Skitam se i kenjam

31.05.2007., četvrtak

Skitam se i kenjam

pamsweetpea.blog.hr - kenjanje po postu od 23.5.2007 "Odaberite pravu...priča o autoškolama" (na naslovnici je blog.hr-a)

dotični post

Općenito obožavam kad ljudi seru po institucijama tipa škola, faks,...Najdraže fraze su mi:"Profesor me mrzi. Namjerno me srušio. Ovo je nemoguće naučiti. Svi su protiv mene. Ja sam dobio najteža pitanja."
U osnovnoj je to bilo simpatično. Uvijek bi starcima rekao "Dobio sam 3. Al nitko nije dobio više". I sve je bilo 5. Ako nitko ne zna u redu je da i ja ne znam. Al kad svi prođu a ti sjebeš e onda sigurno netko nekog jebe.
Tako se dotična autorica posta otresa na najgoru auto-školu u Hrvata - Rotor. Dobričina sam po naravi i vjerujem svim njenim iskazima kako je vozila jedan do dva puta tjedno, kako je instruktor nije shvaćao...itd..itd. I riba opala na vožnji 3 puta. Gulp!!!! Kako sad to?!? Mislim, cura sigurno vozi sjajno. Urota strašnog instruktora + ispitivača kompića. I sad ona nariče li ga nariče. Mijenja auto-školu i gle čuda; opet pada na ispitu ali je zadovoljna jer ima super instruktora. I jaaaako je sretna jer joj je ispitivač nakon pada rekao da ona sjajno vozi. Thumbs up!! Da, sjajno voziš i pala si. Vjerojatno si tako sjajno vozila i prva 3 puta.
Budimo realni: nisi prošla jebenu vožnju jer NE ZNAŠ voziti. Koliko god instruktor + ispitivač bili gnjide nitko te neće srušiti ako znaš voziti (i to voziti kao početnik. Nitko ne očekuje da voziš kao Schumacher). To što ti glasovi u glavi govore da su te srušili iako si sve super odradila, tema je za neki drugi post. Instruktor ti je bananana!!! Ako si to skužila nakon prvih 10 satova mogla si odmah otići a ne pasti 3 puta. Mogu razumjeti neki faktor blagog straha i strahopoštovanja....ajde ajde...to još nekako i priznam.
Iskreno mi je drago da sad ta cura ima instruktora punog razumijevanja koji će joj pomoći da prođe. Valjda sljedeći, 5 put. A ako i padne biti će sretna samo ako joj netko kaže kako je ipak sjajno vozila. Ljepše je pasti i čuti hvalospjeve nego da ti netko kaže: ej fakat ne znaš voziti uzmi još 100 sati!!
Pročitajte post...vrlo je poučan. Javilo se puno ekipe koja suosjeća s curkom. Da, svi su odreda pali vožnju jedno 100 puta.
Zanimljivo kako nitko tko prođe iz prve ne kenja po instruktoru.

- 07:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #

30.05.2007., srijeda

Cirkus

Nije me "dugo" bilo. Posao, što da kažem...smucao sam se po sudskim vještačenjima i vjerujte da je bilo "zabavno". Slušate priče o hrvatskom pravosuđu i slažete se da je u rasulu no ne znate zašto je to tako ali odobravate i smijete se. Nakon pobližeg upoznavanja sa zakonom više ne smatram da je pravosuđe u rasulu nego da je to vrlo zabavna institucija....a pravnici i suci se jebeno zabavljaju. Nevjerojatno je kakvi sve dotepenci dobivaju diplome i povlače se po sudovima.
Uglavnom, stigao ja jučer u jedno malo mjestašce na oko 50km od Zagreba. Idiličan krajolik, kućice....kako to već ide. Susjedi se tuže (kako to već ide) jer ovaj ima radionu pored kuće i drugome smeta...bla...bla. Napravimo mi đir...malo slikamo..popričamo....u to stiže sudac sa pomoćnicom. Sudac u sakou iz 60ih a pomoćnica sa sobom nosi pisaću mašinu. Kud god krenuo sudac ona to tegli za njim. Ovaj diktira nebuloze i svako malo se gubi u svojim rečenicama a žena lupa i tegli mašinu. Odvjetnik prvi...kojih 50ak godina, sunčane cvike za party...i stalno druka da svi odemo na janjetinu i dogovorimo se oko tužbe. Odvjetnica, kojih 55 godina...nisam je dobro ni vidio od tone šminke. Uglavnom, cirkus!!! Dok se napisao zapisnik prošlo je cca sat vremena. Jedni drugima upadaju u riječ. Sudac diktira, ova lupa po mašini...mijenja papire...stavlja indigo...stranke se skoro potukle...odvjetnici se smiju...ovaj hoće na janjetinu...Ja trebam biti ozbiljan i neutralan a smijeh mi bježi svako malo.
Nakon obavljenog vještačenja i jedni i drugi zovu na cugu. Ne smiješ otići, odmah će ovaj drugi skočiti da ćeš drukat za njega. Tako krenem doma i razmišljam kakvih sve to ljudi ima na ovom svijetu. Koliko ima tužbi u Hrvatskoj...koliko love ljudi troše...koliko živaca... Taj sudac je tamo glavni šerif a stvarno je tudum. Sve mi je to bilo smiješno no nekako me ražalostilo. Parnica traje cca 5 godina i troškovi obiju strana se mjere u stotinama tisuća kuna. Halooooo...i džaba ti 100 vještačenja i ludosti kad tim ljudima smeta ama baš sve što ovaj drugi radi. Ovome padne tanjur ovi polude...škripe mu vrata ovi već skupljaju KKK....ne znam...smiješno je sve to skupa...žalosno...nadam se da me se sustav neće dočepati i da ću uvijek biti daleko od svega toga.

