Traume iz djetinjstva

No, daklem... Nije da me blokada pustila, ali eto.

Poslao sam priče na Istrakon, jednu će objaviti, ali drugu ne, pa eto, da stavim nešto, stavit ću priču koja nije objavljena. Zašto? Zato jer pravila natječaja izričito kažu da na se natječaj mogu slati samo NEOBJAVLJENE priče. Eto zašto.

Naravno, serem. :) Ako želite pročitati pročitati objavljenu priču ("Sumrak u dvorcu Kamenvuk") odite lijepo na Istrakon i uzmite zbirku (ili ju posudite od frenda ili što već, tak sve jedno). A ako ste već tamo, onda možemo ić pit! Jeeee! MEDICA!!!!

No, vratimo se mi priči. Orginalna ideja je bila napisati priču koja je u potpunosti dijalog, ali baš mi nešto nije uspjelo. Sve jedno, nadam se da ćete uživati. A ako ne, tko vam kriv. ;)



Romantika


Jedne večeri u kućanstvu gospodina i gospođe Smith.
-Dragi…
-Da, draga?
-Znaš, danas sam se čula sa tvojom sestrom…
-Da. I?
-Pa, spomenula je da je John dobio promaknuće. Postao je glavni i odgovorni za gradsko uređenje i okoliš.
-Znam, draga. Ipak mi je John brat, teško da bi takva informacija promaknula.
-E, vidiš, baš sam si nešto razmišljala…
Uzdah. - Reci, draga.
-Znaš onu staru zgradu, preko ulice?
-Znam, draga. Živimo preko puta nje. Teško ju je ne primijetiti.
-Onda znaš da nam stvarno kvari pogled sa balkona. Ne vidi se ni grad, ni mjesec, ni ništa. A ni sama zgrada nije oku ugodna.
-Opet to…
-Nemoj ti meni 'opet to'! Ta zgrada nema apsolutno nikakvu vrijednost, ni novčanu, ni društvenu! Osim ako ne računaš beskućnike koji u njoj spavaju, djecu koja se tamo drogira i štakore veličine omanjih pasa.
-Draga, pretjeruješ.
-Ne, ne pretjerujem! Pudlica gospođe Johnston je zadnje viđena kako ulazi u tu zgradu i više je nikada nisu vidjeli! Kažem ti, ta je zgrada opasnost za društvo!
Još jedan uzdah. – I što predlažeš?
-Pa, mogao bi razgovarati sa Johnom. Znaš, predložiti parkić ili tako nešto…
-…na mjestu stare zgrade.
-I sam si rekao da nam u četvrti fali zeleni kutak, mjesto za lijepu šetnjicu ili nešto slično. Uključujući posjed oko zgrade, koji je sav zarastao i neuredan, to je poprilično veliko zemljište koje propada. Uostalom, to je gradski posjed, zar ne?
-Da, koliko ja znam. Bivši vlasnik zgrade, pokoj mu duši, prepisao je zgradu i cijelo zemljište oko nje gradu. Problemi sa porezom, ako me sjećanje ne vara.
-Eto. Zašto onda ne bi predložio Johnu da napravi nešto.
-Draga, mislim da je ovaj grad dovoljno velik da John ima dovoljno posla bez da ga ja još gnjavim.
-Ali dragi… Samo jedan mali razgovorčić. Za mene?
-…Znaš, jako mi je teško logično razmišljati dok me tako gledaš.
-Jesam ti rekla da meni nema ništa romantičnije od vođenja ljubavi pod punim mjesecom?
-…
-Samo ti i ja na balkonu… deka… šampanjac… puni mjesec…
-…ajoj…
-…sami… ispod zvijezda…
-Ok! Ok! Razgovarati ću sa Johnom. Mislim da bih ga mogao uvjeriti da napravi nešto. Uostalom, traži neki projekt, mislim da će mu ovo u potpunosti odgovarati.
-Učinit ćeš to za mene?
-Sve za tebe, moja mala zvjezdice…
-Volim te, mačak…

* * *

Dva mjeseca kasnije, uz prasak eksploziva i velik oblak prašine, zgrada preko puta se urušila poput kuće od karata. Te večeri bio je puni mjesec i gospodin i gospođa Smith proveli su vrlo romantičnu ljetnu večer na balkonu svoje kuće pod punim mjesecom. Devet mjeseci kasnije imali su prinovu u obitelji, malog Kennetha, koje je odrastao u lijepom i pristojnom susjedstvu, a najljepše trenutke svoga djetinjstva, prva prijateljstva, prvi poljubac, prva cigareta i prva ljubav, sve ih je doživio u malenom i dražesnom parkiću preko puta svoje kuće.
Zapravo, ne. Tako bi bilo da se na obližnjoj planeti, poznatijoj kao Jupiter, nije dogodio razgovor između dvoje pripadnika ondašnje rase, naprednih oblika života temeljnih na siliciju koji su se hranili elektromagnetskim zračenjima kojima je taj planet vrlo bogat. Razgovor, barem dio koji se može prevesti na nama razumljiv jezik, tekao je otprilike ovako…

* * *

-Dragi…
-Da, draga?
-Znaš, danas sam se čula sa tvojom [ženska jedinka, pripadnica istog legla; sestra]…
-Da. I?
-Pa, spomenula je da je Blorg dobio promaknuće. Postao je glavni i odgovorni za uređenje [Sunčev sustav].
-Znam, draga. Ipak mi je Blorg [muška jedinka, pripadnik istog legla; brat], teško da bi takva informacija promaknula.
-E, vidiš, baš sam si nešto razmišljala…
Uzdah. - Reci, draga.
-Znaš plavu planetu?
-Znam, draga. Treća od [Sunce]. Teško ju je ne primijetiti.
-Onda znaš da nam stvarno kvari pogled na [Sunce]. A ni sama planeta nije oku ugodna.
-Opet to…
-Nemoj ti meni 'opet to'! Ta planeta nema apsolutno nikakvu vrijednost, ni [valuta; novac], ni [sirovine], ni [društvo; zajednica; velika skupina jedinki]! Odavno smo već zaključili da je ista nepogodna za bilo kakav život!
-I što predlažeš?
-Pa, mogao bi razgovarati sa Blorgom. Znaš, oko uređenja noćnog neba…
-Draga, mislim da je [Sunčev sustav] dovoljno velik da Blorg ima dovoljno posla bez da ga ja još gnjavim.
-Ali dragi… Samo jedan mali razgovorčić. Za mene?
-…naš, jako mi je teško logično razmišljati dok me tako [gledanje; percipiranje; ostvarivanje vizualnog kontakta].
-Jesam ti rekla da meni nema ništa romantičnije od [vođenje ljubavi; seks; perverzne igrice] pod sjajem [Sunce]?
-…
-Ti i ja… sami… boca [viskozna tekućina fluorescentno zelene boje sa mjehurićima]… ispod [Sunce]… a meni uskoro dolazi doba [tjeranje; ovulacija; plodnost]…
-Ok! Ok! Razgovarat ću sa Blorgom. Mislim da bih ga mogao uvjeriti da napravi nešto. Uostalom, traži neki projekt, mislim da će mu ovo u potpunosti odgovarati.
-Učinit ćeš to za mene?
-Sve za tebe, moja mala [malena, krznata životinjica sa krilima koja se voli umiljavati i prede]…
-Volim te, [kolač sa slatkim punjenjem; ukusno malo jelo; fini zalogajčić]…