Noćas mi duša prazna zar je to božija kazna tuga me slama jer ljubavi nemam
dosta mi više biti sljepac da mi drugi govore kako ljubiš drugu
Napit ću se znam osudit će me oni koji neznaju šta je prava ljubav
i reći uzdahom žena pa pije i baš me briga napit ću se
i puknuti do zore zapit ću našu ljubav i suze konobaru donesi vina
neka poteče u potocima dosta mi suza i bola i neka ljudi vide kad žena pije
jer pije da ljubav ubije oni koji isto pate neka samnom zapijemo našu bol
nema više radosti na licu mome stara majko znam sramim se
ne gledaj svoju jedinicu svoju mezimicu kako zapija svoju ljubavi suze
i razbija čaše svaka čaša je poljubac njegov neka vide svi da gazim tvoje poljubce staklo pršti na sve strane hodam bol ne osjećam staklo mi ulazi u cipele neka krv poteče u potocima
pomješano sa vinom otrovao mi dušu laži
stara majko kofere sam ove noči spremila ne plači za jedinicom
i ne reci mu da odlazim jer on je sudac moje sudbine
ne želim ni sviječu od njega on je glumac sa najboljim tekstom
i poljubcima ali ipak loš sudac osudio i presudio bez dokaza da bi sebe opravdo
majko stara kiša mi klizi niz lice okrećem se srce nema snage da krene suze na obrazu sretno lice
loše glumice jer majka uzdiše a ja plešem na kiši posljednji ples sa sudbinom

Utihnule naše noći bojim se da došao je kraj
Kajem se ove noći šta sam te zavoljela do beskraja
A ona te meni bezobrazno ukrala boli srce i plače do jauka
Gubim se nevidim kako da vratim tvoju ljubav
tvoju vjernost moju čednost
Nisam ja angel da prašta nisam ja rob da ti služim
i molim za poljubac tvoj
Dosta je bilo gubi se kad njezine usne ti sad ljubiš
briga me nek znaju svi da ove noći plaćem
Zbog tvoje nevjere dosta mi a jednom kad shvatiš
da nema me više ne moli i ne gubi vrijeme jer došle su
Jesenje kiše i Ane nema više pričaš mi kako ljubiš šapućeš njeno ime
boli me želim da mrzim te
Ali srce se bori i viče i jauče volim te
a onda glas razuma prevlada gubi se
idi ne glumi voli ju ali Ane nema više da kaže bit će sve uredu
I da mi je reći ti u lice ove noći da mrzim te
i ako srce zna da volim te
molim te samo jedno ne idi dok ne prođu jesenje kiše i magle
bojim se da neču pronači pravi put
da ču se izgubiti i više tvoje usne neču moči ljubiti

Siječnje je ostalo u meni
I sve bih zaboravila kao i na prve
Pahulje snijega
Ali srce ne dopušta zaborav
Najteže je kad ostaneš sam shvatiš da
Kad se jednom zaljubiš i srce pukne nema više
Lijeka i zaborava, zaljubih se u dijete noći
Trudila se da zaboravim
Htjela izbrisat siječanja ali nema pomoći
Kao kad osjetiš da gubiš tlo pod nogama
Da gubiš kontrolu
Da padaš, hodaš a cilja ne vidiš
A kad mi zora sviće
Dan postaje mora jer znam da u tom trenutku budi se
Dijete noći na istoku
Eh kako me ta misao boli jer znam da jutarnja
Kava nije sa mnom ni prvi poljubac
To stvarno boli a onda kažem dosta je
Prestani daj više zaboravi
Krečem u novi dan pokušavam da ne mislim
Smijem se nepoznatim ljudima i družim se
Pokušavam da ne mislim
A kad se počne bližiti zalazak sunca
Vrisnem glasno ne dolazi noći molim te jer
Tad dijete noći odlazi druge usne da ljubi ja
Gledam a nemam snage da vrisnem i samo za tebe zore
Sviću i samo jedan život, jedno srce polazi na
Počinak na zapadu s pogledom prema istoku čekajući
Da se nova zora na istoku probudi i da moje usne poželi
da poljubi

Sjećanje na tebe kao mučenje kao vojnik borim se
dobro znaš da volim te da u bitke bih krenula za tebe
Sudbina me proklela one noči kad sam te poljubila o tad
Lažem samu sebe da mrzim te kad te nema ja umirem
noć je malo je slova da opišem kako se osjećam
ti si probudio skrivenu strast u meni
a mislila sam da ona nepoznaje više put iz srca moga
Sa tobom svaka sekunda kao bajka ja princeza a ti princ
svaki poljubac ko naj ukusnija čokolada topio se na našim usnama
a dodiri nježni poput plahog povjetarca a sad dali da mrzim tebe
ili sebe zašto sam se bojala krenuti tvojim putem ljubavi
Molim te shvati da nas dijele mnoge stvari
a tebe nije tada bilo briga želio si me samo za sebe
a sa neba smo sišli nježno i polako
a sad bude se duhove iz prošlosti jer nedostaješ mi
otkako si otišao praznina mi u grudima.Srce sam ti poklonila na dlanu
a u toj tuzi i boli tvoju sam sliku obrisala a sad te tražim na tuđim slikama
sad ko utopljenik tražim spas a spas ne pronalazim
Proklela bi i dušu za jedan tvoj poljubac, dodir da opet klizi mojim tjelom
stala bih i pred metak samo da opet osjetim dah na vratu
uzela bih i kocku otrova sa tvojih usana i da zaspim na tvojim grudima
jer dobro znaš da se bojim duhova i prate me u stopu krijem se
jer duhovi iz prošlosti dolaze po mene jako se bojim
i svaki dan bez tebe je ko svitanje bez sunca