dnevnik plavuse iz zadnje klupe

Znate kad vam bude onaj dan kad sve krene naopako... E pa danas je meni bio takav dan. Školu neću spominjati jer nije bilo niš strašno, ono klasika test u kojem nisam znala riješit bar 15 od 20 zadataka, prvi sat, naravno, engleski kod profe koja me iritira i koju bi najrađe spalila na lomači. Poslije škole trebala sam se naći s meni dragom frendicom s mora.Ajd konačno nes dobro ovaj tjedan. Tako ja jurim iz škole do Avenie malla, naravno zaboravila sam 091 mobitel na kojem imam para. I nakon nekoliko sati lutanja Avenie mallom šalje meni frendica poruku da ne moze doć jer su joj produljili predavanje. Ok, ajd nije ona kriva. Oni stari penzici pak u tramvaju su mi tako digli tlak. Ima 24 sata u tramvaju,ajd uzmi jedan nema beda, al da uzmeš 15 komada?! Pa u svima piše isto. No to nije sve. Ušla sam u tramvaj, smrznuta, umorna, od 7 sam na nogama (a tada je bilo oko 16) i teglim onu jebenu torbu od 5 kila, stojim u tramvaju i ženska koja sjedi ispred mene digne se, ja sva happy konacno da i ja sjedne i ni 5 ni 6 dode mi neka baba i stavi na salatu na sjedalo.... I opet slobodno mjesto iza mene- pogađajte dva puta dode dedek i sjedne se... poludila sam. dođem doma, ajd idem vidit kak stoje stvari s izlaskom- zovem jednu: joj sorry ne idem idem u Samobor- ok zadnji vikend maškara kužim, druga- boli me noga, treća- idem se naći s deckom koji me na Valentinovo razočarao da se iskupi (a obje znamo da neće bit niš od toga), četvrtoj se ne da jer nitko ne želi ići. I šta na kraju bude. Nitko ne želi ići. Ček zar previše želim ako samo želim jedan izlazak s mojim best frendicam. Znaju da sam uvijek za njih tu kad me trebaju bilo u 5 ujutro il 11 navečer i da ću uvijek dat 150% sebe za njih. U više navrata sam im to i pokazala. Zar je njima toliko stalno da ne mogu održati obečanje- mi smo se za taj izalaz dogovorile prije 2 tjedna. Zar uvijek nesto iskrsne šta je važnije od izlaska s frendicama... Zar ja moram nakon zbora plakati jer sam tužna zbog njih, zar će pravi prijatelji rasplakati svoje voljene?! jednostavno razočarana sam i tužna... i nemogu vise ovako i ne želim