22.12.2004., srijeda
HEEEPI BRZDEEEEEEEEEEJ TUUU MIIIIIIIIIIII!!!
Eto!!!20.12.2004., ponedjeljak
Strka i Zbrka ° 0 0 0 0 0 0 ° 0
1. Isprichavam se svima kaj me nije bilo... sljuzhbeni putak pa nisam nish pisala, al sam vas sve chitala...2. Chestitke svima koje chitam koji su dobili unapredenje s ¨nitko¨liste na almost kul i s almost kul na kul listu, pusa u chelo pametno... i keep up the great work! 3. Odlazak kuchi mi se chinio tako dalekim da me sad kresno u glavu, za tri dana, a ja josh hrpetinu stvari za obavit, al shto chemo, takva sam, sve u zadnji chas. What you can do tomorrow, don´t even think about doing it today!!! Uz hrpetinu priprema koje moram zavrshit, moram napravit i dvije stvari s Ne Volem iliti MRZIM liste, spakirat se i chupat obrve...Fuj, bljak, sto mu gromova!!! 4. Chuvajte se svi i uzhivajte, imate pregrsht pusa i dalje si pishemo. Ako sluchajno ne stignem, onda iz Zg, negdje s kesten pirea (ako smo kaj napredovali pa je neka sljasticharna postavila i kompove!!!) |
16.12.2004., četvrtak
O Trima Stvarchicama...
O Kesten PireuNajsavrsheniji desert na svijetu!!! Sa substancom, ne presladak, al dovoljno sladak... Mekan, topi se u ustima...Najdrazhi su mi oni kaj u kup stave prvo malo shlaga na dno, pa onda kesten pire, pa onda josh malo shlaga na vrh... mljac... Kesten Pire direktno povezujem sa hladnochom i odlaskom u moj Zagreb i trudim se ne jesti ga u druga doba godine... to je neshto rezervirano samo za tjedan bozhichnih dana u Zagrebu...(aj dobro, i poneku kuglicu sladoleda od kestena preko ljeta, al to se ne broji pod kesten pire!!!) Ne znam koliko godina mozhete imati vi koji svrachate ovdje do mene, ali ja se sjecham najboljeg kesten pirea na svijetu... Prije nego je Vincek otvorio sljasticharnicu u Ilci, mnogo prije, na istoj lokaciji je postojala druga sljasticharnica, nemam pojma kako se zvala, al u mojoj familiji se svala kod Malbashe. Ishli smo kod Malbashe jer to je za moju obitelj bila jedina sljasticharnica u nashem velegradu. Sjecham se tog komunistichki uredenog interijera s bijelim kupaonskim plochicama i tamno smedim detaljima. Uvijek krcatog i punog dima... Moji su uvijek govorili: ¨Idemo kod Malbashe, tam ne melju grah umjesto kestena!¨ Sad bi si jednog smazala, pa makar bio iz skrinjice... O Predbozichnom Raspolozhenju Za poludit ljudi!!! Nametnuta srecha i ushichenost!!! Ponosno konstatiram da josh nisam nikakav shopping obavila... Ne znam dal to konstatirat s ponosom ili nervozom, ali tako je! Nishta, zero, njichevo, nada, rien!!! Pri jednom pokushaju izlaska iz mirnog ugodaja mog doma (bez ijedne dekoracije koja bi naznachila da se blizhi obljetnica rodenja Jesusa, a ne obljetnica kapitalizma i modernog komercijalizma), omamili su me svi ti neki eksterni ugodaji... Ne znam, mozhda sam labilna pa je to bljeshtavilo, nasmijana lica, zhurba s vrechama punim svega, buka i tiru riru sve to, na mene utjecalo tako da sam se pokupila doma. Nisam ja ni nesretna ni neushichena... Samo to nisam sto posto vremena i kad osjetim da moram stavit blentavu facu kad idem u predbozhicni shopping, ne da mi se bash... Probat chu ovih dana preko dana, da barem eliminiram bljeshtavilo, ako vech moram podnosit ostale napade... O Efikasnosti Poshtanskih Usluga Pricha 1- Cimerica ochekuje svoj rodendanski poklon od roditelja. Nema pa nema, a njenima rekli maksimum sedam dana. Sedamnaesti dan, eto poshiljke. Ali ne poshilke, papiricha koji veli, dodite po paket tu i tu...No dobro, ignoriramo chinjenicu da vjerovatno nismo chuli da netko zvoni na vrata jer smo spavale i cimerica sva sretna odpichi po drangulije na poshtu... Pricha2- U ovoj prichi obje ochekujemo zajednichku poshiljku od frendice iz grada koji je udaljen od nas 80 kilometara. Slala preporucheno... kazhu maksimum 3 dana... Projde deset dana i ja zovem frendicu, ¨mali nije nish doshlo!