- 08:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.05.2007., četvrtak

Ukus, sukus, neukus

Plavi Grom, Nedodirljivi, Hrabro srce x 2, Pocahontas, Umri muški, Gladijator x 2, Sirove strasti, Božji grad, Insajder...to su najdraži filmovi udarne 11 Dinama. "Obrazovani" filmoljupci i kritičari vjerojatno ni jedan od ovih ne bi smjestili u TOP 20 svih vremena ali to čak nije ni bitno (ne bi ni ja). Stereotip da su igrači blesavi se odavno ukorijenio kod nas i za 11 "blesavaca" ovo je sasvim dobar odabir. Prešutiti ću da je nekima Steven Seagal najbolji glumac...kad sam ih već pohvalio.
Uglavnom....većina ljudi će iz ovakvog odabira odmah pokrenuti sprdanciju i bit će veselja za cijelu obitelj. Priznajem Pocahontas i meni izmami smješak..
A sad dolaze na red ljudi koji se smatraju urnebesno šik-urbanima i koji naravno drže do spektra najdražih filmova. Jedna je blogerica čak završila na naslovnici sa svojom konstelacijom filmića kao što su npr.... Čokolada, Razum i osjećaji, bla bla bla....i ona je valjda prema mjerilima urbane gerile strašno cool nasuprot debilnim nogometašima koji uživaju kad se Bruce Willis nabacuje već navedenoj Indijanki..
...A omiljene knjige da i ne nabrajam...opet ćemo se narugati "nenačitanim" nogometašima a wannabe cool ekipa nabraja najdraže autore (opet neka naslovnica) tipa Coelho, Llorca, Marques, Tolstoj....i pobire lovorike (od samih sebe, naravno).
Uglavnom više mi se riga od tih samoreklamno kulturoloških eskapada "načitane" i "obrazovane" mladeži čiji je filmski izbor čisti drek i koji su pročitali 50 knjiga u životu nego od iskonskog i iskrenog odabira simpatično blesavih "naturčeka" nogometaša.
Jedino ne znam da li stajem u obranu dečkiju zbog toga što se zaredalo takvih debilizama na naslovnici blog.hr (a ja ljubomorno kaskam u sjeni) ili što egoistično želim istaknuti svoju vanzemaljsku načitanost i nevjerojatan ukus u filmskoj umjetnosti.
Ušao sam u neko blago kenjatorsko raspoloženje i baš sam napaljen srati po blogovima i smješnim postovima. Pa možda u sljedećih par postova eksplicitno izvrijeđam nekolicinu nasumično odabranih blogera.

P.S:navedeni podaci preuzeti sa www.nk-dinamo.hr

- 09:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.05.2007., utorak

Ultras OmniBUS

***potaknut jučerašnjim iskazom pišem sljedeće redove***

Priča 1
Osjećao sam se kao prvog dana škole. Nogometnim rječnikom, igrao sam u gostima. Otišao sam na tekmu više iz znatiželje nego kaj sam pao pod utjecaj frendova. Zgadila mi se gužva na ulazu i ekipa koja je skakala i vrištala mi na uho. Znao sam da neću sjediti tijekom tekme i to mi nije teško palo. Nisam mogao pratiti navijanje i gledati tekmu. Em nisam znao pjesme, em nisam znao kuda da gledam em je lik ispred ćopio transparent na kome je pisalo Ultra Violence i nije ga spuštao cijelu tekmu. Sigurno se narokao stereoidima. Debil iza mene se non-stop gurao i par puta pao na nas. Neartikulirano se derao i jebao majku svima jer se neće kao i on skinuti do pasa. Kasnije je čudom nestao i bilo je puno ugodnije. Sve u svemu bilo mi je jako ugodno al ću sljedeći put otići na istočnu tribinu. Osjećam određeno poštovanje prema navijačima i moram priznati da su stvarno moćni. Tekma?? Nemam pojma...pola nisam vidio.

