Poznata filozofska misao "Niti koristi niti podnosi silu" u slučaju generala Ivana Korade može se slobodno prevesti u "Ne podnosim ali obilato koristim silu". Koji su motivi a što uzroci generalovom ponašanju teško je s preciznošću reći. No sigurno je jedno -sada svi imaju naknadnu pamet.Međutim činjenica je da su institucije pravne države i psihosocijalne pomoći morale u njegovom slučaju odavno reagirati.Nitko ne spori herojski ratni put generala koji je prvi stavio Hrvatsku zastavu na tvrđavu u Kninu ali njegovo šerifovsko ponašanje u rodnom mjestu u Zagorju terebalo je odavna sankcionirati.
Dakle, osoba slabe naobrazbe i prije rata ne velikoga imetaka iz rata je izišla s činom generala HV-a i sa značajnim materijalnim napretkom. No u isto vrijeme kao invalid (bez ruke) i kao osoba koja je pretrpjela snažne emocionlane šokove-očito je teško podnosio stvarnost.Kada se PTSP-u doda alkohol onda je rezultat očekivan-agresija prema najbližoj okolini ali i prema susjedima i onome tko te "krivo pogleda". U tom smislu zakazala je država ali i braniteljske udruge i generalski Zbor.Zašto? Jednostavno zato jer nije dovoljno čovjeku dati mirovinu i materijalno ga zbrinuti. Bilo je potrebno ozbiljno raditi na resocijalizaciji s takvom osobom i tada bi sigurno tragedija bila izbjegnuta.
Ovako rezultat zatvaranja očiju i okretanje glave od problema su četri mrtve osobe za čije se ubojstvo sumnjiči general za kojim već danima tragaju specijalci po bespućima zagorskih šuma.Danas su rijetki generalovi suborci koji žele govoriti o njegovom ponašanju no sasvim je sigurno da ovo što je,očito, učinio general Korade sigurno neće doprinjeti poboljšanju ionako narušene slike o braniteljima u javnosti. Kadrovi njegove velebne vile,ribnjaka ,grandiozne grobnice svakako bi mogli dodatno izazvati revolt građana koji jedva vežu kraj s krajem. Otmice, premlaćivanja i prijetnje godinama su nakon Domovinskog rata bili imanentni ponašanju zapovjednika "Puma" no očito je granica prijeđena.
I dok generalova supruga poručuje kako ga želi živa, pa makar i u zatvoru, pravo na takvu želju nema rodbina četriju žrtava najnovijeg pokolja u Zagorju. Petanestogodišnji dječak i njegova baka pali su najvjerojatnije kao kolateralne žrtve no to dodatno ulijeva strah u kosti ljudima koji žive u tom kraju.Sudeći prema svemu u ovom slučaju uistinu vrijedi ona " Jao si ga onome tko padne u ruke Boga živoga".Jer general je očito umislio da je Bog a ako ne to ono svakao batina.
No ostaje pitanje hoćemo li kao društvo nešto naučiti iz ovih tragičnih događanja? Hoćemo li znati unaprijed predvidjeti i na vrijeme zaustavljati (na)silnička ponašanja ?Ili ćemo po običaju zatvarati oči pred činjenicama i na kraju se iščuđavati kako se to moglo dogoditi.
|
RSS
| Komentari da/ne?