¨ Nakon odlaska na poshtu ona zove i veli ¨nisu mogli nach vashu zgradu pa se vratilo!¨ Nakon provjere adrese ona salje opet preporucheno... I tako stvarno za tri dana dolazi nasha mala preporuchena poshiljka, ali opet bez zvona, jer bile smo budne od ranog jutra... Sve bijesne pichimo na poshtu i rigamo vatru na sluzhbenicu da hochemo poshiljku na shto che ona :¨pa to je josh kod poshtara jer to je tek danas stiglo¨ ! Mushice mi tu ste, pa niko nije zvonil... Sljuzhbenica uljudno daje broj telefona za reklamacije, koji naravno zaboravimo zvat jer smo presretne drugi dan zbog primitka pisamceta s drangulijama... Pricha 3- Bez kraja... Proshlo je vech 22 dana od kad sam naruchila prek interneta neku dindu... |
15.12.2004., srijeda
Mala predbozhichna digresija...
Mozhda je to bilo zbog blagog zalaska sunca, koji svojim umirujuchim djelovanjem pokusava uci u moje nervozne misli, imala sam osjechaj da odlazim na moj mali otok. Da se vracam na mjesto gdje sam bila sretna i nakon osam gomina trazhenja, nasla sebe, ili nasla ono shto sam mislila da trazhim… Da, zalazak sunca, sjetan, romantichan i svakakav… Onaj buchan, s modernom shkvadrom koji nagovjestava ono shto dolazi u nochi punoj uzbudenja, ritma i znoja. Ili onaj miran, gdje uz miris chokolade u zraku i ritam bubnjeva gledas neshto jako lijepo. Stijenu u daljini, koja izranja iz mora i podsjecha na gigantsku kokosh u fotelji koja gleda televiziju tamo negdje prema sljedechoj uvali. Ali ovaj zalazak sunca je drugachiji, jer za razliku od prethodog ne nagovjeshtava ludilo, vech smiruje i odmata dan i umor od mora, sunca i dojmova. Ali dojmova kojih te napuni ne samo prvi put, vech svaki, makar se vishe ne sjechash kolkiko si puta vech gledao i slushao taj ritam bubnjeva ... A moj trechi zalazak sunca, ovaj sada, samo sjecha na bijela prochelja mog malog otoka, plavu boju mora, crvenlo zemlje i zelenilo raslinja. I vodi me u neizvjesnost... Ne vodi me na moj mali otok, vec sa njega... Gdje? Ne znam... U neku novu, josh bolju prichu nadam se... I dok gledam to savrsheno crvenilo na mekoj povrshini oblaka, mekih kao shecherna vuna, pochinjem osjechati blagu toplinu u trbuhu... Ona postaje sve toplija i penje se prema pluchima... Iznenadujem sama sebe suzom koja mi klizi niz obraz, vrucha kao ljetni znoj u pupku i kroz bagi shum chujem zhenski glas: ¨Madam, what would you like to drink?¨ koji me vracha u moju stvarnost... Jer odlazim sa svog malog otoka... Hladno mi je i sva sam zbrkana danas i to me nagnalo da postiram ovo shto sam napisala prije neke tri godine... Pa makar kako sjetno bilo, malo me je vratilo u ljeto... Pusa svima i hvala na chestitkama iako mi josh nije rochkas... I´ll keep you posted though!!! :))) |
13.12.2004., ponedjeljak
Tra La La
Blizhi mi se rodendan… Dvadesetideveti… chudnovata brojka prije okrugle za koju kazhu da je jebena za nas zhene…Whatever!!!Ista sam kao i s 19, bar se tako ponasham i nedavno su mi rekli da bi bash bila super mama... iako nisam sigurna kak bi to izgledalo... ljudi ne bi bili sigurni tko je tu dijete... dijete ili ja... Moram priznat da mi je malo teshko shto cu rochkas ne provest sa svojim najdrazhima, nego na drugom kraju Evrope, ali bar che dan kasnije past dobra pijanka...negdje u Zagrebu, gdje god... Evo mojih rodendanskih zeljaca.... 1. Primit hrpu poziva i smsicha od svih mih dragih pa makar ih to koshtalo jer sam daleko 2. Ne osjechat se jadno kao i nekih drugih godina (ne zbog brojke... ne znam ni sama kako to objasnit pa nechu ni pokushavat) 3. Dobit neki znak od Njega 4. Popit i napit se dva dana za redom a da me trechi ne boli nishta pa ni um 5. Osjechat se sexy s izrastom od 4 centimetra 6. Uzhivat:) |
12.12.2004., nedjelja
Bljak...