Priča 2
Jebeno buraz, jebeno. Prije tekme smo se tak strgali kod mene doma da smo se jedva ustali i krenuli na stadion. Skoro smo demolirali tramvaj. Zajebavali trebe i derali se ko luđaci. Na ulazu smo napravili kaos. Sve se kretalo tak sporo!! Razderavali smo se Dinamooo, Dinamoooo, Dinamooooo....skakali po ekipi i bilo je jebeno. Na tribini je neki lik stajao na štengi i nekaj se derao. Sterao sam ga u kurac. Buraz i ja smo skakali ko ludi i pjevali. Skoro sam prebio ove oko mene jer nisu htjeli pjevat za nama. Poslije se gamad nije htjela ni skinuti. Par debila ispod sam namjerno gađao sjemenkama i bacao se na njih. Na početku drugog poluvremena sam se zakačio sa par kretena i otišao gledati tekmu na drugi dio tribine. Ma onda mi se sve skupa zgadilo i bilo mi je slabo od sve one pive i pljugi...otišao sam doma...Tko je dobio?? Koga boli kurac. Liga nam je ionako sranje.

Priča 3
Huh. Sat i pol prije tekme sam napokon odabrao koji ću šal nositi i našao se sa ekipom kod Ružmarinke. Skupili smo se i krenuli ka stadionu. Uvijek se pitam što je to maliciozno u meni da s jebenim gnušanjem gledam ekipu koja se dernja, proljeva pivom i traži neku kavgu. Želim samo doći na tribinu i naći svoje standardno mjesto. Prošli smo prvih par ulaza gdje se tiskaju indijanci. Na drugom ulazimo bez čekanja dok ekipa na prvome skače i dernja se. Opet si dopuštam da ih gledam s visine (ne mogi si pomoći al se bar trudim da to nitko ne vidi). Pozdravljamo se sa poznatim facama i spuštamo do sredine i onda još malo lijevo. Malo vrijeđanja tovara prije tekme mogu podnijeti ali ekipa koja forsira navijanje 45min prije zvužduka mi lagano puni jaja. Znam takvu ekipu....sad se dernjaju i seru ostalima a kad počne tekma zamrijeti će nakon druge pjesme.
Zvižduk. Jedno oko na štengi drugo na terenu. Uživam u tekmi i ne propuštam ni jednu akciju. Jednako je i sa pjevanjem. Počinjemo prvi, prestajemo posljednji. Nekad zasmeta zastava, transparent...nije bitno....svejedno uspjevam vidjeti teren i podnijeti ću to za Tribinu i Grupu. Neki se trude i pjevaju, neki ne znaju....neki ne jebu 2 posto. Ne smeta mi - "previše". No debil koji skače pored nas...pjeva u nekom svom tonu...gura sve oko sebe i bazdi na pivo već mi lagano diže živce. Znam da i moja ekipa misli isto što i ja. Nisam mrcina ni nikakav fighter al što je previše je previše. Frend ga upozorava da se malo smiri i pusti ljude da uživaju u tekmi i navijanju. Psovka i odguravanje. Jebiga...nije dobio po p...i al smo ga "pristojno" udaljili. Neka potraži sreću tamo negdje kod WCa. Ostatak tekme je sjajan. Navijamo kao jedan. Dobivam colu za leđa no lik iza mi se ispričava i sve je ok. I njega su gurnuli. Nije bed stari! Samo navijaj dalje!!!
Napokon stižem doma! Vrti se teletekst i refresha forum u isčekivanju fotki sa tekme!
Ne bi mijenjao tribinu za ništa na svijetu. Ultras, zvuči radikalno al to je životni izbor. Znam da se i onaj lik kojeg smo odjebali smatra navijačem....nekad me to smeta...al ništa mi neće ovi dan pokvarit!!!

