Marketing
Poema o dijetetu noći
Siječnje je ostalo u meni
I sve bih zaboravila kao i na prve
Pahulje snijega
Ali srce ne dopušta zaborav
Najteže je kad ostaneš sam shvatiš da
Kad se jednom zaljubiš i srce pukne nema više
Lijeka i zaborava, zaljubih se u dijete noći
Trudila se da zaboravim
Htjela izbrisat siječanja ali nema pomoći
Kao kad osjetiš da gubiš tlo pod nogama
Da gubiš kontrolu
Da padaš, hodaš a cilja ne vidiš
A kad mi zora sviće
Dan postaje mora jer znam da u tom trenutku budi se
Dijete noći na istoku
Eh kako me ta misao boli jer znam da jutarnja
Kava nije sa mnom ni prvi poljubac
To stvarno boli a onda kažem dosta je
Prestani daj više zaboravi
Krečem u novi dan pokušavam da ne mislim
Smijem se nepoznatim ljudima i družim se
Pokušavam da ne mislim
A kad se počne bližiti zalazak sunca
Vrisnem glasno ne dolazi noći molim te jer
Tad dijete noći odlazi druge usne da ljubi ja
Gledam a nemam snage da vrisnem i samo za tebe zore
Sviću i samo jedan život, jedno srce polazi na
Počinak na zapadu s pogledom prema istoku čekajući
Da se nova zora na istoku probudi i da moje usne poželi
da poljubi
Post je objavljen 07.01.2007. u 17:13 sati.