Dobro vam jutro dragi ljudi...Da jutro... Probudila sam se prije pol sata...za to je kriva jucersasnja pijanka... i vec se uspjela posvadat s cimericom oko toga koje boje ves treba oprat i koja je prava kolichina prljave robe koju treba nagurat u veshmashinu da bi to dobro mirishalo kad omekshivach pochne djelovat (naime imamo samo detergzenta za oprat jednu machinu, a prljavo vesha ko sedemerochlana familija)... Gladna, a u frizhideru samo dva patlidana, margarin i mlijeko... hmm, morat cu se jebeno potrudit da od toga napravim jestiv obrok... I gledamo gimnastiku na televiziji... Skroz na skroz neki glup i chudan dan...Moram priznat da jedva chekam Zagreb i to se blizhi... primjetit chete kako ce se lista VOLEM u lijevom stupcu pochet debljat shto se vishe blizhi moj odlazak doma...(nadam se da se isto neche odnosit i na moju guzu:))) Puno stvarchica jedva chekam, ali skoro na vrhu liste je odlazak mojoj fjizejki... izrast od cetri centimetra me ubija i vrlo se teshko sredit za izlazak kad moras pol sata provest vezuchi kechke i pichke materine po glavi da bi to nekak izgledalo... Skroz sam si nesuvisla pa chu vas eto poljubit u chelo pametno sve i napustit do dolazak nekog pametnijeg toka misli... By the way vist malaifa i nauchite crtat hello kitty! Pusa svima:))) |
11.12.2004., subota
Ti bokca!!!
Iliti isplati li se biti posten?Ova pricha dogodila se prije jedno dva mjeseca i iz daljnjeg pisanja chete shvatit zashto o njoj bash sada opet razmisljam... Sjedimo nas sedam u jestojanu i ubijamo se u klopi... sasvim dobar provod... a za stolom do nas familija slavi didin rochkas... simpa ljudi, stalno nekaj dobacuju i smjeskaju nam se... Na odlasku kazhe didina bakica kak smo simpa i joj gle... ispao nam je novcanik na pod... No dobro, tu mi uopche nemamo vremena za rech kako to nije nashe ni nishta, jer je happy rochkas family bila u zhurbi... mozhda im je isticao parking... U prvi mah se nismo ni usudili pogledat unutra, ali shta je tu je, ja se odvazhih i na sveopche zaprepashtenje... hrpetina kartica i ljudi moji 750 euraa!!! Ne chuna, eura!!!! Shta chemo i kako chemo pochele kokodakat sve koke... frajeri naravno odvazhniji, sto i kusur eura po glavi i doma!!! Ali kako je prevladalo poshtenje, nadosmo osobnu i vizitku s brojem mobitela, neki arhitekt... Nazovem ja njega i on skroz skuliran veli, hvala, evo sad dolazim gore... U ishchekivanju mistera, pola me stola mrzi, a pola podrzhava... Ja se tjeshim da netko gore sve to vidi i da che nam to svima donjet super karmu zbog sveopshteg poshtenja i dobrote... U taj mah dolazi konobarica, veli da je frajerchina tu i mi joj shutke dajemo novcharku...Nismo se uspjeli ni snach... frajer je odperjal, a nama je ostala samo dobra karma, kao... On se nije ni uspio doch osobno zahvalit nit pokupit nash rachun ruchka kako su se mnogi nadali.... E onda su me svi mrzili, i ja samu sebe jer ljutnja (na samu sebe) je prevladala svu super karmu i dobrotu od onog gore.... Sad se pitam dvije stvarchice: 1. Da li bi me ta lovica pekla sad pred zichbo u kupovini poklona mojim dragima i 2. WHERE HAVE ALL THE GOOD PEOPLE GONE??? |
10.12.2004., petak
Nahrani svijet!