- 08:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.05.2007., ponedjeljak

Gost bloger - U potrazi za izgubljenim vremenom ili kriza srednjih godina

Ukrcali smo se na tramvaj, stanicu dvije nakon trešnjevačkog placa.
U kolima iza nas ekipa je već navijala. Pokušavao sam zamisliti stadion.
Maro je samo rekao ; Indijanci!
Zapamtio sam sve rečeno protekli tjedan, ponašanje u grupi, kulturu navijanja.
Sišli smo stanicu - dvije prije stadiona, ovo je već bio njihov „teren“.
Osjećam se zapravo ugodno. Mogu hodati sam, mogu biti dio grupe, svejedno mi je.
Maro pazi na nas, vidi se da ima taj refleks, preuzeo je ulogu vođe naše mini skupine.
Spojio nas je s drugom grupicom, ne poznam nikoga, čini se da im ne smeta kaj smo se priključili. Hodamo polako prema ulazu sjever. Osjećam da mi adrenalin raste, ali se još uvijek suzdržavam. Ulazimo na „stražnji“ ulaz sjever, tu nema gužve. Detalji, detalji.
Betonsko stubište, mrak, policija. Hodam na treći, četvrti kat, ne znam??? Sjever dolje??
Držim kartu u džepu , vadim ju ponovo van i prolazim do tribine.
Tu sam , napokon ; hi , hi , hi , hi.... Smiješan sam si.
Osjećam da sam mogao prije biti tu , možda nekih 20-tak godina prije???
Sad sam ipak prevarant!
Počelo je. Ekipa dijeli zastave. Izbjegavam da me ne zapadne koja, ali ne izbjegavam navijanje. Kompromis???
Bubanj mi zvoni u glavi , gledam u „vođu“ ispod sebe i ne čujem ga!
Tip iza mene je stvarno glasan, kužim ga! Tip pored mene isto, postajem glasan i ja!
Tekma je.......
Vrijeme mi prolazi u nekom bunilu. Više pratim navijanje nego teren. Ionako ne vidim dobro ispred sebe. Zastave su mi ispred nosa. Ne smeta mi.
Grlo mi je suho.
Primjećujem u jednom trenu da je kraj?! Tekma se pretvara u tulum?! Vatromet?!
Koji ku..... Na semaforu 3:0.
Gotovo je......
Tribina, hodnik, izlaz, ograda, ulica....
Vani sam. Hodam prema centru. Idemo prema poznatom.
Radićeva, Krolo, piva i biska.
Ponovo sam „ja“.
Nisam postao navijač.
Do nekog drugog susreta, pozdrav.

*** kolegina kratka pričica u maniri Borgesa. Majke mi, nisam mu naredio da bude kratak.... ***

- 11:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.05.2007., četvrtak

Sve je super i sve je za 5

Sutra izgleda idem na teren pa vjerojatno neću staviti post. Tako da ću ovim zaključiti sušni tjedan od samo 3 posta.
Što reći za kraj nego da je prekosutra zadnje kolo HNLa. Šlag na kraju; Dinamo-Hajduk. Nemojte sad prestat čitati jer neću razglabati o sastavima, igračima, trenerima, bla bla bla...
Ova tekma će mi biti malo drugačija jer vodim dva drugara koji nikad nisu bili na utakmici. Oba su iz Zagreba, radimo skupa i eto uspjeh ih nagovoriti da odu barem na derbi. Obojici je sve to skupa zabavno iako gledaju na Sjever sa malom dozom skepse. Možda sljedeći tjedan ugostim jednog od njih na blogu da podijeli sa svijetom mišljenja o zloglasnim navijačima. Inače jedan ima 30 a drugi 40 i koju....nisu to klinci i nema zajebancije. Bacit ću ih u samo srce Sjevera i morat će proplivati. Začudilo me da su im svi poznanici rekli da su ludi i da će pobrat batine na tekmi. Stvarno nije klišej da "civili" misle negativno o navijanju i nogometu. Nadam se da će njihova iskustva promijenti mišljenja par bližnjih i da će netko od njih još koji put otići na tekmu. Jedini naputak koji sam im dao je da se malo ukopaju kad krene "Ajmo svi purgeri moji...", ostalo će sami skužiti i vjerujem da će se sjajno zabaviti. Kad bi barem svatko od nas doveo nekog frenda na tekmu bila bi to sjajna akcija. Udvostručili bi broj gledatelja i možda u nekome probudili ljubav ka stadionu i nogometu uživo.
Kapa dolje za akciju besplatnih ulaznica za penziće i unuke no ne bi to trebalo smatrati vrhuncem nego samo uzimanjem zaleta za prvi korak. Ljude se može dovesti na tribine samo treba volje. Za dva mjeseca kreće nova europska avantura i ako razbijemo protivnike u prvom ogledu možda....moožda....ljudi osjete da je to naša godina i da će 2007/08 biti ozbiljni korak ka nečemu sjajnom.

