|
I sve je tako kako treba biti, a ono sto bude bit ce... tetovirana jesen, i sanjiva do zore.. kao mrtav delfin sto sanja usnulo more..
buka. šarenilo. košmar. kaos. nered. masa. metal. staklo. dan. sunce. boli.
smiraj. jesen. sumrak. tišina. cimet. harmonija.
klaun. maska. vila. knjiga. bajka. boja. sreća. suze. kaleidoskop. žutilo.
nemir. sputanost. tratinčica. plesne haljine na maslačcima. gramatika. prozor.
okvir. slika. whiskey. uvenula. staklo.
krhotine. čaša. boljitak. zvijezda. prozac. gubitak. sam. mir.
dadaizam. politika. hitler. zlo. patnja. tišina. molitva. sol. miris.
cimet. kosa. vjetar. lagano. krišom. kradom. neprimjetno. ponavljanje. aliteracije. gubitak. spontano.
Ljubav. mržnja. Ljubav. mržnja. Ljubav.
točke. bubamare. krila. let. sloboda. boje. crtež. krede. priča. noć.
mjesec. osijek. stepenice. arhitektura. hipersenzibilno. komplicirano. brojevi. fizika.
nebo. galakcija. lizalice. slatko. šareno. djetinje. moje. tvoje. naše. nekada.
prosinac. pahulje. samoća. mir. vino. cimet. toplina. nedefinirano. gubitak.
proljeće. smrt. zeleno. jesen. tetovirana.
|
A što se tebe tiče, Živote, smatram da si ostatak od mnogo smrti (bez sumnje, ja sam već umro deset tisuća puta)..
petak, 23.07.2010.
Kad se prva beba prvi put nasmijala, njen se smijeh razbio u tisuću komadića koji su se razbježali, i to je bio početak vila..
Petar Pan je simfonija za uši dječice, a i nas malo veće dječice također. Upitala sam se zadnjih dana, gdje je vrijeme stiglo otići toliko brzo i kada sam zapravo stigla odrasti?! I eto, čak ne znam ni sama kako sam se odlučila čitati baš Petra Pana, od svih bajki koje mi se motaju po policama s "ozbiljnim" knjigama.
Ono, još sam nedavno išla u peti razred, i mislim da mi je onda najveći problem bio kako se prešvercati iz kuće s majicom koja otkriva pupak i hlačama koje vise do pola tura, a da tata to ne primjeti. A sad već tražim stan i učim se snalaziti po sasvim novom gradu, moram se brinuti sama za sebe (ajde, ovo je polovično istinito, imam roditelje koji su me spremni financirati bar prvo vrijeme, a i dulje bude li nužno potrebno, imam i dalje dom tamo gdje su oni, tako da se mogu uvijek vratiti, imam čak i menze za slučaj da ne znam kuhati (hej, znam, pitajte Karla:D) ali ipak ono.) Muči me taj osjećaj donkihotovske borbe s vjetrenjačama koja me mori zbog mog Petar Pan sindroma. Ne želim odrasti, tako je ružno biti odrastao. Odrasli ljudi, oni koji u sebi nisu sačuvali dijete, su dosadni, zaokupljeni novcem i realnošću i mislim da čak ni sanjati ne znaju.
Već mi je, po mojoj realnoj procjeni, odletjelo najmanje 30% života, formalno sam odrasla, ali ja bih još uvijek balone i mašne i Lego kockice i praviti slamkom mjehuriće po mlijeku i tako to:D.
Ima tih nekih stvari koje nikada u životu nisam radila, a sada sam zapravo shvatila da bih ih trebala isprobati raditi, čisto da vidim idu li mi ili mi ne idu.
Nikada nisam voljela gledati tv, a ovo ljeto sam pogledala već tri filma. Baš smo danas pogledali Alicu u zemlji čudesa.
Nikada nisam voljela sport, misleći da sam prenespretna, a već me dulje vrijeme mori ideja da pokušam.
Nikada nisam slagala pazle. To svakako želim pokušati.
Nego, smatrate li vi krađu napisanog, dakle, stihova, rečenica i sl (intelektualnog vlasništva) krađom?
Bila sam u međuvremenu na upisima:). Prije upisa sam bila u Zagrebu (no, Ivaniću zapravo):). Lijepo je tamo, razmaženo:). U Rijeci me udomilo dvoje iznimno dragih blogera, hvala:)
|
|
|