Crnac nikad neće biti predsjednik a prije će biti i crnac nego li žena (stara američka).
U nedjelju je u Francuskoj na redu drugi krug predsjedničkih izbora. Svi znamo da se bira između konzervativca Nicolasa Sarkozyija i socijalke Ségolene Royal. Da vam pravo kažem, zaboli me za oboje. Al mi je bio osobit gušt slušati njihovo sučeljavanje. Nije bitno što neznam francuski ali oni imaju tako divne izraze lica pri prepucavanju koje uljepšaju povremenim Mon Dieu, J'accuse, c'est impossible, sacre bleu...ma divota ih je vidit kako se vrpolje, odmahuju glavama, šire ruke. U biti bi volio da bude neriješeno pa da održe još koju debatu. Ma oboje su mi tako smišni, valjda će doći jednom i u Hrvatsku. Nek Mesić ugosti pobjednika i onda da odigraju partiju pantomime. Stipe je majstor ali mi se Francuzi čine zajebanim igračima.
Bilo kako bilo, jadni moji Francuzi...najebali ste koga god da izaberete. Reprezentacija vam je sve lošija i lošija, svakodnevno izbijaju neredi na ulicama, mrzite došljake a i oni vas, filmovi vam nisu što su nekad bili a od Marseljeze nemate ni pošten hit. Ako od pantomime ne napravite kulturnu disciplinu izgubit ćete kulturni identitet a tu vam ne pomogne ni Sarkozy ni ova kraljevska dama.
Do nekog novog Robespierrea, ostajte mi dobro. Au revoir.
Post je objavljen 04.05.2007. u 08:46 sati.