- 08:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.05.2007., srijeda

Traže se dvojnici

Svaki čovjek na svijetu ima bar jednog dvojnika. To vam je tako i nosite se s tim.
Hah...nosite se s tim. Nosio sam se i ja s tim dok nisam u zadnjih tjedan dana viđen na par mjesta na kojima nisam ni bio. Jučer stiže glas do mene da sam zamijećen na Zagreb Open ATP-u i to sa nekim komadom. Ajde bar je ubačen komad i sve je to ok a ja ni kriv ni dužan u sasvim drugom dijelu grada. Dosta sam puta viđen i na TVu. Jednom sam kažu sudjelovao i u neredima nakon neke tekme (valjda s Hajdukom), a kud ćeš većeg pobornika mirnog navijanja od mene. Ma uglavnom, nešto se nakotilo tih mojih dvojnika po Zagrebu.
Problem je još veći i paradoksalniji što sam onda i ja dvojnik tih dvojnika. Znači da su i oni žrtve mog pojavljivanja na nekim mjestima i ljudi im krpaju moje dogodovštine. Vidite sad da nije to baš bezazleno.
Iskreno se nadam da vi nemate problema sa dvojnicima i da su vaši blizanci daleko.
Ako ste gledali Povratak u budućnost (M. J. Fox) znate da možete poremetiti vremenski kontinuum ako sretnete sebe u budućnosti. Posljedice sretanja dvojnika možda nisu tako globalno razarajuće ali su sigurno neugodne. Da sretnem sebe ili dvojicu sebe mislim da bih pao u depresiju i ne bih više izlazio. Možda najviše zbog činjenice da bih se napokon vidio "izvana", daleko od kupaonice i ego-trip-ogledala s moćima uljepšavanja.

- 09:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.05.2007., utorak

Budi se istok...

GUP-om predviđeno 7 novih trasa tramvaja - naslov iz Jutarnjeg. Bla bla...uvest će se nove linije, biti ćemo još jače povezani. Sve je ovo divno i krasno al nekako mi u sjećanje dolazi Bandićeva izjava iz 2004. Citiram: "Ako stadion ne bude gotov 2006. pljunite mi u lice". Stadion je tu gdje je i bio.
Za tramvaje nisu dani nikakvi rokovi. Banderas se izgleda opametio i dosta mu je da se njegove izjave izvlače iz naftalina. Kužim ja da je izborna godina i sve te igrice i da se to nemože izgradit u sljedećih 5 godina da ga j...š. Al nekako čovjeku dođe milo, toplo oko srca. Vidi sve te blještave planove, maketice, projekte...dođe mi da izljubim sve te krasne ljude. Ja skroz padam na sva ta obećanja, planove, akcije, programe i sl... Totalno sam podložan tim utjecajima. Zato i imam prebivalište u Puli, boravište u Zagrebu, registriran auto u Dubrovniku....potegnem par veza, smuljam nešto oko osobne i glasam 3 puta. Ne mogu dati glas samo jednoj struji. Svi oni nama žele dobro i ja to osjećam, onako transcedentalno. Bolje se i osjećam nakon ovakvih vijesti. Dokazano pozitivno utječu na psiho-fizičko zdravlje. Ma uglavnom, jedva čekam da sad krenu proglasi i gospodarski programi. Na svim sam tribinama....i ja sam onaj za kojeg se uvijek pitate...Ma koji to debil uzvikuje parole. I ne, nisam plaćen za to. Jednostavno si ne mogu pomoć. Crni, crveni, žuti, zeleni, lijevi, desni, ambideksteri....meni svejedno...ponese me taj neki naboj.... Doli načelnik, živija kros...živila politika...živija Cho i drug Tito.

- 09:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.05.2007., petak

Festival Sunca

Srbi imaju EXIT i mi to jednostavno ne možemo preboljeti. EXIT je sjajan i to moramo priznati. Četiri dana sjajne zabave, kupanja u blatu, klošarenja, lova na lake komade i sl...Pošto ne smijemo braći dati gušta da budu u nečemu bolji od nas svake godine i kod nas krene neki Festival s pretskazanom blistavom budućnošću. Na kraju nikad ništa od svega toga. Ove godine je već najavljeno par festivala a kao jedan od NAJ je Radar Festival koji će se održati u Sigetu.
Organizatori kažu da je mjesto održavanja Green Field - Siget. Kako moćno zvuči. Eh blago nama koji živimo u Zagrebu pa iako ne znamo engleski možemo prevesti Green Field=Njiva. Znači imamo zvučno ime i to je prvi korak da potučemo Srbe do nogu. Glazbena postava je sjajna i tu pariramo jednom EXITOVOM stagu. Znači i tu ih imamo.
E sad poslastica večeri. Srbi su valjda genetski glupi pa stave mjuzu da šiba 0-24 i to vikendom. Mi, braća koja su dobila i pamet i izgled kužimo stvar....na takve koncerte dolaze valjda mala djeca i treba vrijeme održavanja prilagoditi njima. Da ne duljim evo službenog rasporeda:

20.6.2007 (srijeda)

16.15 - 16.45 - Anavrin
17.00 - 17.30 - Overflow
18.00 - 19.15 - Kaiser Chiefs
19.45 - 21.00 - Placebo
21.30 - 22.45 - Queens of The Stone Age

