mali hrcak

šetamo, posjećujemo muzeje, Aldo se voli ljuljati na ljuljački u parku (nemam fotku, drugi put)



Otok povezan mostom sa Gamlastan-om, centrom Stockolma je pun vezova raznih starih brodova. Evo jedan


A evo i starog morskog vuka

A taj otočić je mostom povezan s još jednim manjim (zaboravila sam kak se zovu), na kojem je dvorac i veelike skulpture koje su nam se jako svidjele pa evo:














Stockholm uslikan sa broda


Neka stara tvornica, sad je TV studio.


Nismo mogli vjerovati!!!
Ispred kraljevske palače u Gamlastanu, ekipa boća.
Neki penzić je imao i lančić s magnetom, da se ne saginje da bi pokupio boće, skroz su modernizirani.
Ovdje je boćanje popularno!!

Aldo još nije počeo pričati.
Za sad zna riječi:
- da da
- aaaaa
- blabaaaba
- meeaaa
- eeeeeee

Evo bisera drugih klinaca (kad Aldo počne s provalama, javim):

• Muškarci ne mogu oženiti muškarce, jer tada nitko ne bi mogao nositi bijelu haljinu.
• U subotu je tata pobijedio na izložbi pasa.
• Moji roditelji samo kupuju sivi papir za WC, jer je taj već korišten i ne zagađuje okoliš.
• Adam i Eva su živjeli u Parizu.
• Breskva je nešto kao jabuka, samo s tepihom okolo.
• Kada bismo jeli bolesne krave, dobili bismo ISDN.
• Riblji štapići su već dugo mrtvi i ne mogu više plivati.
• Doduše, ja nisam kršten, ali sam cijepljen.
• U crvenom križu se žene i muškarci posvećuju ljubavi, neki to rade besplatno, drugi za to uzimaju novce.
• Šibice uvijek valja sakriti da ne bi dobili malu djecu.
• Seljaci svaki dan moraju dojiti krave.
• Na obali potoka je sjedila seljanka koja je muzla kravu, u vodi je bilo obrnuto.
• Konji su nosili ukrase na glavi i na repovima. Svaki jahač je bio slično ukrašen.
• Biblija se kod muslimana zove Kodak.
• Papa živi u Vakuumu
• Kod nas muškarci mogu imati samo jednu ženu. To se zove Monotonija.
• Kod nas kod kuće svi imaju svoju sobu. Samo tata ne, on uvijek mora spavati s mamom.
• Ne znam koliko imam godina. To se stalno mijenja.
• Tata je odrastao na selu. On je kravu vidio u živo!
• Jako sam se uplašio kad se mama razboljela. Pomislio sam da će nam tata kuhati.
• Životno osiguranje je novac koji dobije onaj tko preživi smrtni slučaj.
• Krave ne smiju brzo trčati, da ne bi izlile mlijeko.
• Crvi ne grizu jer imaju rep i napred i nazad.
• Proljeće je prvo godisnje doba. U proljeće kokoši nose jaja, a seljaci krumpir.
• Psi obično vole vodu. Neki čak toliko, da u njoj i žive. To su morski psi.
• Zoološki vrt je super. Tamo možemo vidjeti životinje koje i ne postoje.
• U Francuskoj su prije kriminalace ubijali želatinom.
• Ribe se razmnozavaju tako da nose iskre.
• Čak i dječaci imaju za reći nesto zanimljivo ako ih dovoljno dugo slusas.
• Tjekom sedmice Bog živi u raju, samo nedjeljom dođe u crkvu.

Dobio je novu igračku, mobitel, i to crveni s žutim gumbićima. Ludilo brale!


Svaka sličnost nije slučajna


Zgodan u puloveru iz Amerike


Evo kako jede jabuku sam.


Drottingholm palace.


One afternoon a man came home from work to find total mayhem (chaos) in his house.
His three children were outside, still in their pyjamas, playing in the mud, with empty food boxes and wrappers strewn all around the front yard.
The door of his wife's car was open, as was the front door to the house and there was no sign of the dog.
Proceeding into the entry, he found an even bigger mess.
A lamp had been knocked over, and the throw rug was wadded against one wall.
In the front room the TV was loudly blaring a cartoon channel, and the family room was strewn with toys and various items of clothing.
In the kitchen, dishes filled the sink, breakfast food was spilled on the counter.
The fridge door was open wide, dog food was spilled on the floor, a broken glass lay under the table, and a small pile of sand was spread by the back door.
He quickly headed up the stairs, stepping over toys and more piles of clothes, looking for his wife.
He was worried she may be ill, or that something serious had happened.
He was met with a small trickle of water as it made way to the bathroom door.
As he peered inside he found wet towels, scummy soap and more toys strewn over the floor.
Miles of toilet paper lay in a heap and toothpaste had been smeared over the mirror and walls.
As he rushed to the bedroom, he found his wife still curled up in the bed in her pyjamas, reading a novel.
She looked up at him, smiled, and asked how his day went.
He looked at her bewildered and asked, "What happened here today?"
She again smiled and answered,
"You know every day when you come home from work and you ask me what in the world did I do today?"
"Yes" was his incredulous reply.
She answered,
"Well, today I didn't do it."

