena ja cu te izljecit njegovat
a kad budeš odlazio uzmi moju suzu napoji se
okrijepi se još jednom se okreni pogledaj kroz maglu
plačem ali od sreće jer i ja imam svojeg angela

Slomljena tužna nemam sna ne želim disati
nije sreca za mene nije ljubav da me se ljubi
da mi srce razigrano docekuje nove poljubce
nista mi nije više ostalo samo ledeno srce
a samo sam htijela zagrljaj osmjeh ljubav
a dobila suze zato šta volim do bola
nemam rijeci zaljubila se poljubila usne
i odjednom kaos zbog glupih rijeci šale
mrzim ovaj svoj život mrzim šta volim
mrzim jutro koje me probudi šta mi neda snage
da odem na put bez kofera jer šta ce mi sve
kad ljubav moja nije kraj mene molim te srce zaledi se
okameni se da me ne boli toliko postani santa leda
i daj mi snage da nestanem i da me svi zaborave
ako je ikome stalo bilo do mene a srce šapuce nije
netrebas nikome niti te žele opraštam se sa svima
nemogu više pisati prvi put sretno disala
a sad želim da mi srce stane
hvala svima na posjeti mojeg bloga i koji su bili uz mene
puno mi to znacilo i hvala od srca zabranjujem svima komentare
ne trebam sažaljenje niti podršku najgore je kad ti netko kaže žao mi je tad bol boli najsnažnije znam samo da volim i to mi nitko nemože oduzet i volim tee i ova pjesma nema rime jer slomljena sam i ne želim disati a sve zbog glupih rijeći šta su usta izrekla a srce nije mislilo jer te volim najviše na svijetu
The end

Često srce stane nezna pronaći kako krenuti dalje
otkad te nema sunce sja ali nema topline hladno je
a oblaci tužni samo šta ne zaplaću kažu godine nose zaborav
lažu godine nose sječanja i uspomene tvoj zagrljaj još me grije
tvoj glas kad si me zvala još uvjek pamtim
a oni neznaju da kad nekoga voliš kažu vrijeme nosi zaborav
varaju se ko iskreno voli i ljubi taj ne zaboravlja
dani prolaze godine se kolutaju a ja neznam dali sam ljuta ili mrzim
puno puta udahnem duboko i pitam se zašto srce se stegne u grudima
znam sreča postoji ali samo za koga
ovaj svijet nekuda žuri juri ne gleda oko sebe i uvijek visi pitanje u zraku
zašto se to dešava zašto ono malo djete nema osmjeh
i suza mu sja u oku a ona tamo baka ostavljena zaboravljena
od svih a svima je pružila koliko je mogla
a tamo na klupi usamljen sjedi ratnik bez sjaja
u oku ostavljen zaboravljen prolaze ljudi ne gledaju ga
zar oni neznaju da je on stajao na braniku domovine
i borio se za sve nas
mnoge prijatelje izgubio ni slavu ni čast im nisu dali
ko su oni da im sude da heroju postaju patnici
a bili su svi hrabri ratnici ma živote lupu šakom
i reci dosta je bilo daj nam još jednu šansu
da osjetimo vjetar u grudima i slobodu ptice
poletimo u život na krilima povjetarca i otvorimo oči
i hodajmo uspravno i pružimo ljubav da ni jedna duša
više ne luta zaboravljena i ostavljena svi imamo pravo na ljubav

Danas mi je dan boli dosta dragih osoba nisu samnom
moje srce je sa vama i uvijek čete živjet u meni
a ti prijatelju fališ jako ti moj heroj moje srce
ostala mi samo ova pjesma koju sam tebi posvetila
pomolila sam se za tebe i neka te čuvaju angeli

Pogled u daljinu suze u oči da mi je stisnut šake
i reći dosta je bilo kako možemo biti hladna srca kako gledaš
a ne pomogneš zar smo mi ljudi tople duše ne mi smo sebični
bjednici koji hodamo po ovom svjetu i mislimo pa ja sam najbolji
i samo mislimo na sebe a ne vidimo ono šta ne želimo da vidimo
da postoji čovjek što tamo u daljini zamišljen čeka
zamišljen mu pogled ko ga osudi ko mu uzme sreću
on ljubi i bori se a uzeli mu sve a nama je svima dao
prolaze ljudi pored njega njegovi znanci a nitko nevidi
da skriva pogled i da pati
ali srce mu snažno kuca jako bori se i guta svoju bol
svima ljubav daje a mi samo stojimo i okrečemo glavu
kao da se to nas ne tiče kakvi smo mi to ljudi
a on i dalje tužan hrabar bori se i nekog čeka a ja nemočna gledam
vidim bol a nemogu pomoči kako pomoči čovjeku
koji ima srce ima dušu a zar vi prolaznici njegova života zar
vas ne dira šta taj čovjek pati suze mi nailaze
u oči ti dobri čovječe primi moje srce pružam ti ruke
jer ja sam uz tebe ti si
moj heroj ti si moj prijatelj i uvijek češ to ostati