mali hrcak

Kad narastem napraviti ću struju koju mogu dirati i djeca.

Kad narastem ići ću u puuuno škola:
1. Škola za puške - tako da kad sam u šumi i dođe vuk, ja ću bum-bum.
2. Škola za noževe - Kad sretnem najvećeg i najopasnijeg dinosaura Rudija, ja ću mu odrezati nogu.
3. Škola za krila - napraviti ću si krila da mogu letjeti.
4.Škola za rakete - napraviti ću veliku raketu, staviti u nju sve igračke i otići u svemir. Znaš mama, svemir ti je jaaako daleko, iznad oblaka i još gore.

Kad bolje razmislim, ići ću u 13 škola (13 je Aldi jako veliki broj, skoro kao beskonačno).

prvom smo slikali prvi zub,
prvi osmijeh,
prvi korak...

trećem smo slikali samo kukove

- Aldo, zašto si udario Stelu?
- Aldo posramljeno kaže: ''Neću više.''
- Jel ti znaš zašto ne smijreš tući Stelu?
- Znam. Zato jer je mekana.


Ako jašem devu, onda sam i ja beduin

Jednog dana priđe Sokratu njegov stari poznanik i bez pozdrava ili ičeg drugog uljudnijeg navali na njega pitanjem: 'Sokrate, znaš li što sam upravo čuo o jednom tvom učeniku?!' No za razliku od nas, običnih smrtnika koji bismo ovakvo što jedva dočekali i vjerojatno nastavili pitanjem: 'Što?!', Sokrat je mirno odgovorio: 'Pričekaj trenutak! Prije nego što mi kažeš o čemu se radi, napravio bih mali test! Test od tri dijela!'

Poznaniku nije bilo druge nego se smiriti i pričekati spomenuto testiranje.

'Prvi test je test istine. Dakle, jesi li sto posto siguran da je ono što ćeš mi reći zaista istina?', pitao je Sokrat.

A poznanik je odgovorio: 'Pa, zapravo nisam, ja sam samo čuo o tome!'

'Dakle, nisi siguran. Idemo na drugi test – test dobrote. Je li to što mi trebaš reći o mom učeniku nešto dobro?' nastavio je Sokrat.

'Ne, uopće nije...', rekao je sada već malo posramljeni poznanik.

Sokrat je nastavio: 'Dakle, nije dobro. A sada je na redu treći test – test korisnosti. Hoće li to što mi imaš za reći za mene biti od kakve koristi?'

Poznanik je samo slegnuo ramenima: 'Ne, nimalo...'

Na kraju je Sokrat zaključio: 'Pa ako to što mi trebaš reći nije ni istinito ni dobro niti bi mi bilo od bilo kakve koristi – zašto bi mi to onda uopće govorio?'

Evo, ovdje se vidi zašto je Sokrat bio tako veliki filozof i zašto su ga toliko štovali u njegovo doba.

A objašnjava i to kako i zašto nikada nije saznao da ga žena vara s Platonom.

A: Bager kopa zemlju i utovaruje u kamion. Onda kamion vozi zemlju.

Mama: A gdje ju vozi?

A: Tamo gdje živi zemlja! Vozi u Afriku gdje su majmuni.

Ne kaže se zabadava - Jedno ko jedno - dva ko deset.

Odjeca:
1. dijete: pocinjete nositi trudnicku odjecu cim vam ginekolog
potvrdi trudnocu
2. dijete: nosite normalnu odjecu dokle god je to moguce
3. dijete : Vaša trudnicka odjeca je vaša normalna odjeca

Ime za dijete:
1. dijete:citate knjige s imenima, radite popise najboljih imena,
odbacujete, dodajete i tako u nedogled
2. dijete: netko mora nazvati svoje dijete po prabaki Štefici.
Zašto to ne bi bila ti?
3. dijete: otvorite imenik, zatvorite oci i pogledate gdje vam je
zastao prst. Zdravko? Odlicno.

Pripreme za porod:
1. dijete: vrlo ozbiljno shvatite vježbe disanja
2. dijete: ne opterecujete se sa vježbanjem jer vam disanje
ionako nije pomoglo prošli put
3. dijete: tražite epiduralnu u 8. mjesecu trudnoce

Oprema za bebu:
1. dijete: pažljivo perete svu robicu, slažete ju po bojama i
uredno spremate u bebin ormaric
2. dijete: provjerite samo je li roba cista i odbacite samo onu s
najvecim mrljama
3. dijete: I decki mogu nositi ružicasto; zar ne?!

