Iliti dan poslije pronalaska ane junk...
Osjecam se isprazno, prazno i pomalo tupo, nikad nisam experimentirala s tezim drogama tako da ne mogu to usporedivati s tuposti od uporabe opijata... Osjecam se tupo i bezvrijedno jer ana junk nikako nas ne moze ostaviti bezdusnima... To je ona tupost koju osjecamo kada nesto jako zelimo i iscekujemo... a to nam se ne dogodi, ali nije to samo razocaranje (u neku ruku je, ali samo razocaranje u samog sebe, ne cisto razocaranje sto se nije dogodilo to ocekivano)... Brijem pomalo i nisam sigurna da ce me itko skuziti...no dobro...
Kako sam vec rekla na proslom blogu, ana junk je vjerovatno najkreativnija pojava koju sam ikada upoznala i kako sam dijelila zivot s njom niz godina, nemoguce je ne pitati se: WHAT THE FUCK WENT WRONG??? Ona je bila osoba za koju sam mislila da ce zavrsiti na nekoj akademiji, obozavati ono sto radi, uzivati i skandalizirati nas radovima tipa Vaginini monolozi Eve Ensler... To bi bilo nesto primjereno ovoj vanserijskoj zeni...
Ali nasa je svakodnevnica sve punija nekonvencionalnih hrvatskih obitelji koje radaju nekonvencionalnu djecu koja su nekonvencionalno jebeno opicena i ne spadaju na ove prostore!!!
Sto nam preostaje??? Pricat o njima na blogovima, chatovima, u kaficima, na partyima...
Dnevnik Ane Junk je sada prva stvar koju citam svako jutro i nadam se da je tako i s vecinom vas! Ipak je word of mouth uvijek vise vrijedilo nego sto je netko potpisao ispod ziga na nekom uramljenom papiru!!!
PUSA!!!
Post je objavljen 09.12.2004. u 13:51 sati.