Prošlo je gotovo pola milijuna godina kako ljudska rasa doji. Tek u proteklih 60 godina, počeli smo hraniti našu djecu visoko prerađenom i prilagođenom hranom – dojenačkom "formulom".
Dojenačke formule nikada nisu bile zamišljene za široku uporabu kao što je to danas slučaj. One su osmišljene krajem 19. stoljeća kako bi osigurale potrebnu hranu za nahočad i siročad koja bi, u suprotnom, bila gladna. U ovom kontekstu – gdje druga hrana nije bila dostupna, formula je spašavala živote.
Kako proizvođači postižu da djeca budu hranjena na bočicu
Da bi povećali profit, proizvođači nadomjestaka za majčino mlijeko moraju uvjeriti zdravstvene djelatnike i majke da hrane dijete na bočicu. Njihova taktika ide od oglašavanja i pogrešnog informiranja, preko slanja predstavnika u bolnice da promoviraju njihovo adaptirano mlijeko, do sponzoriranja zdravstvenih djelatnika, konferencija pa čak i objekata u sustavu zdravstvene zaštite.
Money money money
U Ujedinjenom Kraljevstvu (UK), tvrtke proizvođači formule troše najmanje 12 milijuna funti godišnje na brošure, reklamne oglase i ostale vrste reklamne promidžbe, često u obliku "edukativnih materijala". Od prilike je to 20 funti po svakoj rođenoj bebi. Nasuprot tome, vlada potroši oko 14 penija godišnje po novorođenčetu na promicanje dojenja.
To je krivi obrazac koji se ponavlja svuda u svijetu i ne samo u području dojenačke prehrane. Globalni reklamni proračun prehrambene industrije iznosi 40 milijardi dolara, što je brojka veća od bruto društvenog proizvoda 70 % zemalja svijeta.
Koliko para??
I nemojmo se zavaravati, ova tržišta su velika. Tržište dojenačke formule u UK vrijedno je 150 milijuna funti godišnje, a u SAD-u dvije milijarde dolara godišnje. Svjetsko tržište mlijeka i hrane za dojenčad vrijedi nevjerojatnih 17 milijardi dolara i u porastu je 12% godišnje. S točke gledišta proizvođača formule, što više žena doji, to je njihov profit manji. Procijenjeno je da za svako dijete koje isključivo doji šest mjeseci, neće biti kupljeno hrane za novorođenčad prosječne vrijednosti 450 dolara. Na globalnoj razini, to iznosi milijarde dolara izgubljenog profita.
Najbolje mliko je mliko od majke
Istraživanja su pokazala da, kasnije u životu, bebe koje su hranjene na bočicu, imaju tendenciju razvijanja raznih stanja, kao što su upalna bolest crijeva u djece, multipla skleroza, poremećaj u rastu zuba, koronarna srčana bolest, šećerna bolest, pojačana aktivnost, autoimuna bolest štitne žlijezde i celijakalija.
Zbog svih ovih navedenih razloga, dojenačka formula se ne može smatrati niti drugim po redu najboljim izborom u usporedbi s majčinim mlijekom. Zvanično je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navela dojenačku formulu kao posljednji izbor za prehranu dojenčadi; na prvom mjestu se nalazi majčino mlijeko, tj. dojenje, na drugom mjestu je izdojeno majčino mlijeko koje se dojenčetu daje putem bočice ili čaše, na trećem mjestu se nalazi izdojeno mlijeko iz banke mlijeka ili od druge dojilje i, na kraju, na četvrtom mjestu je dojenačka formula.
Usprkos tome, dojene bebe postaju ugrožena vrsta. U Ujedinjenom Kraljevstvu stopa dojenih beba je katastrofalno niska i takva je već desetljećima. Trenutni pokazatelji navode da samo 62% žena u Velikoj Britaniji pokuša dojiti (obično dok su još u bolnici). Šest tjedana nakon poroda, samo 42% žena doji. A četiri mjeseca kasnije, samo 29% žena još uvijek doji, dok ta brojka dodatno pada s navršenih šest mjeseci i iznosi 22%.
Ima nade za nas
Godine 1970. učestalost dojenja u skandinavskim zemljama bila je jednako niska kao i u Velikoj Britaniji.