Brige:
1. dijete: S znakovima prve uznemirenosti - placete, na svaki
znak nezadovoljstva - uzimate dijete.
2. dijete: Uzimate ga u narucje tek kada prijeti da ce probuditi
prvorodjeno
3. dijete: Naucite vašeg trogodišnjaka kako da njiše kolijevku

Aktivnosti:
1. dijete: Vodite vaše dijete na gimnastiku, plivanje,
igraonice, izlete, šetnje
2. dijete: vodite bebu u šetnje
3. dijete: vodite u supermarket

Izlasci:
1. dijete: zovete dadilju svakih pet minuta
2. dijete: baš prije nego što ste izašli, sjetili ste se da bi
mogli ostaviti i broj telefona gdje vas može dobiti
3. dijete: smije vas nazvati samo ako vidi krv

Kod kuce:
1. dijete: Provodite veci dio dana zadivljeno buljeci u bebu
2. dijete: Veci dio dana motrite na starije dijete da slucajno ne
bi ozlijedilo mlade
3. dijete: Svaki dan, barem na kratko, pokušavate se sakriti od
djece

Autorica Sanja Pilić

Ukoliko se želite riješiti problema u životu, najjednostavniji način je da promijenite svoj stil odijevanja. Svojedobno sam po svijetu šalabajzala s velikim torbetinama i u suknjama s rastezljivim strukom koje su padale preko koljena. Izgledala sam poput intelektualke nježna srca koja pokušava spasiti svijet, a bilo bi bolje da se ubije ili promijeni frizuru. Uglavnom, moje lice odavalo je osobu koja ne zna odbiti kolegu s posla kad je ovaj zamoli da mu bude jamac za stambeni kredit sljedećih sto i pet godina.
Na sastancima razrednika kroz osnovno i srednje obrazovanje moje predrage dječice obvezatno sam birana u savjet "Doma i škole" jer netko poput mene s king size torbom i u plitkim cipelama u kojima je ravnoteža uvijek zagarantirana, zaslužuje kaznu da sastanči i mlati praznu slamu o tome što bi trebalo promijeniti u sustavu školovanja umjesto da pije koktele na obali mora. S vremenom sam uočila da mi torba neprimjetno raste, raste i raste: u nju su upadale knjige za lektiru koje je trebalo posuditi ili vratiti, rukopisi koje nisam pročitala na poslu, razne alatke, pipe i kistovi, "uradi sam" literatura, lončanice s cvijećem, pribor za prvu pomoć, sklopivi kišobrani i veste u kojima i najzgodnija manekenka izgleda kao frustrirana domaćica iz provincije. Prvo sam zamrzila torbu, a onda sebe i svoju glupost. Što se tiče suknje ona se zbog kroja i gumice u struku mogla rastezati do mile volje na istok i zapad, sjever i jug. Naravno, tijelo je iskoristilo mogućnost da se širi u svim smjerovima, pa se širilo. Kako je duša također bila dobrostiva počela je nakuhavati jela za drage i nedrage, prijatelje i prolaznike, obitelj i plemena, za rođendane, vjenčanja i sprovode unutar mjesne zajednice. Svu svoju osobnost ubacila je u rajčice i zafrige, umake i sosove, roštilje i cušpajze, knedle i salate, ribu na lešo i pudinge, palačinke i kolače, torte i sladolede. Noge su mi od silnog rada otežale, a stopala rasla, cipele postajale sve ravnije, na kraju sam kupovala one u obliku peraja da bih mogla što radosnije plivati svojim životom.
U međuvremenu sam postala krsna kuma trima djevojčicama, vjenčana kuma rođenoj sestri koja se udala za propalicu, jamac za kratkoročni kredit za auto prijatelju iz djetinjstva, a posudila sam i svoju ušteđevinu jednom tipu koji je bankrotirao pa su mu kamatari promijenili opis tako da sam se sažalila nad njegovom zlom sudbinom i prestala uplaćivati vlastite rate za struju i centralno grijanje, te mi je zaprijetila ovrha nektretnina i ćuza. Jednog dana razgledavajući na rasprodaji opet poveću torbu s bezbroj džepova u koje svašta stane, dotaknula me, bolje rečeno šljagnula me Božja ruka, a potom je Svevišnji zaurlikao: Ukoliko ikada više kupiš torbu veću od deset centimetara kvadratnih u tlocrtu, spalit ću te na lomači! Tras! Pljas! Zviju! U hipu, u stotinki sekunde doživjela sam prosvjetljenje. Lomača je lomača, Bog je Bog, a naredba je naredba. Život je, zapravo, jednostavan. Trube su zatrubjele, more se otvorilo.
