Manchi
VJERNOST
Da li ste vjerni u vezi? Što je za vas varanje? Da li pod tim podrazumijevate ljubljenje, hvatanje, sve vrste seksa ili samo penetraciju? Što se mene tiče, meni je iznimno važna vjernost u vezi. To je jedna od bitnih osobina koje tražim kod dečka. Došla sam do zaključka, promatrajući svijet oko sebe da je danas malo partnera vjerno. Ne znam čemu je to razlog, možda je u pitanju dosada u vezi, zaljubljenost u drugu osobu, ravnodušnost drugog partnera po pitanju seksa ili jednostavno strah kada veza postane stvarno ozbiljna da se više nećete ševiti s drugim ljudima.... Razlozi su svakakvi, ali kako god bilo, varanje nije za nikakvu pohvalu. Čemu onda veza ako ćemo se međusobno varati? Gdje je tu nestalo povjerenje? A ljubav?
Zar postoji gori osjećaj od onog kad znate da vas je osoba koju volite prevarila? Kako vratiti povjerenje, pa na kraju i ljubav? Kako oprostiti? Poznavajući sebe, postavila bih još pitanje, kako zaboraviti? Postoje brojni razlozi i isprike za varanje, ali mislim da prije svega treba biti iskren prema svom partneru i razgovarati kad stvari krenu nizbrdo. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa i normalno je da i kad smo u vezi volimo pogledati osobe koje nas okružuju i zastati nad onima koje nas privuku. No, ako stvarno volite osobu s kojom ste u vezi, nećete ići dalje. Nekome je i ovo varanje, poimanja i granice su različiti. Moj dragi i ja imamo super odnos po tom pitanju, jer volimo komentirati kad smo zajedno. S obzirom da znam kakav on tip cure voli, često se dogodi da ga kad prođe neka cura pitam: « Što ti se čini? Dobra? « No, ni on mi «ne sotane dužan «, pa me uvijek bocne kad prođe neka muška plavušaJ Mnoge moje frendice nemaju takav odnos i dosta su ljubomorne. Moj dečko i ja imamo jako puno povjerenja jedno u drugo i shvaćamo da je to samo bezazleno komentiranje. Ljubomoru ću pokazati isključivo onda kada imam dobar razlog za to. Jedna moja prijateljica svakog dečka doslovno otjera od sebe upravo zbog svoje opsesivne ljubomore, ali kaže da je to jače od nje.
Da odgovorim na gore preostalo postavljeno pitanje. Za mene je varanje sve navedeno. Možda sam grozna, ali mislim da je varanje i ljubljenje. To je za mene početak intimnosti, važnije od završnog čina tj. penetracije. Da li bih mogla oprostiti varanje? Ne znam što bih točno odgovorila na to pitanje. Bila sam prevarena, ali nikad od osobe koju sam iskreno voljela, pa mislim da je to nešto posve drugo. Tada to nisam mogla opostiti, ali vjerojatno bih danas mogla još teže iz istog razloga - ta osoba bi «pala» u mojim očima. Opet sve ovisi o tome koji je bio razlog, koliko se to puta dogodilo i što se zapravo dogodilo. Nisam od onih žena koje kad bi to čule jednostavno bi pobjegle, odnosno ne bi htjele nikakva objašnjenja, ne bi više htjele vidjeti tu osobu. Ja sam jako racionalna i sve želim mirno i trezveno sagledati, pa bi stoga i htjela obješnjenje. Važno je i to da li smo to saznali od nekog drugog ili od voljene osobe. No, to mi se isto dogodilo, pa nisam oprostila. Nisam osoba koja odustaje, koje diže ruke odmah čim krene nizbrdo, ali konkretno u ovom sučaju trebaju dvije osobe. Ako bi i oprostila, trebalo bi vremena da ponovno steknem povjerenje u tu osobu.
Kaže se: « Tko jednom prevari, uvijek će varati. « Da li je to istina ne znam. Kaže se: « Zabranjeno je voće najslađe. « To je istina, ali u mom slučaju to ima jednu granicu. Možda ću zvučati glupo i bezveze, ali kad sam bila slobodna i kad bi mi se sviđao neki dečko, te kad bi saznala da je zauzet odustala bih. Uvijek bi se stavila u poziciju te cure i to bi bilo to. Mnogi u ti situacijama razmišljaju: «Slobodan/na sam, nikog neću prevariti, ništa ne gubim, mogu samo dobiti. « To je sasvim normalno razmišljanje i razumljivo.
Postoje i «opravdani» razlozi za varanje kao npr. ravnodušnost partnera, odbijanje seksa, pa drugi partner to pronalazi u drugoj osobi. Opet ću se vratiti na ono što sam prije napisala, a to je RAZGOVOR. Među mnogim parovima nema komunikacije, pa uopće ne razgovaraju o svojim problemima, odnosno jedan partner to želi, ali ne nalazi načina kako prodrijeti do drugogo, nego svaki pokušaj razgovora završi svađom. Onda nezadovoljni partner kreće u osvajanje i zavođenje drugih osoba. Ne kažem da on/ona nije u pravu, ali nije iskren/a prea svom partneru/ici. Zašto odabrati teži put, kad može lakši? Zašto priznati, kad mogu varati? Pa, ne ide to baš tako. Veza koja se ne temelji na iskrenosti i povjerenju nije veza, odnosno možda je i bila, ali više nije. Druga je priča kada osobe sporazumno odluče da će se viđati s drugim ljudima. No, dokle god to nije slučaj, veza je u krizi. Najlakše je prevariti i pobjeći od problema, a najteže je suočiti se s njima i razgovarati.
Nekim ljudima je u prirodi da varaju, a tu baš nema pomoći od razgovora. Možda će zvučati grubo, ali neki ljudi jednostavno dozvoljavaju da ih partner prevari ili da barem razmišlja o tome. Primjerice, mnoge žene tvrde da ih boli glava, da im je loše i «guraju» partnera kada on onsjeti potrebu za seksom. Zar seks nije lijek za takve i slične boljke? Naravno, nekad nam se stvarno ne da ševiti, ali ako je to učestalo, onda je svakako problem u nama. Seks je ključan dio veze, pa ga svakako treba njegovati. Naravno, seks nije rješenje za sve probleme i zato nisam baš zagovaratelj pomirbenog seksa u ozbiljnijim situacijama. Ako osjetite da vaša veza dotiče dno, ako se javila kriza, prije svega razgovarajte o tome i tako ćete najbolje uvidjeti ima li nade i da li se stvari daju popraviti. Iskrenost i povjerenje su ono na čemu se čvrsta veza treba temeljiti.