Evo blizi se i to razdoblje (iako su nas ove godine supili u glavu osvjetljenjem, reklamama i bozicnim ugodajem jos ranije nego prosle godine, i jos ranije nego prosle...sigurna sam da cemo pocet zivjet u blagdanskom raspolozenju po povratku s mora za koju godinu)Ovo je nova verzija Band Aid-a, inicijative zapocete 1984 godine umom i drumom Sir Boba Geldofa... Danas vise glad u Africi nije nasa najveca briga, vise nas je briga za onog grma i kakve bi nam probleme u zivotu njegov boljitak mogao zgoditi... A sigurna sam da svi mi imamo svoje Afrike i svjetove za nahraniti... Ovo je samo moj osvrt na osamdesete, kad smo svi bili malo sretniji i malo manje zabrinuti... Sjecate se Wembley-a??? It´s Christmas time, there´s no need to be afraid... At Christmas time, we let in light and we banish shade... And in our world of plenty we can spread a smile of joy... Throw your arms around the world at Christmastime... But say a prayer, pray for the other ones... At Christmastime, it´s hard, but when you´re having fun... There´s a world outside your window And it´s a world of dread en fear... Where the only water flowing... Is the bitter sting of tears... And the Christmas bells that ring there... Are the clanging chimes of doom... Well tonight it´s them, thank God, instead of you... And there won´t be snow in Africa this Christmastime... The greatest gift they´ll get this year is life... Ooooh, where nothing ever grows, no rain or rivers flow... Do they know it´s Christmastime at all? Here´s to you raise a glass for everyone... Spare a thought this yuletide for the deprived If the tables were turned would you survive? Here´s to them underneath that burning sun You ain´t gotta feel the guilt just selfless Give a little help to the helpless Do they know it´s Christmastime at all? Feed the world, Let them know it´s Christmastime Again... Ako nemate eMule,mozete si ga skinuti ovdje:www.emule-project.net Znaci za vas koji sad imate eMule ukljucene... ajmo u potragu!!! The Original 1984:Sting, Bono, George Michael, Sting, Phil Collins, Bananarama, Paul Young, etc. Pod videos search word:Band Aid The Second One: Vjerovali ili ne, postoji, napravljen 1989, ukljucuje Bros (remember Bros?), Kylie Minogue, Jason Donovan, Bananarama, Erasure, Lisa Standsfield, etc. Pod videos search word: Band Aid 2 Band Aid 20: 2004 pjevushe Chris Martin, Dido, Robbie Williams, Sugababes, BONO, i jos hrpetina shkvadre poznata samo valjda u UK!!! Pod videos search word: Band Aid 20 Probala sam stavit linkove ali su ed2k sequences preduge... morat cete sve manualno:( Compare and see... Najbolji je the Original!!! Pusa svima... |
Dodatak mali na jaaa otuuuu joozeeee iliti dze me nade!!!
Kratak razgovor s frendicom koja dolazi sa svog otoka i donosi cimerici i meni svakoj po privjesak za kljuceve na dar... Sunashce od coveka nas ne zna jako dugo vremena pa nam ne zna bash jako dobro najdrazhe boje...obadvjema joza i to onak jebeno...cris: Evo, svidaju vam se??? (privjesci za kljuceve u obliku tipichnih papuchica s njenog otoka, dostupni u svim moguchim bojama) nas obadvije: Da super su!!! (njen jozi, a moj tirkizno plavi) ja: Al ja sam ishto htjela jozi! cris: (zbunjola!) ja: I meni je joza najdraza boja:( cris: Nisam bila sigurna al sam vidjela u tvojoj sobi sve su ti fotke na zidu tirkizne!!! (opaska blogerice ili mene, pored jozih zavjesa, jozog popluna i sveopcheg dojma jozog) ja: Jebiga, morat cu porazgovarat s Bogom da mi promjeni boju mora u JOZU ondak!!! |
09.12.2004., četvrtak
Ja otuuu jozeeeeeeeeee!!!
