petak, 16.06.2006.

Post potaknut nekim komentarima

Mnogi su već primijetili Lucijin blog. To se vidi i po broju komentara ostavljenih tamo. Neki od komentara su me podsjetili da imam u pripremi jednu temu, koju ću sada malo i izmijeniti.

Jednostavno trenutno imam u glavi toliko misli da ne znam odakle bih počeo.

Prošli tjedan u novinama je bio predstavljen blog "Sexy Lana", koji se nalazi na blogeru, i naravno, moji cimeri iskoristili su moju odsutnost iz sobe i pogledali što to jedna Lana piše. Imamo tamo jedan primjer djevojke (sad je li izmišljeno ne znam niti me ne zanima) koja ima sve, a ne zna poštivati ništa ni nikoga. Sama za sebe veli da je idealna, prelijepa i tako dalje. Osobno, zgrozio sam se i svašta prokomentirao u debati sa mojim cimerima, koja je moram reći bila duga i većinom prožeta negativnim komentarima.

Druga strana, koja je na mene ostavila neizbrisiv trag jest Ljepotica, Lucija. Njezin blog sam našao slučajno. Pola sata prije ispita u petak odlučio sam još jednom vidjeti što ima novog na blogovima i posjetom na Freshov blog nađem jedan komentar dotične osobe. Čim sam pročitao ime, nasmijao sam se, zatim sam je opomenuo za Spam, ali ipak me je nešto vuklo, "odi, vidi Lucijin blog" i držim ja miša iznad njezinog imena i nećkam se da li da stisnem ili ne. Ne znam što je prevladalo, ali evo, stisnuo sam. Blog se polako učitava i vidim ja sliku sa lijeve strane, i pomislim kako je opet riječ o Blogu gdje ću naći slike glumica i neke bezvezne tekstove. (Inače moj običaj je da prvo pogledam dizajn i slike, te tek onda idem čitati) Ali kada sam vidio koji je komentar ostavljen na tu sliku, pomislio sam si "kakve to ona gluposti lupa" pa to je LJEPOTICA. Tako sam ja odlučio isprintati njezine postove, jer nisam imao vremena čitati prije ispita. Jedva sam pronašao papira isprintao i krenuo na ispit. Položio ispit, sjeo u bus, krenuo doma, došao do Varaždina, izišao na stanici, i ja sjednem, tata je rekao da će malo kasniti, pa sam odlučio počet čitati, i tako ja krenem po redu, od najstarijeg posta, te pročitam polovicu. Zatim sam s tatom otišao na groblje, zapaliti djedi svijeću, i došao sam doma. Prvo sam se pozdravio sa bakom i mamom i odmah zatim uzeo papire sa postovima i pročitao do kraja, pa opet. Nisam tada plakao. Ali moram reći da u ponedjeljak, kada sam pročitao post koji je Ljepotica objavila, nakon punih šest godina došla mi je ona tužna suza na oči. Poprilici ovakva.


Evo, sada što me je kasnije na tom blogu posvema razljutilo. Javili su se ljudi koji joj ne vjeruju. Kao da je to njima prelijepo. A ja ne znam ljudi, jeste li vi normalni. Ti komentari uopće nisu na mjestu.

Sjetio sam se sada filma "Leptirov efekt" gdje u jednoj sceni cura se obraća školarcima na hodniku i ironično veli: "Kako je prokleto lijepo biti savršen!"

Evo, neću više pisati, jer se bojim da bih mogao napisati nešto zbog čega bi mi kasnije bilo žao. Samo vas iskreno molim, posjetite njezin blog i pročitajte sve od početka do kraja, pa ako postanete sumnjičavi, i pomislite kako je to sve jedna lijepa izmišljotina, imam jednu poruku za vas: "Uzmite svijeću i pokušajte potražit čovjeka u sebi, možda još nije kasno!"

I, da, slobodan sam objaviti kako je baš Lucija jubilarni 1000 posjetitelj ovog mog malog bloga i da je očekuje jedna nagrada. Ljepotici, Luciji; šaljem ti jednu pusu u nadi da nas nećeš ostaviti.