Tiho ove noci neka vrijeme stane neka kazaljke sata
usnu u dubok san jer tamo krecem i ja želim da sanjam
da krenem na putovanje put do srca tvoga
sanjam ružmarin da cvate plave boje miriše prekrasno
možda ču i ja osjetit čar ljubavi kažeš volim te na poseban nacin znam da moj svijet je čudan i da u njemu konji lete pozdravljaju me iz visina a leptiri ljube dahom a mali mrav visoko podignuo glavu i ja mu kažem dobar dan gospodine kako ste kako vaša gospođa i znam da sam čudna ali čudan je i duša koja osječa jer vidim da i muškarci plaču samo se stide pa svoje suze skrivaju ne skrivaj suze zaplakat ču sa tobom otvorit ču ti dušu poklonit ču ti ljubav pođimo sretni nasmijanog lica
i veselog srca pružam ti ruku
odlazimo na plažu držimo se za ruke nježno
me gledaš miluješ me pogledom
more njemo nas gleda a galebovi vicu oni su zaljubljeni par
stišceš mi ruku nježno ali pomalo jako kao da se bojiš da cu nestati ali te molim ne slamaj slomljeno to boli jako
takni me usnama želim da me ljubiš nježno grliš osječam te kao da sanjamo isti san
i bojimo se da cemo se probuditi ne neželim da me probude želim da sanjam
bar u snu da me ljubiš da sam tvoja sva kažeš da nevoliš kišu
ni ja jer ona mi srce slama pa ja cu biti sunce tvoje koje ce ti milovati lice
tvoje i grijati srce tvoje poljubi me još dok traje san želim da sanjam
da mi kažeš ljubim te milo moje o kako bih htijo poljubce tvoje
da se ljubimo svake noći i ja cu ti doći makar i oko pola noci zaveži mi srce dopusti da mi postaneš tajna života

Čekaj da kiša stane molim te stani
trebam pomoc da munje prestanu pričati i onda
čekaj da mi kažeš da imaš vremena za mene
i opet čekaj kad te nazovem na mob
ali samo nepoznat glas kaže osoba
koju ste nazvali nije dostupna
tražila sam ljek za svoju dušu a dobila otrov
trebala sam zagrljaj a dobila čežnju
uvjek sam živjela mirno povuceno
na nepravdu sklopila oči cekala spas
molila se tješila a znala sam da sam žena kukavica
jer nema danas više princeva na bjelom konju
pomirila se jer uvijek može biti gore
i suza krene niz lice i strah se pojavi da si nestao
poput prašine koju kiša ispere sa tla
zemlja moli kišu jer bole ju pukotine
razdiru srce umorno je tiho gubi ritam
pomalo daje otkucaje posljednjeg sata
a mali mrav moli sunce da podigne glavu
i nasmije se iz srca da vikne sretan sam
zato vas molim krenite suze ne bolite više
kroz pukotine stijena
koju napravile korito da potece rijeka boli

Mrak hoda ulicom traži izgubljene duše
treptaj oka otkriva ženu skrivenu u sjeni
stisnula grudi da sakrije dušu
a vjetar nosi njezin ledeni dah
tjelo joj drhti srce postaje santa leda
suza zasjala na licu pretvorila se u kristal
strah da mjesec ne obasja lice
drhti hladno joj nadzire se mjesec kao da otvara usta
i šalje svijetlost povlaci se žena u tamu
ali suza kristalna zasja
mrak prilazi hrapavim rukama miluje ženu po kosi
drhti on zna da žena se boji mraka
ruke njegove zagrlile drhtavo premrzlo tjelo
pogled u oči žene gleda ju ona sklapa oči
predaje se nema snage srce ko led ledeno
usne nemaju toplinu samo bol u grudima
mrak pomiluje ženino lice i polako nestane
žena je postala ledena kraljica bez srca
samo duša skrivena u njoj spava
zaključana a kad lišće padne i nebo posivi
kad munje sijevnu kad se začuje topot konja
koga to voze nebeske kočija tko to dolazi
tko to šalje mrak da noć prekrije dan i zima zavlada
tiho budite jer angel zapjevat ce pjesmu rastanka

Šetala sam gledala sam tražila sam
pronašla sam sebe shvatila otkrila
ljubav ljubila snažno i u magli izgubila
samo sam zaspala
i nisam se probudila nisam čula tvoj glas
suze biserne ne bolite me ne mogu
više dosta mi ljubavi
mrzim sve u dolini života pusti me živote
ne mogu nemam suza samo bol
previše me boliš živote jer volim samo njegove ruke
usne dodire
osmjeh mi njegov u srcu susret snažne ruke
koje su me grlile
i usne požudno ljubile kako dalje neznam
kuda nemam pojima
kako cu sama ne mogu mjeseče pomozi
ti vodiš izgubljene
povedi i mene bit cu tvoj angel uzmi moja krila
slomila sam ih baci kazni me opameti me
nemam njega ne trebaju mi nemam koga grlit
koga da ljubim kad tebe volim najviše i ti to znaš
uzeo mi dušu slomio mi tijelo a bilo nam je tako lijepo
pogledi nam se sreli i usne sudarile
od želje za poljubcima
ljubili se strasno a sad mjeseče pomozi ne želim život
boli daj mi svjetlosti povedi me po svom putu
a krila baci u ponor bez dna
nikad više moje usne ne smiju
dozoviti da se zaljube i usne da poljube jer jako duša boli