Da, bilo je tesko podici si ovo predrodendansko i predbozicno raspolozenje, ali uspjela sam!!!Bijah nesto shvrljala po internetu i kako se blizhi to shto vech napomenuh, nasla sam si super poklon za mozhe obadva ova pjaznika... Znachi odesh na www.nike.com di imash link na nikeid shto je super jebena stvarchica di si mozhesh izdizajnirat osobno tenisicu (od petnaestak modela koje ti nike preporucha). Jako je interesantno jer biras sve, od boje obruba na swoosh-u do boje vezica...A sad imaju jos i satove i ruksake... Ja odabrah nike shox u jozoj boji inache nedostupne po duchanih i mislila sam si da bi bash bilo super da mi to netko pokloni...:)))) No dobro, super mi je mashtanje, ali stvarno, odite i zekajte se neko vrijeme, super je interesantno, mada mnogima nedostizhno jer naime koshtaju za popizdit!!! Pusa svima!!! P.S. Znam da ne treba kupovat nike proizvode jer su kapitalistichke svinje koje iskorishtavaju dechurliju zemalja trecheg svijeta, ali jako je super fora:( |
Dan poslije...
Iliti dan poslije pronalaska ane junk... Osjecam se isprazno, prazno i pomalo tupo, nikad nisam experimentirala s tezim drogama tako da ne mogu to usporedivati s tuposti od uporabe opijata... Osjecam se tupo i bezvrijedno jer ana junk nikako nas ne moze ostaviti bezdusnima... To je ona tupost koju osjecamo kada nesto jako zelimo i iscekujemo... a to nam se ne dogodi, ali nije to samo razocaranje (u neku ruku je, ali samo razocaranje u samog sebe, ne cisto razocaranje sto se nije dogodilo to ocekivano)... Brijem pomalo i nisam sigurna da ce me itko skuziti...no dobro... Kako sam vec rekla na proslom blogu, ana junk je vjerovatno najkreativnija pojava koju sam ikada upoznala i kako sam dijelila zivot s njom niz godina, nemoguce je ne pitati se: WHAT THE FUCK WENT WRONG??? Ona je bila osoba za koju sam mislila da ce zavrsiti na nekoj akademiji, obozavati ono sto radi, uzivati i skandalizirati nas radovima tipa Vaginini monolozi Eve Ensler... To bi bilo nesto primjereno ovoj vanserijskoj zeni... Ali nasa je svakodnevnica sve punija nekonvencionalnih hrvatskih obitelji koje radaju nekonvencionalnu djecu koja su nekonvencionalno jebeno opicena i ne spadaju na ove prostore!!! Sto nam preostaje??? Pricat o njima na blogovima, chatovima, u kaficima, na partyima... Dnevnik Ane Junk je sada prva stvar koju citam svako jutro i nadam se da je tako i s vecinom vas! Ipak je word of mouth uvijek vise vrijedilo nego sto je netko potpisao ispod ziga na nekom uramljenom papiru!!! PUSA!!! |
Dnevnik Ane Junk
Danas sam naletjela na dnevnik Ane Junk... Potresna istinita prica koja dovodi u pitanje kompliciranost moje egzistencije i meni ogromnih problema koji mi se sada cine minornim...Cinjenica je da ja ovu djevojku poznajem vec dugi niz godina, ali ova prica mi je bila samo natuknuta nekoliko puta iz sporadicnih suskanja... I onda odmahnes rukom i zaboravis, i ne zelis vjerovati, ali danas vjerujem i boli me... Ako ikojim slucajem skrenes na moj blog, draga Ana Junk, pozdravi buraza i nadam se da cemo se opet sresti, nadam se jednog dana kad ces biti izvan tog pakla... recimo na potpisivanju tvoje prvoobjavljene knjige... Puno pusa!!! |