http://www.joke-master.com/family-jokes.php

Jesper Juul je poznati obiteljski terapeut s trudesetogodišnjim iskustvom, te autor nekoliko utjecajnih knjiga iz područja roditeljstva. Knjiga "Vaše kompetentno dijete" prevedena je na 13 jezika i prodana u više od 250.000 primjeraka.
Od 1979. do 2004. bio je ravnatelj danskog centra Kempler instituta Skandinavije, centra za poslijediplomsko obrazovanje. Radio je u mnogim europskim zemljama, između ostalog u Hrvatskoj kao volonter u radu s prognanicima i u edukaciji stručnjaka za rad s prognanima. Godine 1995. postao je počasni član hrvatskog Društva za psihološku pomoć. Od 2004. direktor je međunarodne organizacije FamLab koja se bavi obrazovanjem i savjetovanjem roditelja u nekoliko europskih zemalja.


evo da ne bi bio blog sastavljen od fotki i slikica, stavljam malo i eduaktivnog materijala. Trenutno čitam 'kompetentno dijete', pa evo dio intervjua na tu temu..



Kritizerstvo, autohtono hrvatsko nasilje

U Hrvatskoj postoje sve vrste nasilja prema djeci koje susrećem i drugdje, dakle i verbalno i fizičko i emocionalno nasilje, ali postoji i jedno specifično nasilje koje je jače izraženo, a mogli bismo ga generalno nazvati "kritizerstvo". Kritizerstvo kao oblik nasilja pogađa djecu u ovoj zemlji tek nakon navršenog petnaestog mjeseca starosti, jer su kod vas djeca do te dobi praktički obožavana na svim razinama društva: njih se tretira kraljevski i neprestano ih se komplimentira, fotografira, čak i oslovljava kao prinčeve i princeze. No nakon adoracije, od druge godine nadalje, počinje proces kada se djecu oštro, surovo, nemilice kritizira za stvari koje ne rade "onako kako bi trebala" i ne biraju se sredstava da ih se navede na "ispravno" ponašanje. Kritiziranje nije odgojna strategija jer degradira djecu, a ne nudi im nikakav protumodel ponašanja. Što je opet povezano s kulturom odraslih, s time da se ovdje većina ljudi neprestano žali i prigovara, neprestano se općenito kritizira sustav, ali malo je tko u stanju nešto zbilja promijeniti, to jest preuzeti odgovornost za svijet u kojem živi. To se vidi već i po tome koliko malo ljudi u Hrvatskoj poduzimaju protiv nepravde koju prepoznaju i o kojoj zapravo stalno raspravljaju, ali na kritizerski način.

Odgovornost i empatija

Osim odgovornosti, što je s onom drugom vrlinom koja nam svima civilizacijski nedostaje, s empatijom?

- Relaciona psihologija uči nas da su djeca empatična, ako im roditelji ne unište tu sposobnost. Djeca imaju velike moći emocionalnog uživljavanja, kao i velike mimetičke moći. Jedna moja studentica sa sobom na predavanja dovodi bebu koja sada ima sedam mjeseci i koja je toliko kooperativna s mamom da se "obraća" ostalim studentima kad god nije užasno gladna, jer ne želi smetati mami koja je očito vrlo zauzeta. Zamislite kakva je to moć empatije! Kao roditelji, mi dječju empatiju najčešće uništavamo tako što je ne primjećujemo, ili tako što pokušavamo djecu "naučiti" nekom našem shvaćanju altruizma, što je za njih zbilja uvredljivo. Mogao bih to usporediti s čovjekom koji svaki dan ide na posao i uistinu predano i prekovremeno radi, samo da bi od nekakva šefa neprestano slušao kritike kako ne radi dovoljno dobro i dovoljno mnogo. Mi djecu uništavamo negativnim porukama ("nemoj..."), uništavamo ih nepovjerenjem i negativnim očekivanjima, dok su djeca sama po sebi maksimalno, potpuno kooperativna i empatična.

Kako razgovarate s djecom?

- Jednako kao što razgovaram i s odraslima.

