Zašto sport ima takav utjecaj na čovjeka?Mislim ono, cijeli dan si o.k. cijeli dan si cool, i onda uveče, ma u bilo koje doba dana kad je tekma postaneš nervozan. Koljena ti klecaju, znojiš se a ti uopće ne igraš, ne trčiš za i sa loptom. U stvari trčiš ali ispred tv-a. Kao oni likovi na reklami za ožujsko.Pokušao sam sebi i drugima objasniti zašto je to tako,zašto ne dam da me išta propitkivaju za vrijeme tekme, da mi se itko nađe ispred ekrana. Uh to je smrtni grijeh.Prijatelji mi se smiju kad kod je neki prijenos na tv-u.Po prirodi uvijek navijam za slabije(j..i ga, takav sam),pa se onda pravo živciram kad im ide loše. No to nije ni približno onome kad igra klub za koji navijam. Onda bogme i noge same od sebe plešu,skakuću k'o da mi doktor pušta struju,dlanovi se znoje a srce radi 500 na sat. I onda dođe kraj. Sad ako je rezultat povoljan osjeti se neko blaženo olakšanje a osmijeh ne silazi sa usana.Pričao bi i mljeo o utakmici do sutra.No kad je skor negativan onda se osjećam kao da mi je sve potonulo, kao da mi je netko u najvažnijem trenutku ugasio svjetlo. Očito (barem meni) sport može pobuditi najjače emocije bilo pozitivne ili negativne.Jednostavno, da li zbog privrženosti ekipi ili nečeg drugog, za vrijeme sportskih događaja pretvaramo se u neku drugu osobu, u nekog drugog ja.Valjda u tom nekom drugom svijetu, dalekom nama smrtnicima možemo se identificirati sa drugima, sa masom na stadionu i masom navijačkog puka, koja bodri igrače, kao što je nekad narod bodrio svoje vitezove prije borbe sa protivnicima.Što je protivnik jači i moćniji toliko je naša želja,iščekivanje,čežnja veća....
Nadam se da večeras Švedi padaju i da nakon opakog iščekivanja možemo slobodno reći...
Guten Morgen Deutschland
Post je objavljen 08.10.2005. u 19:13 sati.