Svaki dan postaje čežnja i riječi staju u grlu
srce se stisne jer žarko ljubi a tijelo treba tvoje dodire
Riječi upučujem tebi moja ljubavi nježno neka lete na krilima
vjetra do tvojeg ledenog srca da ti zagriju dušu
Znam šta misliš znam da sam kukavica ali ta kukavica živi za tebe
i želi biti tvoja jedinica tvoja mezimica ali srce je tako varljivo
želi silno želi pa pukne do bola i ne želi sa nikim da djeli svoju ljubav
ljubim te i želim ali tvoji poljubci nestaju kao proljetna magla kad sunce
u zoru se probudi i opet postajem ona stara dobra djevojka
koja je srce poklonila jednom čovjeku i u moje srcu ostaje samo praznina
ponekad me ta praznina uplaši ko si ti upitam se da moje srce odjednom
tako divljači lupa na spomen tvojeg imena da želi da iskoči od radosti kad te pogledam u oči
a dodir tvoj nježan poput nježnog povjetarca a naša ljubav kao u bajki
volimo se dok se zora ne probudi ti postaješ leptir poljubiš nježno i odlaziš
a ja leptirica gledam dugo u daljinu i pitam se kad če opet ponoć doć
a da si samo rekao leptirice moja i ja bih pošla sa tobom na krilima vjetra daleko
i sve bi bilo ko u bajci i ljubav nebi bila ranjena i duša nebi poželila da nestane daleko u noć
pitajući se dali češ opet doći