Može i bez nasilja

U Hrvatskoj me istinski šokira, smatram to nasilnim, što roditelji traže od svoje djece da poljube potpuno nepoznatu osobu - to se smatra normalnim načinom ponašanja za djecu. Što se mene tiče, komunikacija ne smije uključivati nikakvu prisilu. A ako netko ne želi govoriti, ako je blokiran, ako dođe k meni po pomoć, spreman sam zauvijek čekati da progovori, bez forsiranja. U svim zemljama u kojima radim jako mi smeta kada roditelji odgovaraju umjesto djece. Postoji jedno razdoblje, u kojem dijete još nije počelo govoriti, ali mnogo toga razumije, i tada nužno u njezino ili njegovo ime imenovati svijet, posuditi djetetu "svoj" jezik, ali i tada u formulaciji koja otprilike glasi: "Ja mislim da XY zapravo želi reći..."; nikada ne u formi "Ma, ona je htjela reći...", dakle ne u formi u kojoj dijete ne stigne samo odreagirati na pitanja koja mu se postavljaju i nikada ne u apodiktičkom obliku.


Cijeli intervju: http://www.zarez.hr/117/zariste3.htm

Aldo je navršio 9 mjeseci!!
Kako vrijeme leti


Drottingholm palace
Ovdje žive kralj, kraljica i princeza. Nisu nas pozvali na ručak, ali smo se malo šetali po njihovom vrtu i parku. Vrijeme nam je bilo lijepo, sve nam je bilo super.


Evo da se vidi da su i žene u počasnoj straži. Imamo još puno fotki ali imam neke probleme sa uploadanjem, možda uspijem kasnije.


Nakon daljinskog, sad je na red došao TV i video. Aldo proučava tehniku, žice, gumbiće..


Evo i jedna fotka kako je zgodan. U metrou, busu, vlaku, brodu, ma u svim javnim prijevoznim sredstvima je najveći šarmer.
Kad smo išli brodom do Drottingholm palace, prvo je jedna japanka poludila i ispucala pola filma na Aldu. A pri povratku je jedna cijela grupa od 40tak indonezijskih penzionera totalno podivljala. Svi su mu pljeskali, smijali se, Aldo je također umirao od smijeha Jedan bakica od 70tak godina u kožnim hlačama ga je pomazila po glavi, dok ga je jedna od penzionerki uzela i skakutala s njim po brodu. A jučer je Šveđanka u metrou rekla da je Aldo sretno dijete. Kako i ne bi bio sretan kad se nosa po cijelom gradu, a kolica nam služe za nošenje vrećica iz dućana
Taktika mu je sljedeća: unese se u facu, ako osoba ne reagira onda bulji i bulji dok ga ne pogleda, zatim trpće okicama i onda nabaci smješak. Tu i tamo počupa koju plavušu

zgodan... u piđami... i spreman za spavanac



i smijem se .. i smijem se...


ovdje se frajer pravo važan



By malihrcak


u sekundi je rasturio paket pelena



By malihrcak

Prolazeći pored sobe svog sina, otac je bio zapanjen vidjevši krevet lijepo poravnan i sve uredno i pospremljeno. Tada je vidio omotnicu na jastuku. Na njoj je pisalo "Tata". Sa najgorim slutnjama, otvorio je omotnicu i počeo čitati pismo držeći ga drhtavim rukama:

"Dragi tata,

pišem ti s velikom žalosti i tugom.
Morao sam pobjeći sa mojom novom curom jer sam htio izbjeći scenu s tobom i mamom. U Jani sam našao pravu strast i ona je tako lijepa....

Znam da ju ti ne bi prihvatio zbog svih njenih piercinga, tetovaža i njene uske motorističke odjeće kao i zbog toga što je ona toliko starija od mene, ali - to nije samo ljubavna strast.

Tata, ona je trudna.

Jana kaže da ćemo biti jako sretni. Ona ima kamp-kućicu u šumi i hrpu drva za loženje što će nam biti dovoljno za cijelu zimu. Želimo imati još puno djece.
Jana mi je otvorila oči činjenicom da marihuana stvarno ne šteti
nikome. Uzgajati ćemo je i razmijenjivati sa drugim ljudima u Komuni za kokain i ekstazy. U međuvremenu, moliti ćemo se da će znanost ipak uskoro naći lijek za AIDS da Jani bude bolje; ona to zasigurno zaslužuje.

Ne brini, tata, meni je sad 15 godina i znam se brinuti o sebi. Siguran sam da ćemo vam kad-tad doći u posjetu da vidite svoju unučad.

Tvoj sin Tvrtko



P.S. Tata, ništa od toga nije istinito. Ja sam preko puta kod Tomice doma. Htio sam te samo podsjetiti da u životu ima puno gorih stvari od one školske svjedodžbe na mom pisaćem stolu.

Volim te!
Nazovi kad bude sigurno da se mogu vratiti doma."