21.03.2005., ponedjeljak
:)
 Josh jedan dan pa dobro zasluzhen odmor...idem na rajski otok moje sreche...mjesto gdje se osjecham kao ja...ona prava ja...mjesto gdje izdahnem i to je to... nosim kameru, ali kako idem punit svoje baterije, nadam se da mi to neche zauzet svu energiju i vrijeme i da chu se sjetiti praznit ove iz foticha...no dobro...eto vam i male enigmice...gdje idem? dole vam ostavljam dva ex posta posvechena tom mjestu...idem se najest, napit, isplesat, nagledat se sunca, bacit se u more pa makar bolilo... jako sam sretna...pusa:))... Enigma mjesto ex blog broj 1 Mozhda je to bilo zbog blagog zalaska sunca, koji svojim umirujuchim djelovanjem pokusava uci u moje nervozne misli, imala sam osjechaj da odlazim na moj mali otok. Da se vracam na mjesto gdje sam bila sretna i nakon osam gomina trazhenja, nasla sebe, ili nasla ono shto sam mislila da trazhim… Da, zalazak sunca, sjetan, romantichan i svakakav… Onaj buchan, s modernom shkvadrom koji nagovjestava ono shto dolazi u nochi punoj uzbudenja, ritma i znoja. Ili onaj miran, gdje uz miris chokolade u zraku i ritam bubnjeva gledas neshto jako lijepo. Stijenu u daljini, koja izranja iz mora i podsjecha na gigantsku kokosh u fotelji koja gleda televiziju tamo negdje prema sljedechoj uvali. Ali ovaj zalazak sunca je drugachiji, jer za razliku od prethodog ne nagovjeshtava ludilo, vech smiruje i odmata dan i umor od mora, sunca i dojmova. Ali dojmova kojih te napuni ne samo prvi put, vech svaki, makar se vishe ne sjechash kolkiko si puta vech gledao i slushao taj ritam bubnjeva ... A moj trechi zalazak sunca, ovaj sada, samo sjecha na bijela prochelja mog malog otoka, plavu boju mora, crvenlo zemlje i zelenilo raslinja. I vodi me u neizvjesnost... Ne vodi me na moj mali otok, vec sa njega... Gdje? Ne znam... U neku novu, josh bolju prichu nadam se... I dok gledam to savrsheno crvenilo na mekoj povrshini oblaka, mekih kao shecherna vuna, pochinjem osjechati blagu toplinu u trbuhu... Ona postaje sve toplija i penje se prema pluchima... Iznenadujem sama sebe suzom koja mi klizi niz obraz, vrucha kao ljetni znoj u pupku i kroz bagi shum chujem zhenski glas: ¨Madam, what would you like to drink?¨ koji me vracha u moju stvarnost... Jer odlazim sa svog malog otoka... Enigma mjesto ex blog broj 2 za one koji odlaze u sunchano prostranstvo u potrazi za mirisom slobode i znaju da tamo gdje idu sloboda ne mirishe ni na borbu ni na ustrajanost ni na uspon do mjesta gdje je heidi izgubila ovce mirishe na travu i chokoladu ...na shkoljke i cheshnjak ...na kavu i topljeni sir silueta vashih ledja i brod... ostavljaju me tuzhnom i sjetnom... ali i sretnom jer odlazite i u moju srechu... i u moju slobodu... vidimo se... nadam se uskoro a do tad... osjechajmo se... |