Noćas mi duša prazna zar je to božija kazna tuga me slama jer ljubavi nemam
dosta mi više biti sljepac da mi drugi govore kako ljubiš drugu
Napit ću se znam osudit će me oni koji neznaju šta je prava ljubav
i reći uzdahom žena pa pije i baš me briga napit ću se
i puknuti do zore zapit ću našu ljubav i suze konobaru donesi vina
neka poteče u potocima dosta mi suza i bola i neka ljudi vide kad žena pije
jer pije da ljubav ubije oni koji isto pate neka samnom zapijemo našu bol
nema više radosti na licu mome stara majko znam sramim se
ne gledaj svoju jedinicu svoju mezimicu kako zapija svoju ljubavi suze
i razbija čaše svaka čaša je poljubac njegov neka vide svi da gazim tvoje poljubce staklo pršti na sve strane hodam bol ne osjećam staklo mi ulazi u cipele neka krv poteče u potocima
pomješano sa vinom otrovao mi dušu laži
stara majko kofere sam ove noči spremila ne plači za jedinicom
i ne reci mu da odlazim jer on je sudac moje sudbine
ne želim ni sviječu od njega on je glumac sa najboljim tekstom
i poljubcima ali ipak loš sudac osudio i presudio bez dokaza da bi sebe opravdo
majko stara kiša mi klizi niz lice okrećem se srce nema snage da krene suze na obrazu sretno lice
loše glumice jer majka uzdiše a ja plešem na kiši posljednji ples sa sudbinom