|
Nepoznavanje Pisma je
nepoznavanje Krista.
(sv. Jeronim)
Ne može imati Boga za Oca
onaj tko nema Crkvu za majku.
(sv. Ciprijan)
Cijelo Sveto pismo tvori jednu jedinstvenu knjigu, a ta knjiga jest - Krist. Jer cijelo Pismo govori o Kristu i svoje dovršenje nalazi u Njemu.
(Hugo od sv. Viktora)
I dok promatramo taj uski vez između svetih knjiga i Božjeg naroda - između Biblije i Crkve - ne zaboravimo istaknuti: Biblija nije nastala kao neka ideološka knjiga, kao obična zbirka istina, misli, pouka - sama zbog sebe. Ona se od svojih početaka srasla s narodom u kojemu i za koji je napisana. I zato se ni u jednu drugu knjigu svijeta nije slilo toliko srca, ljubavi, voljenja kao u njoj. Ona je sudbinski povezana s narodom, a narod je sudbinski povezan s Biblijom.
I oni koji su je pisali i oni koji su je prvi čitali; i oni koji su je prvi preveli i oni koji su je kroz stoljeća i tisućljeća prevodili - do danas već u tisuću i više jezika i oni koji su je prenosili od koljena do koljena - svaki je u nju unio nešto svog srca, svoje ljubavi, svog voljenja. Kadili su je i ljubili, čitajući je na svetim sastancima. Zlatom su je pisali a u srebro ukoričili. Po njoj su živjeli i za nju umirali, na nju su - puni vječnih nada - smireni mrtvu glavu naslanjali.
To je ono pravo odličje Biblije: ona je knjiga srca. I to baš, ako stvar do kraja domislimo, knjiga Srca Božjega srcu čovjekovu. Biblija je knjiga voljena. I ne može se pravo razumjeti nego tek kad je zavolimo.
(fra Bonaventura Duda)
Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva. Za kršćane - katolike, pravoslavne i protestante - ona je sveta, ispirativna i kanonska knjiga. Za svakog čovjeka Biblija je istovremeno zbirka povijesnih isprava i književno djelo izvorne i neprolazne vrijednosti. Ona pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva.
(Jure Kaštelan)
Samo je Biblija vječno mlada, kao planinski potok koji teče tisuće godina... Čovjek koji će pisati za tisuću godina već je u zakašnjenju prema njoj. To nije knjiga prošlosti, to je ogledalo koje nam odrazuje sliku budućih vremena... ona je osobno pismo koje je Bog upravio svakome od nas.
(Julien Green)
|
Marana tha
srijeda, 04.01.2006.
Nije lako govoriti o svojemu kaležu
Kako bismo upoznali sebe i prihvatili svoj vlastiti, jedinstveni životni put, i drugi nas moraju upoznati i prihvatiti onakve kakvi jesmo.Mi ne možemo provoditi duhovni život u tajnosti. Ne možemo svoj put u slobodu, u istinsku slobodu, pronaći u izolaciji. Tišina bez razgovora je isto tako opasna kao i osamljenost bez zajedništva. To dvoje mora ići zajedno.
Nije lako govoriti o svojemu kaležu i o onomu što se u njemu nalazi. Za to su potrebne velika hrabrost i vježba, jer kao što želimo izbjeći tišinu da bismo izbjegli suočavanje sa samim sobom, isto tako želimo izbjeći razgovor o unutarnjem životu da bi izbjegli suočavanje s drugima.
Time ne želimo reći da bi svaki čovjek kojega poznajemo ili susretnemo trebao čuti što se nalazi u našemu kaležu. Naprotiv, bilo bi netaktično i nerazumno, dapače opasno, da ljudima u koje se ne možemo pouzdati, niti u njih možemo imati povjerenja, priopćujemo svoje najunutarnjije misli. To ne bi stvaralo zajedništvo nego bi dovodilo do međusobne neugodnosti i produbljivalo našu krivnju i sramotu. Ono što je nama potrebno jesu dobri, suosjećajni prijatelji, kojima možemo otvoriti svje srce. Takvi nas prijatelji mogu osloboditi zakočenosti koju skrivanje i tajnovitost izazivaju u nama. Oni nam mogu postati sigurno mjesto na kojemu možemo izreći svoju unutarnju bol i svoju najdublju radost, svojom nas ljubavlju mogu dovesti do uočavanja sa samima sobom i tako nas potaknuti na veću duhovnu zrelost.
(Henry J.M. Nouwen)
|
0
|
|
< |
siječanj, 2006 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Opis bloga
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
da veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime, učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.
(Iv 14,12-14).
|
|