Onda je jedna po jedna skandinavska zemlja prestala dozvoljavati bilo kakvo reklamiranje umjetno proizvedene mliječne formule, ponudile su godinu dana porodiljnog dopusta uz 80% plaće i jednosatnu pauzu za dojenje nakon povratka na posao. Danas 98% žena Skandinavije započinje s dojenjem, 94% još uvijek doji mjesec dana nakon poroda, 81% doji dva mjeseca, 69% doji četiri mjeseca i 42 % doji šest mjeseci. Te su stope, iako još uvijek daleko od optimalnih, ipak najviše u svijetu i rezultat su usklađenog, sveobuhvatnog pristupa promicanju dojenja.
S obzirom na sve što znamo o prednostima dojenja i opasnostima mliječne formule, jednostavno nije prihvatljivo dozvoliti da učestalost dojenja u UK i svijetu tako katastrofalno opada.
Cilj je jasan – 100% majki trebalo bi isključivo dojiti svoje bebe do šestog mjeseca života.
Dojenje u Hrvatskoj
»Prosječno trajanje dojenja u Hrvatskoj prema posljednjim podacima iznosi 3,5 mjeseci. U Slavoniji je postotak dojene djece najmanji, a u Rijeci i Istri je postotak dojene djece najviši «, objašnjava Ivana Zanze i dodaje da za razliku od svega 16 posto naših majki koje isključivo doje svoju djecu u prvih šest mjeseci u skandinavskim zemljama ta brojka iznosi impozantnih 80 posto.''
»Iako su porasle svijest i želja za dojenjem, još je podrška za dojenjem mladim majkama nedostatna. To kazuju i postoci dojene djece. U Hrvatskoj je samo 16 posto djece isključivo dojeno do trećeg mjeseca života, iako kod 99 posto žena nema nikakvih prepreka za dojenje«, ističe Tarle i dodaje da samo jedan posto dojilja doji svoje dijete nakon navršene prve godine života, što je doista užasno mali postotak.''
Aldo doji. Snimano kad je imao cca 4 mjeseca. Naravno da je i zaspao na kraju.
I na kraju Koliko je prirodno dojiti?
Postoje znanstvena istraživanja koliko je ustvari «prirodno» dojiti dijete. Ljudska vrsta je stara milion godina, uz to je naslijedila dojeće običaje vrste primata, stare 65 miliona godina. Duljina dojenja je, nakon tolikog niza godina i naraštaja, zapisana u našim genima. Problem je jedino u tome što je znanstvenicima teško taj kod pročitati, jer od (nedavnog) postanka današnje civilizacije, društvo intenzivno utječe na trajanje dojenja.
Znanstvenici imaju nekoliko teorija o prirodnom trajanju dojenja:
• za veće primate, trajanje dojenja je dok se porođajna težina učetverostruči, a to je za ljude otprilike 27-30 mjeseci
• primati doje dok mladunče dosegne trećinu svoje odrasle težine. što je za ljude 4-7 godina, ili dok ne dosegnu određeni postotak težine majke, što bi analogno za ljude bilo 2,8 do 3,7 godina
• čimpanze i gorile doje 6 puta duže od duljine trajanja trudnoće, analogno za ljude bi to bilo 4,5 godina
• većina primata doji dok mladunče ne dobije svoje prve trajne zube, a ljudi ih dobiju oko 5. ili 6. godine
• naš evolucijski razvoj napravio je organizam koji postiže vlastiti imunološki sustav s oko 6 godina, što sugerira da su u ljudskoj prošlosti majčina antitijela bila na raspolaganju djetetu do te dobi
Zaključak je da su ljudi napravljeni tako da se kao vrsta uspješno razvijaju uz dojenje 2 i pol godine do 7 godina.
tekst je naravno sa Roda, a odakle bi bio
http://www.vjesnik.hr/Pdf/2004%5C10%5C10%5C28A28.PDF
http://www.vjesnik.hr/html/2006/10/03/Clanak.asp?r=pis&c=1
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=96&Tekst2ID=238&Show=1479
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=139&Tekst2ID=&Show=1231
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=139&Tekst2ID=&Show=2213
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=139&Tekst2ID=&Show=2216
