Nepoznavanje Pisma je
nepoznavanje Krista.

(sv. Jeronim)

Ne može imati Boga za Oca
onaj tko nema Crkvu za majku.

(sv. Ciprijan)

Cijelo Sveto pismo tvori jednu jedinstvenu knjigu, a ta knjiga jest - Krist. Jer cijelo Pismo govori o Kristu i svoje dovršenje nalazi u Njemu.
(Hugo od sv. Viktora)

I dok promatramo taj uski vez između svetih knjiga i Božjeg naroda - između Biblije i Crkve - ne zaboravimo istaknuti: Biblija nije nastala kao neka ideološka knjiga, kao obična zbirka istina, misli, pouka - sama zbog sebe. Ona se od svojih početaka srasla s narodom u kojemu i za koji je napisana. I zato se ni u jednu drugu knjigu svijeta nije slilo toliko srca, ljubavi, voljenja kao u njoj. Ona je sudbinski povezana s narodom, a narod je sudbinski povezan s Biblijom.
I oni koji su je pisali i oni koji su je prvi čitali; i oni koji su je prvi preveli i oni koji su je kroz stoljeća i tisućljeća prevodili - do danas već u tisuću i više jezika i oni koji su je prenosili od koljena do koljena - svaki je u nju unio nešto svog srca, svoje ljubavi, svog voljenja. Kadili su je i ljubili, čitajući je na svetim sastancima. Zlatom su je pisali a u srebro ukoričili. Po njoj su živjeli i za nju umirali, na nju su - puni vječnih nada - smireni mrtvu glavu naslanjali.
To je ono pravo odličje Biblije: ona je knjiga srca. I to baš, ako stvar do kraja domislimo, knjiga Srca Božjega srcu čovjekovu. Biblija je knjiga voljena. I ne može se pravo razumjeti nego tek kad je zavolimo.

(fra Bonaventura Duda)

Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva. Za kršćane - katolike, pravoslavne i protestante - ona je sveta, ispirativna i kanonska knjiga. Za svakog čovjeka Biblija je istovremeno zbirka povijesnih isprava i književno djelo izvorne i neprolazne vrijednosti. Ona pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva.
(Jure Kaštelan)

Samo je Biblija vječno mlada, kao planinski potok koji teče tisuće godina... Čovjek koji će pisati za tisuću godina već je u zakašnjenju prema njoj. To nije knjiga prošlosti, to je ogledalo koje nam odrazuje sliku budućih vremena... ona je osobno pismo koje je Bog upravio svakome od nas.
(Julien Green)



Marana tha

nedjelja, 19.03.2006.

Često smo skloni tome da svoj život zadržimo u skrivenosti. Stid i osjećaj grešnosti smetaju nam da drugima otkrijemo svoju nutrinu. Sami sebi kažemo: "Kad bi moji najbliži i moji prijatelji poznavali mračne zakutke moga srca i vrludanja mojih misli, zaprepastili bi se. Svi bi me napustili."

No istina je upravo suprotna. Kada imamo snage svoj kalež uzdignuti i pokazati njegov sadržaj svojim prijateljima, i oni sami, time ohrabreni, podižu svoj kalež i dijele s nama svoje osobne, bojažljivo čuvane tajne.

Najočitije ozdravljenje često se događa baš onda kada se zbog stida i osjećaja krivnje više ne osjećamo izoliranima, i kada uvidimo da i drugi često osjećaju isto što osjećamo mi, da misle isto što i mi i da ih muče isti strah, brige i predrasude kao i nas.



Podići svoj kalež znači dopustiti drugima da sudjeluju u našem životu kako bi ga s nama mogli slaviti. Ako zaista vjerujemo da smo pozvani svoj život dijeliti sa svojim prijateljima, moramo pristati da drugima dopustimo uvid u naš život. Pritom se moramo upitat: "Imamo li prijatelja koji su vrijedni povjerenja, kod kojih osjećamo sigurnost da im možemo povjeriti i svoje najdublje osjećaje da bismo zajedno porasli u zrelosti?" Kao što svoju čašu podižemo pred ljudima koje volimo, u koje imamo povjerenja, tako i kalež svoga života podižemo pred onima s kojima nemamo tajni i s kojima želimo graditi zajedništvo.

Ako svoj kalež pijemo i ako ga želimo ispiti do dna, potrebni su nam drugi, koji su isto tako spremni svoj kalež piti s nama. Potrebno nam je zajedništvo, ono zajedništvo u kojemu su priznanje i slavljenje uvijek istodobno prisutni. Ako stvarno želimo da drugi slave naš život, moramo im dopustiti da nas upoznaju. Kada svoj kalež zajedno podižemo sa željom "Živjeli!", moramo ga uzdići za svoj tvarni život, kako za tvrdi, bolni život, pun briga, tako i za život koji nam donosi toliko radosti da ga možemo spontano slaviti.

(Henri J.M. Nouwen), Kalež našega života



- 16:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

0

< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
da veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime, učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.

(Iv 14,12-14).

Image Hosted by ImageShack.us