Za početak imamo srijedu kao dan održavanja. Jebeno!!! Već se vidim kako u odijelu trčim s posla da ufatim prve rifove. Jebe mi se za jučer oprenu lošulju. Budem se legao na travu (Njiva a.k.a Green Field), popim si pivu i nema brige. Joooj, sutra u biti opet radim pa ne smijem baš pretjerati sas cugom.
6-ti mjesec....sad sam baš kontaktirao Hidrometeorološki Zavod i kažu da se zalazak sunca predviđa oko 20.30...joooj supač, barem Queenovci budu svirali po mraku. Mislim, haloooo...sunce prži u glavu, dan je...i da se ufuram u neku euforiju...pa trebao bi počet cugat oko 12. Nadam se da će studenti i školarci spasiti stvar ali mislim da nije baš ni njima špica skakati u po bijela dana....
Ma glavno da mi sjebemo Srbe.....

- 13:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.05.2007., srijeda

Cvik se vratio

I mala djeca znaju da se sunčane naočale nose 10% zbog toga jer ti smeta sunce a 90 % jer izgledaš zajebano. Vrijedi za muškarce i za žene. Cvike su se odavno izvukle iz trezora, neki ih nikad i ne spremaju, i hodajuća galerija je otvorila svoja vrata.
Mislim da su izumom sunčanih naočala najviše profitirali oni koji se smatraju "neatraktivnima". S cvikama nitko nije ružan. Pogotovo cure....nabace provokativni topić i svaka je dobra. Jedino je bitno nikad, ali baš nikad ne skidati cvike. Pravi obožavatelj sebe, pardon, naočala...ne skida cvike ni u kakvim okolnostima. To vam je kao da Ninji skinete masku ili Jediju uzmete svjetlosni mač. Evaporirati će uz bolne krike i popratne dimne efekte.
Znanstveno je dokazano da se muškarcima prilkom aplikacije naočala povećava snaga za 30%. Znači znanstveno smo jači kad nosimo cvikse. Nije ni čudo da noseći cvike (ne)svijesno hodamo uspravnije, uvučenijeg trbuha i napumpanijih prsa. A pošto smo jači, hvala bogu da onda odmjeravamo druge malo češće nego inače. Samo da me netko krivo pogleda..."Are you talking to me?! Talking to me?!?!" Priča se da mažu stakalca nekom opakom tekućinom koje se ni Baltazar ne bi posramio. Kad gledate kroz tako obrađene naočale čini vam se da vas svi gledaju, da vam se dive i da se bar 50% više cura okreće za vama. No to jedino šljaka, ako uključite opciju "ignore" i uopće ih ne primjećujete. Ma divan je taj svijet iza pofarbanih leća.
Iako nisam jedan od pripadnika nosača cvika....veliko poštovanje iskazujem dvama modelima. Nazovite me old-school štemerom al jebiga, za mene su CVIKE Ray Ban Aviator i Jackie O modeli....sve ostalo su hmmm..pa cvike.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

- 07:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.05.2007., utorak

Rock me baby

Ča je pusta Londra kontra Splita grada.
Ova tvrdnja još jače odjekuje dušama ljubitelja Splita (jedan sam od njih-eto ga na) nakon uređenja Rive. Još da malo zatopli i čim odradim servis na autu evo me doli da se guštam po Marmontovoj i voltam cure po Rivi. Moram vidjet to čudo urbane arhitekture za kojom je Split vapio, a valjda od Dioklecijana. Kažu da Splitu fali moderne arhitekture, ča se čekalo do sada...vrime je za promjene. I kud ćeš boljeg početka nego pravom temperinom u srce i dovest narod pred gotov čin te im servirat ganc novu Rivu. Evo van je na...sad je imate, morate mučat i prihvatit je takvu kakva je.
Dok ne vidim to čudo u živo, mogu cijeniti samo na temelju fotki i priča...
Meni izgleda sjajno. Blještava, čista, uredna, zanimljiva, provokantna...arhitektonska poslastica. Pogodili su i s materijalom a kako poslovnim kanalima znam sve te izvođače i proizvođače...mislim da će beton izdurat splitske đirate. Rasvjeta i oni stupovi za tende su mi malo pretjerani. Stvarno izgledaju ko vješala. Nema pogovora. Ogromni su i ne mogu ih provarit; ma nikako. Ajd ako je noć, čovjek ne gleda u njih i samo se divi chiaro-scuro efektima, još to sve skupa i drži vodu.
No najnevjerojatnija i najblesavija stvar mi je ta što svi ugostitelji na Rivi MORAJU kupiti dizajnerske stolove i stolice po paprenim cijenama, inače ne smiju imati štekat (oliti terasu). Nema zajebancije s arhitektima i urbanizmom....Riva mora blistat i mora bit čist fajn. Neće sad tu neki šiptar iznosit svoje plastične stolice koje su služile još kao rekviziti u Velome Mistu. To je jednakost u pravom smislu te riječi. Egalite-neka Francuzi uče od nas. Svima iste stolice i stolovi po istim cijenama.
A jadni Splićani, dok skontaju čiji je koji štekat bit će mijenjanja narudžbi i smiha. Zamislite da su u Bogovićevoj i na Cvijetnom svi stolovi i stolice isti. Pa sad ti skuži jel ovaj sjedi kod tebe ili kod ovog drugoga.