Kao prava preobraćenica s gađenjem sam vratila prostrani artikl na svoje mjesto i odlučila sasvim promijeniti stil života. Došla sam doma ljuta kao guja i izbacila iz stana sve odjevne predmete u kojima sam se ugodno osjećala, vrećaste haljine, kojekakve trenirke i šlafroke; zatim pedesetlitarske lončuge i tave čiji obujam je bio dovoljan da četveročlanu obitelj zaštiti od kiše ukoliko je potrebno, ledenice, jedaći pribor za sto osoba, prekobrojne tanjure i zdjele za salate, a smočnicu sam u navali energije u tri sata pretvorila u sobičak za ljenčarenje, dokolicu i nemišljenje. Sve sam to obavila prije nego su se najdraži vratili kući: još sam stigla nabaviti sedam najmanjih torbica na svijetu, kupila tri para cipela s visokim, šiljastim, šiljastim petama i dva svijetloplava kostimića broj premala u kojima sam jedva mogla disati. Znala sam da će nova mondura otjerati od mene napasnike, parazite, vampire, dokoličare i jadnike. Dok sam nabadala u štiklama po ulici pazeći da se ne stropoštam na asfalt ili ne uglavim u tramvajskoj šini, napokon sam bila usredotočena samo na sebe, a ne na budućnost i egzistencijalna pitanja ekonomskog karaktera. Odjednom sam razmišljala jedino o tome kako disati a da se ušici na kostimu ne rasparaju, kako prijeći križanje dok traje zeleno svjetlo, a moje noge drhture od nedostatka sigurnosti i spretnosti. U ruci sam imala jedino minijaturnu torbicu kojom sam mahala lijevo-desno održavajući ravnotežu, a u torbici najmanji novčanik na svijetu, kreditnu i osobnu karticu i ruž. Izbacila sam fotografije djece, muža i psa, četverolisne djeteline, plastičnog praščića i članske iskaznice kojekakvih udruženja, i mada sam zapravo bauljala, činilo mi se da letim.
S malom torbicom, naime, i problemi se smanje, a ljudi vas počnu više cijeniti. Kad su me djeca ugledala onako sapetu, nesposobnu za rad, odmah su se primila spremanja sobe, glačanja, bacanja smeća i nikad me više nisu zapitala da im posuđujem lektirne naslove u knjižnici. Muž me počeo izvoditi na ručkove, jer se asortiman jedaćeg pribora svih vrsta i oblika neprestano i uporno smanjivao. I u kući sam počela boraviti u elegantnim, strukiranim haljinama s volanima, a na noge sam navukla ružičaste natikače s perjem čija je peta svako malo rasla. Znate, na gazelu se ne mogu staviti bisage, a na magarca mogu. Ako razvijete krhkost, sve probleme će početi rješavati netko drugi Uglavnom, prestala sam izgledati kao Anka Partizanka koja gradi autoceste i trasira željezničke pruge i pretvorila se u Trnoružicu. Kakav odmor! Kakva bajka! Još sam i zacementirala umjetne nokte na prste, dovoljno dugačke da izgledaju seksi i ništa više ni manje od toga. Kad sam ih namazala crvenim lakom, svi su shvatili da odustajem od prizemnih poslova i prizemnosti u širem smislu i na sastancima uredništva biblioteke "Razdor" počeli su me gledati s uvažavanjem. Čeljad oko mene, uključujući i muža, misle da imam bogatog i tajnog ljubavnika. Puštam ih da misle što žele i ludo se zabavljam. Naučila sam hodati u štiklama bez popikavanja, pocupkivanja, izvrtanja gležnjeva, lomova kostiju i čini mi da sam pronašla sebe.
Hm, da, potvrđuje mi dragi Bog. Govorio sam ti oduvijek da je život je-dno-sta-van. To znaju Forest Gump, mali Ivica, Mujo i Haso, dobri vojak Švejk, Barbie i još poneki. Ma, trebala si kupiti najmanju torbicu odmah u početku. Ali nikad nije kasno, i zapamti, dijete moje: uvijek možeš biti još slobodnija i još, još sretnija!

P: Aldo, kako ti se zove tata?
Aldo: Hmmm, tata - Enes.

P: A kako ti se zove mama?
Aldo: Kukunka!