svijet by malizlato
Kontra sili
Prije par dana, dogodilo se čudo koje nisu ni sami tvorci očekivali. Naime sa Sveučilišta u Oregonu su objavili da je downloadana i 100 milijunta kopija Mozilla Firefoxa, jednog od najpopularnijih web preglednika. Vijest sama po sebi i nebi bila toliko značajna ali ako bi je stavili u kontekst kontriranja IE-u onda se dolazi značajnog uspjeha.Ne toliko uspjeha jednog open source web preglednika u odnosu na defaultni browser windowsa, nego na uspjeh autsajdera, ljudi koji su stvorili Firefox da bi pokazali da se može boriti i protiv takvih mastodonata kakvi su Microsoft i IE. Stvoren od grupe entuzijasta evo postaje sve popularniji i popularniji a da ne spominjem segment sigurnosti i ugodnog browsanja. I neka ga, daj Bože da doživi i 500 milijuna kopija samo da pokažu umišljenim glavama da se može i bez njih.
IE is dead,long live Firefox
slatko iščekivanje
Zašto sport ima takav utjecaj na čovjeka?Mislim ono, cijeli dan si o.k. cijeli dan si cool, i onda uveče, ma u bilo koje doba dana kad je tekma postaneš nervozan. Koljena ti klecaju, znojiš se a ti uopće ne igraš, ne trčiš za i sa loptom. U stvari trčiš ali ispred tv-a. Kao oni likovi na reklami za ožujsko.Pokušao sam sebi i drugima objasniti zašto je to tako,zašto ne dam da me išta propitkivaju za vrijeme tekme, da mi se itko nađe ispred ekrana. Uh to je smrtni grijeh.Prijatelji mi se smiju kad kod je neki prijenos na tv-u.Po prirodi uvijek navijam za slabije(j..i ga, takav sam),pa se onda pravo živciram kad im ide loše. No to nije ni približno onome kad igra klub za koji navijam. Onda bogme i noge same od sebe plešu,skakuću k'o da mi doktor pušta struju,dlanovi se znoje a srce radi 500 na sat. I onda dođe kraj. Sad ako je rezultat povoljan osjeti se neko blaženo olakšanje a osmijeh ne silazi sa usana.Pričao bi i mljeo o utakmici do sutra.No kad je skor negativan onda se osjećam kao da mi je sve potonulo, kao da mi je netko u najvažnijem trenutku ugasio svjetlo. Očito (barem meni) sport može pobuditi najjače emocije bilo pozitivne ili negativne.Jednostavno, da li zbog privrženosti ekipi ili nečeg drugog, za vrijeme sportskih događaja pretvaramo se u neku drugu osobu, u nekog drugog ja.Valjda u tom nekom drugom svijetu, dalekom nama smrtnicima možemo se identificirati sa drugima, sa masom na stadionu i masom navijačkog puka, koja bodri igrače, kao što je nekad narod bodrio svoje vitezove prije borbe sa protivnicima.Što je protivnik jači i moćniji toliko je naša želja,iščekivanje,čežnja veća....
Nadam se da večeras Švedi padaju i da nakon opakog iščekivanja možemo slobodno reći...
Guten Morgen Deutschland
Biti uporan u dokazivanju
Do kada čovjek može biti uporan u pokazivanju ljubavi?Do kada čovjek može biti uporan u pokazivanju privrženosti nekome? Dan,dva ili pet?Godinu,dvije ili pet?ili cijeli život? Može se činiti malo blesavo ali nije li u ljudskoj prirodi stalno se dokazivati iznova, stalno dokazivati iznova da nam je stalo, da imamo potrebu za nekim, za nečijom pažnjom? Lako je dokazivati se nekome koga imaš, tko je s tobom svaki dan, nekome tko je uvijek tu. Ali što raditi kad si na početku, kad ta osoba nije svaki dan tu, kako onda dokazivati i pokazivati? Da sad, može se reći "a čuj stari, imaš telefon,mobitel i sms pa se snađi", al stvari kadkad i ne funkcioniraju tako lako. Nisam neki pobornik veze na daljinu, jednostavno nije to za mene, međutim nekad i ne možeš birati,stvari se tako dogode. I što onda? Koliko onda sms-a napisati, koliko minuta na telefonu provesti da bi samo dokazao da ti je stalo, da želiš pokušati!?! Pogledi vam se sretnu jednom tjedno, jednom tjedno blisko pričate, jednom tjedno se slatko smijete....
Koliko strpljenja je potrebno....