- 09:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.05.2007., ponedjeljak

Bam-lijevo, Bum-desno

Nije bitno koje emisije sam gledao i tko je koga intervjuirao. Bitna je razina svijesti novinara i nas ljudi.
Izgleda da kod nas više ne može proći ni jedan intervju a da se ne potegne pitanje "Jes`l ustaša ili komunist?" Razgovor teče kvazi-normalno znači prilično blesavo i dosadno, i onda ti novinar spiči to pitanje ravno u rebra. Čovjeku neugodno...nisam baš za neko biranje strana...i jedni i drugi su mi malo sjebani....jedni smrde drugi kao malo manje...al neee; nema ustajanja, kamera se ne gasi, olovka se ne spušta, diktafon se vrti sve dok ne odgovoriš...ok ok...priznajem.priznajem....deda mi ima zastavicu NDH...a baba mi je pucala po Švabama i plesala Užičko kolo!! Brišu se kaplje znoja, inkvizitori zadovoljno trljaju ruke i sretan si što je intervju gotov. Sutra si razapet po svim ostalim medijima jer je to izgleda najvažnije pitanje i više nikom nije bitno što ti fakat nemaš veze s ničim od toga i što ti je isti kurac hoće li vladati SDP ili HDZ, hoćeš li se budit uz Internacionalu ili Bože čuvaj Hrvatsku. E do tuda je stiglo naše novinarstvo. Al glavno da se nepunih 5 minuta nakon takvih intervjua spominje parolica Trebamo ići dalje, Važna je budućnost, Oprostimo jedni drugima....al kad nekog naguziš i žigošeš mu petokraku na dupe, e to je vala novinarstvo za Pulitzera i tu pada u vodu sve ostalo.
Toliko o razini svijesti novinara? Sad nas ljudi.
Opet gledam jedan intervju. Pitaju čovjeka što sluša? Valjda jedno od najglupljih pitanja u povijesti koje se izvlači kad imaš 14 godina i pokušavaši obrlatiti curu na klupici. Čovjek lijepo nabraja od Arsena do ZZ Topa, al vidiš da mu je neugodno kad je završio i onda pobjednički nadoda Samo narodnjake NE!! A jebote jesmo došli do toga da moraš reći što ne slušaš?? Vratili smo se u doba lova na vještice. Hvala bogu da sam zaposlen. Ne bi baš išao na razgovor za posao i da me šef pitaj "Kaj slušaš"? Sve osim cajki!!! Moraš to reći, inače si zatucana seljačina i svako prešućivanje NEslušanja cajki smatrati će se prizanjem da povremeno digneš ruke u zrak i imitiraš harmoniku-dugmetaru te praviš bolne grimase dostojne grčkih frizeva. Baš smo jadni...sami smo sebe gurnuli u takve bedastoće....sad sam promijenio ploču i baš mi je drago kad netko nabija cajke iz auta. Ja se zaustavim ispred, izađem, pokažem srednji prst ekipi koja trubi i stisnem ruku vozaču iza...Svaka čast stari..Ne daj nikom da te kara...Razvali Cecu da te ceo svet razume!!

- 13:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.05.2007., subota

Wella Fashion Week - Petak

U Hrvatskoj ima toliko modnih događaja da se svi skupa mogu slobodno svrstati pod Fashion Year. Spletom okolnosti jučer sam završio u Boćarskom domu na Wella Fashion Weeku i nije mi bilo žao. Frendica od frendice je kreatorica i nosila se njena revija (uz još 5 drugih kreatora).
Padala je kiša pa mi je frizura taman postigla "effetto bagnato" dok smo se dočepali balona pod kojim se održavala revija. Na ulazu smo se pozvali na našu omiljenu kreatoricu i dobili propusnice. Moram priznati, mjesto je zračilo nekim pseudoglamourom, u zraku je bilo nešto fensy..
Mjesta uz samu pistu su bila krcata (oko 250 ljudi) pa smo stali uz dno piste, zajedno sa fotoreporterima. U biti mjesto nije ni loše jer su se točno ispred nas manekenke zaustavljale i okretale. Ženski komentari su glasili otprilike: Bah, i nisu mi baš nešto te manekenke. Mi dečki smo samo značajno klimali glavama i čitali jedan drugom sa usana "O daaaa...". U prvim redovima je bilo nešto "celebrityja" al ništa pretjerano...
Priznajem, uživao sam u revijama. Nisam baš zamijetio odjeću al su mi manekenke bile sjajne. Ne toliko zbog ljepote, građe, visine; već zbog tog nekog bezobrazno-bahatog stava. To im nekako paše na pisti i tu su me pridobile. Revije su se izmjenjivale uz glasnu muziku i sve je završilo za cca 2 sata.
Završni dojam: napunio sam baterije daškom otmjenosti i sad sam miran kojih godinu dana. Ako uhvatite priliku otići na reviju preporučam da odete. Sjajno sam se zabavio.

Pogled na pistu pod balonom Boćarskog doma.

Stiže gracija....

Fani Stipković nosi nešto...kao da je bitno.

Fani Stipković pati pod mojim skromnim zoomom.

Ova se curica stalno smiješila. A haljinaaa.....u drugom planu.

Četverored ala Fashion Week. Revija je gotova i manekenke plešu posljednji ples.

- 10:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.05.2007., petak

Ancien Régime

Crnac nikad neće biti predsjednik a prije će biti i crnac nego li žena (stara američka).
U nedjelju je u Francuskoj na redu drugi krug predsjedničkih izbora. Svi znamo da se bira između konzervativca Nicolasa Sarkozyija i socijalke Ségolene Royal. Da vam pravo kažem, zaboli me za oboje. Al mi je bio osobit gušt slušati njihovo sučeljavanje. Nije bitno što neznam francuski ali oni imaju tako divne izraze lica pri prepucavanju koje uljepšaju povremenim Mon Dieu, J'accuse, c'est impossible, sacre bleu...ma divota ih je vidit kako se vrpolje, odmahuju glavama, šire ruke. U biti bi volio da bude neriješeno pa da održe još koju debatu. Ma oboje su mi tako smišni, valjda će doći jednom i u Hrvatsku. Nek Mesić ugosti pobjednika i onda da odigraju partiju pantomime. Stipe je majstor ali mi se Francuzi čine zajebanim igračima.
Bilo kako bilo, jadni moji Francuzi...najebali ste koga god da izaberete. Reprezentacija vam je sve lošija i lošija, svakodnevno izbijaju neredi na ulicama, mrzite došljake a i oni vas, filmovi vam nisu što su nekad bili a od Marseljeze nemate ni pošten hit. Ako od pantomime ne napravite kulturnu disciplinu izgubit ćete kulturni identitet a tu vam ne pomogne ni Sarkozy ni ova kraljevska dama.
Do nekog novog Robespierrea, ostajte mi dobro. Au revoir.

- 08:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

03.05.2007., četvrtak

Vikend za pamćenje

Odlučio sam kupiti novi auto. Nakon dugotrajnog procesa eliminacije iskristalizirale su se dvije varijante.
1) Raspolagati ću sa malo više love i uzimam BMW 3 Coupe - cijena: 30 000 eura
2) Raspolagati ću sa manjom količinom love i uzimam Ford Fiestu - cijena: 11 000 eura

Lovu sam odlučio namaknuti do ponedjeljka bez zadiranja u trenutačnu financijsku konstrukciju.
Prva solucija je kladionica. Kladim se svaki vikend (poslovični ulog od 5 kn) no nikad sa nekim ciljem. Ovoga puta ću koeficijent naštimati da mi dobitak osigura Fiestu. Znači trebam pogoditi 9 neriješenih rezultata ili 14 tekmi u kojima će više golova pasti u drugom poluvremenu. Ovo je prikaz za laike; inače trebam skinut koeficijent od cca 11000. Uplatit ću jedan listić u subotu, drugi u nedjelju. U povijesti mog klađenja najviše sam dogurao do skinutog ukupnog koeficijenta 130!! Trebam poboljšati taj uspjeh za samo 80 puta. Niš lakše!
To je to što se tiče subote i nedjelje i Fieste.
A sad njegovo visočanstvo BMW i petak. U petak idem na Wella Fashion Week u Boćarski dom. Nagovorile me frendice a da ne muljam, ok mi je tu i tamo pogledat reviju. Zgodne manekenke, vreva, poznate face, pseudoglamour,...kud ćeš boljeg provoda. Kasnije naravno u Piranhu na after-party. E sad. Nadam se da će uz manekenke doći i naše poznate udavače; tipa Severina. Sad još samo trebam kupiti neki ljubavni napitak (ima sigurno na netu), prosuti ga nekoj od njih po glavi i čekati da se ludo zaljubi u mene. BMW stiže u roku od tjedan dana.
U najboljem slučaju upaliti će oba dva plana...obećajem da ću onda kupiti oba auta i jedan pokloniti nasumično odabranom komentatoru.
Drž te fige. Sutra kreće lov!

- 12:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #